Kako je 73-godišnji Palestinac prkosio izraelskoj okupaciji

Piše: Louy Alsaeed

Suleiman al-Hathaleen (73) nikada nije ustuknuo pred prilikom da se suprotstavi izraelskim snagama u Masafer Yatti, u Hebronu, na okupiranoj Zapadnoj obali.

Sa bijelim šalom koji mu je prekrivao dugu, sijedu kosu i sa samo drvenim štapom u jednoj ruci, Suleimana ste često mogli vidjeti kako pokušava zaustaviti izraelske buldožere koji su razarali palestinske domove ili traktore koji su rušili palestinsku zemlju.

Iako nije znao ni čitati ni pisati, a ni koristiti internet, nedavno preminuli Suleiman, poznat lokalno kao „šejh“ ili „hadži“ Suleiman, bio je dobro povezan.

Sedamnaestog januara, gotovo 15.000 Palestinaca je prisustvovalo njegovoj sahrani u njegovom rodnom Umm al-Khairu, selu na sjeveru Masafer Yatte, dvije sedmice nakon što ga je, navodno namjerno, pregazila izraelska šlep-služba.

Suleimanov 60-godišnji brat Ibrahim, kaže da je ovakav odziv na sahrani nešto što ranije nije viđeno u Masafer Yati.

„Zajednice južnog Hebrona nikada nisu vidjele nešto ovakvo“, kazao je Ibrahim Al Jazeeri.

Palestinske zajednice u Masafer Yatti koje broje nekih 7.000 Palestinaca, na čelu su borbe za opstanak usred izraelskih napora da ih razbaštini, uključujući i tako što ih odbijaju priključiti na vodovodnu i elektroenergetsku mrežu.

„On [Suleiman] bi stajao naprijed, a mlađi muškarci su bili iza njega“, prisjećao se Ibrahim, opisujući ga kao utjecajnu ikonu i mobilizatora palestinske ulice. „Ležao bi na zemlji kako bi spriječio vojna vozila da se kreću i unište palestinske domove“.

Suleiman je zadobio smrtonosne povrede 5. januara kada ga je izraelska šlep-služba pregazila u Umm al-Khairu tokom racije desetaka izraelskih vojnih džipova na ovo selo kako bi zaplijenili neregistrovana palestinska vozila.

Kamion šlep-službe ga je „pregazio i vukao je njegovo tijelo nekoliko metara bez zaustavljanja“, prema izjavi Ureda UN-a za koordinaciju humanitarnih pitanja (UNOCHA).

Izraelske snage su ispalile hice u zrak kako bi rastjerale gomilu koja je protestovala protiv racije i brzo su se povukli iz sela, ostavivši njegovo tijelo koje je krvarilo, na tlu. U selu nije bila dostupna hitna pomoć, pa je u privatnom automobilu prevezen u najbližu medicinsku ustanovu, udaljenju 15 kilometara.

Preminuo je nakon 12 dana u bolnici u Hebronu.

Porodica, koja vjeruje da je Suleiman pregažen namjerno, je u procesu podnošenja krivične prijave na izraelskim sudovima protiv vozača kamiona i policajca koji nije pružio pomoć.

Nakon više od dvije sedmice, izraelska policija još nije ispitala izraelskog vozača kamiona. Iz policije kažu da istražuju ovaj incident sa ulaznim informacijama iz ureda državnog tužitelja, prema izraelskim medijima.

UNOCHA je kazao da je Suleiman „mirno protestovao na cesti“ i „da je bio jasno vidljiv i vozaču kamiona i [izraelskim] policajcima“, dodajući da nema indicija da su mu izraelske snage ponudile bilo kakvu pomoć, „i da su naprosto napustile ovaj kraj neposredno nakon incidenta“.

‘Prostorija za prikupljanje informacija’

Suleiman je iza sebe ostavio trojicu braće, sedam sinova i tri kćerke i gotovo 30 unučadi. Mobilizirao je grupu njih da ga informišu o planiranim protestima, uspostavivši „prostoriju za prikupljanje informacija“.

Njegov 34-godišnji sin Muntaser kaže da je bio očev drug, opisujući ga kao nekog ko je bio „na čelu protesta protiv okupacije“.

„Dobio sam zadatak da prikupim datume i lokacije za proteste posvuda. Budio sam se rano ujutro i donosio mu sve detalje“, kazao je on Al Jazeeri.

„Nekada sam krio datume protesta od njega zbog brige za njegovo zdravlje, imajući u vidu njegovu poznu dob, ali kada je saznao, naljutio se, pa sam moramo prestati“, nastavlja on.

„Kuća je izgubila svoje čvrste temelje“, kazao je Muntaser.

Umm al-Khair, selo od oko 1.000 stanovnika, postalo je Suleimanov novi dom nakon što su njega, njegove roditelje i njegovog mlađeg brata prisilno raselile cionističke milicije iz grada Arada u pustinji Negev tokom rata 1948. kako bi se kreirala država Izrael.

Izraelska vojska je 1980-ih počela graditi ilegalno obližnje naselje Carmel nauštrb zemlje Umm al-Khaira, pokrenuvši još jednu porodičnu borbu.

Kao i druge palestinske zajednice u Masafer Yatti, i Ummu al-Khairu nedostaju osnovni uslovi kao što su struja, voda, infrastruktura, obrazovanje i zdravstvene ustanove, a stanovnici su spriječeni da grade trajne kuće, zbog čega moraju živjeti u tankim kolibama i šatorima.

A naselje Carmel je zelena oaza ispunjena igralištima i parkovima i sa farmom pilića koja ima struju.

Suleimanov dom je udaljen svega tri metra od naselja. On je bio žrtva desetaka napada doseljenika, koje su štitili okupaciona vojska i policija.

Tokom proteklih nekoliko godina, bilo je više od 15 rušenja u Umm al-Khairu.

‘Ako se mi ne odupremo, ko će?’

Fouad al-Amour (38) prvi put je upoznao Suleimana 2018. i pratio ga je blizu pet godina u njegovom putovanju otpora.

Zajedno sa nekolicinom mještana uspostavili su Komitet za zaštitu i otpornost u Masafer Yatti kako bi se borili protiv izraelskih politika sistematskog raseljavanja palestinskih stanovnika.

Al-Amour je kazao da su, koristeći komitetske kamere oni „dokumentovali rušenje palestinskih domova“, iznijevši na vidjelo „prakse i zločine okupacionih snaga protiv palestinskih stanovnika, sačinjavajući odvraćanje napada doseljenika u ovom kraju“.

„On je bio naša snaga u svakom koraku koji smo poduzeli“, al-Amour je kazao Al Jazeeri, istakavši da ga je Suleiman nazvao dan pije nego što je pregažen, kako bi organizovali događaj u selu Umm Zaytouna, gdje su izraelske snage uništile domove.

„Ako se mi ne odupremo, ko će?“, al-Amour se prisjeća da je Suleiman često govorio.

„Šejh Suleiman nije samo učestvovao u događajima u Masafer Yatti – bio je prisutan na svim protestima unutar i izvan [hebronske] gubernije, od dalekog juga do dalekog sjevera“, objasnio je al-Amour.

Istakao je da je Suleiman „ustajao u zoru na protestne dane i stizao prvi. Nije jeo niti pio dok se događaj ne bi okončao, govoreći: „poklonio sam svoj dan Bogu i državi, i ostat će za Boga i državu.“

„Samo u 2021, šejh Suleiman je zatvoren više od 60 puta i određeni su mu deseci pretjeranih novčanih kazni“, kazao je al-Amour.

„Izraelska vojska je ciljala na šejha Suleimana na početku protesta ili izraelskih rušenja. Pritvorili bi ga, tukli i odvodili na nepoznatu lokaciju do kraja događaja ili rušenja jer su znali da je on glavni pokretač protesta“, nastavio je on.

„Šejhov otpor protiv okupacionih snaga je bio miran. Nije upotrebljavao štap, koji je nosio, ili kamenje“.

Ibrahim je opisao svog pokojnog brata Suleimana kao „prepreku koja je remetila njihove [izraelske] politike palestinskog raseljavanja“, koja je sada uklonjena sa scene.

Ipak, rekao je da se ponosno sjeća da su Suleiman i njegovi drugovi „pokazali svijetu na najjasniji način njihove gnusne zločine protiv palestinskog naroda“.