Istraživanje: Žene imaju najmanje prava u zemljama s muslimanskom većinom

Ekonomska sloboda, kao mogućnost pojedinaca da donose sopstvene ekonomske odluke, ključni je faktor u ekonomskom i društvenom napretku. Stotine akademskih studija pokazale su da ekonomska sloboda vodi višim stopama ekonomskog rasta, višim prihodima, povećanju povjerenja i poštenju vlade, kao i zaštiti građanskih sloboda, smanjenju siromaštva i poboljšanju zdravstvenih i obrazovnih rezultata. Nažalost, u mnogim zemljama nemaju svi članovi društva jednak pristup ekonomskim institucijama ni tržištu, niti vladine institucije štite i podstiču ekonomske slobode. Štaviše, mnoge ih ograničavaju.

Fraser institut iz Kanade svake godine objavljuje izvještaje o ekonomskim slobodama u svijetu, a od 2009. redovno objavljuje i Gender Disparity Index (Indeks rodne nejednakosti), koristeći se izvještajima Svjetske banke o ženama, poslovanju i pravima, prateći pravne i regulatorne prepreke nametnute ženama koje ograničavaju njihovu sposobnost da slobodno učestvuju u formalnim ekonomskim aktivnostima. Podaci se ažuriraju svake dvije godine, kako bi se uključile i pravne i regulatorne reforme koje se u međuvremenu dešavaju.

Indeks rodne nejednakosti (GDI) koristi 41 varijablu, a njihovi rezultati sačinjavaju pet glavnih kategorija: slobodu kretanja, imovinska prava, finansijska prava, slobodu rada i pravni status žena.

S obzirom na opširnost ove, ali i ostalih studija (u nastavku teksta), neizvodivo je sve njihove aspekte detaljnije objašnjavati u članku ove vrste, ali ono što je upečatljivo i ne može promaći čitaocu su njihovi sveukupni rezultati – veoma izraženo marginaliziranje ekonomskih aktivnosti, finansijskih sloboda i samog doprinosa žena u većinski muslimanskim društvima.

Primjera radi, prema posljednjim objavljenim rezultatima za godinu 2017/18. i rezultatima studije Utjecaj ekonomskih sloboda na blagostanje žene u izdanju Fraser instituta, među 15 zemalja s najlošijim rezultatima Indeksa rodne nejednakosti – 13 je većinski muslimanskih, od čega je devet bliskoistočnih. Tri većinski muslimanske zemlje tradicionalno se nalaze na listi najlošijih zemalja još od 1970. godine: Niger, Saudijska Arabija i Maroko. U proteklih 30 godina većinski muslimanske zemlje dominiraju među ekonomski najneslobodnijim zemljama za žene. Saudijska Arabija nalazi se na dnu liste od 2010. godine, tri puta zaredom.

Rijetki pružaju jednaka prava ženama i muškarcima

Prema drugom istraživanju i podacima Svjetske banke iz 2021. godine, u studiji pod nazivom Žene, biznis i pravo 2021, samo deset zemalja u svijetu pruža jednaka prava ženama i muškarcima (barem iz pravne perspektive): Belgija, Francuska, Danska, Latvija, Luksemburg, Švedska, Kanada, Island, Portugal i Irska.

Zatim, slijedi druga kategorija koju čine 84 zemlje, od ukupno 194 u svijetu, koje su rangirane kao zemlje koje pružaju od 80 posto ili više pravne jednakosti. Saudijska Arabija, koja je bila na dnu liste 2019. godine, s najlošijim rezultatom, ipak je nakon reformi i novih zakona koji se primjenjuju u zemlji u protekle dvije godine, napravila najveći iskorak i sad zauzima 94. mjesto u svijetu – čime je posljednja u toj grupi, ali ipak na listi zemalja druge kategorije. U 2019. godini, njen rezultat bio je svega 25,63 posto pravne jednakosti muškaraca i žena, a danas ta jednakost iznosi 80 posto. U ovoj kategoriji nalazi se svega šest populacijski većinski muslimanskih zemalja, od kojih su Kosovo (32), Albanija (34) i Bosna i Hercegovina (59) najbolje rangirane. Slijede Turska (78), Ujedinjeni Arapski Emirati (79) i spomenuta Saudijska Arabija (94). Dakle, svega šest zemalja s većinski muslimanskom populacijom pruža pravnu jednakost muškarca i žene od 80 posto i više.

I u rangiranjima Svjetske banke, upečatljivo je da su na začelju liste zemlje s muslimanskom većinom; među 10 posljednjih zemalja, devet je s dominantnom muslimanskom populacijom. Među posljednjih 20, čak 17 je većinski muslimanskih, a među 50 posljednjih na listi, čak 30 je s većinski muslimanskom populacijom.

Dakle, prema studijama Fraser instituta, među ekonomski najneslobodnije zemlje za ženu spadaju zemlje s većinski muslimanskom populacijom, dok prema studiji Svjetske banke, među pravno najnejednakije zemlje, također, spadaju iste zemlje.

Ovakvi rezultati zasigurno traže mnoge odgovore. Prvo pitanje, s obzirom na to da je u ovom članku naglasak na stanje zemalja s većinski muslimanskom populacijom, svakako je – koliki je utjecaj religije na takvo stanje? Da li je to još jedan argument da je islam balast koji onemogućava razvoj većinskih muslimanskih društava? Da li islam sistematski obespravljuje ženu?

Žene u ranom periodu islama

„Žene u Arabiji (u 7. stoljeću, op. a.), za razliku od žena u to vrijeme u Evropi, imale su pravo na ličnu imovinu. Vjenčani dar (mehr) – dar tokom sklapanja braka – povjeren je supruzi i predat u slučaju razvoda ili smrti muža“, piše njemački historičar Benedikt Koehler u svojoj knjizi Rani islam i početak kapitalizma.

„Pravo žena na imovinu nije bilo uskraćeno nakon Muhammedove smrti“, nastavlja Koehler. „Zapravo, njegove udovice su dobijale penzije koje su bile veće od plata prvih halifa. Nakon što je umro, njegove udovice su se počele baviti trgovinom nekretninama, nerijetko ostvarujući unosne ugovore“. Dakle, žene su bile slobodne da raspolažu imovinom, trguju i aktivno učestvuju na tržištu.

Još jedan primjer iz tog perioda je Hind, supruga Muhammedovog a.s. žestokog protivnika, Ebu Sufjana, koja se kasnije razvela od njega (Ebu Sufjana, op. a.) i posudila novac od tadašnjeg halife Omera kako bi pokrenula vlastiti biznis, baveći se karavanskom trgovinom između Sirije i Mekke. Njen posljednji historijski spomen zabilježio je historičar Al-Taberi, opisujući je kako se cjenka oko carine.

I u stoljećima koja su uslijedila nakon perioda ranog islama zabilježeno je žensko poduzetništvo i nije više bilo iznimka već uobičajena društvena pojava. Historičar Al-Baladhuri (u. 892) piše da je u Bagdadu u njegovo doba bilo osam javnih kupatila, a da su vlasnici tri javna kupatila bile žene.

U istom periodu, na zapadnoj strani muslimanskog svijeta, u današnjem Fezu u Maroku, izrazito obrazovana muslimanka Fatima al-Fihri, kćerka bogatog lokalnog poduzetnika, 859. godine je osnovala trenutno najstariji postojeći univerzitet na svijetu – Univerzitet al-Karavijjin. Njena sestra Merjem al-Fihri izgradila je džamiju Al-Andalus u Fezu (859/860), koja i danas uspravno stoji i svjedoči živote uspješnih i poduzetnih muslimanki tog doba.

Slično stanje bilo je i u tadašnjim akademskim krugovima u kojima su muslimanke bile itekako vidljive i aktivno učestvovale u društvu. Historičari Ibn Baškuval (u. 1183), Ibn Abbar (u. 1260) i Al-Zubejr (u. 1308) napisali su biografije znamenitih žena, ne samo muslimanki, u Endelusu između 9. i 13. stoljeća. Njihovi zapisi pružaju izvrstan uvid u društvenu i intelektualnu historiju tadašnjeg Endelusa i nude biografije stotina uspješnih žena koje su ostavile svoj trag tokom minulih stoljeća. Dovoljno je spomenuti neke od njih, poput: Aiše bint Ahmed bint Muhammed bint Kadim, koja je važila za jednu od najučenijih osoba na Iberijskom poluotoku, te bila izvrsna književnica i poeta koja je nerijetko držala govore na sudu. Također, bila je izuzetno bogata i nije se nikad udavala. Tavija bint Abdulaziz bila je supruga poznatog učenjaka Kur’ana, Ebu-l-Kasima ibn Mudira, bila je izrazito učena i podučavala je djelima tada eminentnih islamskih učenjaka. Ummu-l-Hasan bint Ebu Liva iz 8. stoljeća, bila je izrazito učena žena i na hadiskim kružocima prisutnima recitirala hadise, još u to vrijeme iz Endelusa (današnje Španije, op. a.) obavila je hadž u Mekki i na tom putu stjecala znanje. Zatim Lubna, Nizam i mnoge druge, koje su bile čuvene po svom pjesništvu i poznavanju gramatike, a na dvoru su radile kao asistentice samih vladara.

Ostalo je zabilježeno da je znameniti učenjak Al-Sujuti naobrazbu stjecao pred 25 šejha (ar. učenjakinja), kao i čuveni šejhul-islam Ibn Tejmijje, koji je hadiske nauke izučavao kod istaknute šejhe po imenu Zejneb bint Mekki al-Harrani.

Sve do 13. stoljeća bilo je veoma popularno pisanje leksikona znamenitih muslimanki, a ta praksa počinje da blijedi nakon mongolskih napada i uništenja prijestolnice hilafeta i tadašnjeg stjecišta znanja, Bagdada te dekadence koja je narednih stoljeća uslijedila.

Dakle, sudeći po primjerima iz rane historije islama i stoljeća koja su uslijedila, žene u tadašnjim društvima nisu bile „nevidljive“ niti „marginalizirane“ kao što je to slučaj u današnjoj mjeri, iako je i tadašnje društvo bilo „patrijarhalno“. Naprotiv, mnoge su ostale upamćene do današnjih dana po svojim intelektualnim, poduzetničkim ili nekim drugim postignućima.

Milioni nevidljivih žena

Moderni primjeri pokazuju da žena može uspješno voditi državu, kao što je slučaj s britanskom premijerkom Margaret Thatcher (u. 2013) ili biti izvanredne znanstvenice i pronalazači poput Marie Curie (u. 1934), Marie Goeppert Mayer (u. 1972) ili Rosalind Franklin (u. 1958), odnosno uspješne javne ličnosti i samoostvarene poduzetnice i milijarderke poput Oprah Winfrey (2,7 milijardi dolara), Thai Lee, američke IT poduzetnice (4,1 milijarde), kao i Diane Hendricks, koja je najbogatija samoostvarena milijarderka na svijetu (11 milijardi). Štaviše, Diane Hendricks pokrenula je „muški biznis“ i danas je najveći distributer krovne građe i prozora u SAD-u. Prema Forbes magazinu, svih 15 najbogatijih samoostvarenih milijarderki su iz SAD-a.

Na listama najutjecajnijih i samoostvarenih najbogatijih žena svijeta, nećete pronaći niti jednu muslimanku, a ono muslimanki koje pronađete na listama najutjecajnijih žena, poput Ozlem Tureci (BioNTech) ili čuvene arhitektice Zahe Hadid (u. 2016), obično su žene koje su se ostvarile na Zapadu.

Zašto je to tako?

Jasno je da islam ne ometa ženu u njenom ispunjenju životnih odabira, međutim stotine miliona žena u većinski muslimanskim društvima marginalizirano je i nevidljivo kao direktna posljedica nefunkcionalnih političkih i ekonomskih sistema, ali u određenoj mjeri i retrogradna tumačenja vjere oblikovana raznim lokalnim tradicijama i običajima, koji nemaju nikakve direktne poveznice s islamom.

Uspješnih muslimanki u većinski muslimanskim društvima dakako da ima, ali ne u onom broju u kojem bi moglo da ih bude ili procentualno kao što je to slučaj na Zapadu. Napor koji ulažu i prepreke s kojima se susreću daleko su veće od onih u zemljama Zapada. Ipak, broj obrazovanih muslimanki iz godine u godinu se povećava, pa čak i u zanimanjima koja nisu baš svojstvena ženama. Tako na primjer, broj žena koje završe tehničke fakultete u Egiptu (34 posto) procentualno je veći nego u SAD-u, što je činjenica koja zvuči nevjerovatno.

Dozvoliti im da same izaberu put

Da mogu biti uspješne i perspektivne znanstvenice, pa čak i u jednoj od najkonzervativnijih zemalja – Saudijskoj Arabiji – samo ako im se „odriješe ruke“, primjer je saudijska znanstvenica Dana al-Sulaiman, koja je u januaru 2022. godine dobila prestižnu međunarodnu nagradu za izum čipa koji detektuje različite vrste raka u ljudskom tijelu. Prošle godine, još jedna Saudijka, 18-godišnja Rasha Alqahtani, kreirala je video igricu koja pomaže u dijagnosticiranju anksioznosti kod tinejdžera. Ranijih godina jedna novootkrivena planeta, Al-Sheikh 33535, dobila je ime po mladoj saudijskoj znanstvenici Fatimi Abdel-Moneim al-Sheikh. Ovakvih, pozitivnih primjera je sve više i to je ono što ulijeva nadu.

Deseci mladih žena u bogatim zemljama Zaljeva obnaša funkcije CEO-a u nekim od najvećih investicionih grupacija, telekomunikacijskih ili finansijskih institucija, na taj način mijenjajući sliku društva.

Promjene se dešavaju i vidljive su, ali sa zakašnjenjem. Milioni muslimanskih žena, obrazovanih, nadarenih, kreativnih, a neke od njih i izvanredno talentovane i genijalne, čekaju svoju priliku da zasjaju na prostranom nebu.

Kako im pomoći? Možda bi najbolje bilo da im muškarci ne pomažu već da ih puste da same izaberu svoj put. Neke će izabrati da budu poduzetnice, znanstvenice, učiteljice, programerke, odgajateljice, domaćice, itd. Šta god da izaberu, nisu pogriješile jer to je bio njihov izbor.