U BiH se fašizam svjesno održava za političke ciljeve

To je proces koji traje više od trideset godina, a ima korijene u apsolutnom neprijateljstvu nacionalističke ideologije prema socijalističkoj Jugoslaviji i svemu što je ona predstavljala.

Fašističkom retorikom se služe političke klase i njihove interesne grupe kako bi ostale na vlasti i zadržali svoju poziciju u društvu (Ustupljeno Al Jazeeri)

Fašizam nikada nije u potpunosti isčezao na Balkanu, već je samo mijenjao svoj oblik i formu pojave. Nada da će fašizam u potpunosti biti sputan i obesnažen, ugašena je onda kada su početkom ovog stoljeća građanske snage i ljevica izgubili doslijednost niti snage da se do kraja izbore sa ovom nemani.

“Bilo bi lijepo vjerovati da je u zadnje vrijeme došlo do nekog naglog porasta fašizma u javnom prostoru, bilo da je riječ o politici, medijima ili na ulici. Međutim, to je proces koji traje više od trideset godina, a ima korijene u apsolutnom neprijateljstvu nacionalističke ideologije prema socijalističkoj Jugoslaviji i svemu što je ona predstavljala, a to su prije svega antifašizam, bratstvo jugoslavenskih naroda, modernizam i snažna socijalna država”, pojašnjava Dragan Markovina hrvatski povjesničar, publicist, kolumnist.

Dodaje, kako odbacivanje svega navedenog tjera na pronalazak drugih uzora, te da su isti nužno na strani fašizma.

“Što smo umnogome vidjeli u praksi za vrijeme ratova devedesetih godina. I sve otkad su ratovi okončani, imamo situaciju u kojoj jedan korak naprijed prate jedan ili dva koraka nazad. Zadnji put kad se činilo da se čitava regija može izvući iz toga, bio je početkom dvijetisućitih, kad je došlo do promjene vlasti praktično svugdje. Međutim, taj kratki zanos se potrošio ponajprije zbog toga što pobjednici nisu imali snage, ni hrabrosti da odbace vrijednosti devedesetih.”

Svako ima svoju istinu

Prema mišljenju profesorice Nataše Perić, kustosice Muzeja Istočne Bosne, uzroci ovakvog stanja su brojni, a jedan od glavnih uzroka je suočavanje sa istinom u vezi sa ratom koji se na ovim prostorima desio u periodu 1992-1995 godine.

“Nažalost, kod nas postoji više „istina“ koje se prenose u obrazovni sistem, koji nije jedinstven i to jeste najpogubnije za mlade naraštaje i budućnost zemlje uopšte. Ako želimo da gradimo zajedničku budućnost, onda moramo da priznamo da su se na ovim prostorima desili strašni i veliki zločini. Prihvatanjem činjenice da se u Srebrenici 1995 godine desio genocid, da su se u Prijedoru, Ahmićima, Kazanima, na Kapiji u Tuzli, na sarajevskim Markalama, Bratuncu, Zvorniku, Bijeljini, Brčkom i drugim mjestima, desili zločini protiv civila čiji je jedini „grijeh“ bio što su druge etničke pripadnosti”, ističe prof. Perić.

Samo na taj način, dodaje, možemo krenuti ka stvaranju zdravog društva, čiji cilj treba da bude jačanje povjerenja i mira među narodima Bosne i Hercegovine, kao i jačanje ekonomije i povezivanje sa regijom.

Kada je u pitanju međunacionalna netrpeljivost na internetu, i njen porast na društvenim mrežama, prof. Perić smatra da je glavni razlog ovakvog stanja nepostojanje Zakona o zabrani fašizma i zabrani djelovanja fašističkih organizacija u zemlji.

“Nažalost, razni oblici fašističkog djelovanja imaju veliki uticaj na svijest mladih ljudi. Svjedoci smo ovih dana, ali i ranije, veličanja Draže Mihailovića, komandanta četničkog pokreta iz Drugog svjetskog rata čije su jedinice počinile krvave zločine protiv muslimanskog i hrvatskog naroda, ali veoma često i protiv srpskog naroda. Zato je pogubna činjenica da je u susjednoj Srbiji došlo do rehabilitacije Mihailovića i da je proces revizije istorije u poodmakloj fazi.”

Dodaje, kako su Srbiji partizani i četnici izjednačeni, iako su četnici bili saradnici okupatorskih snaga. Ističe i to da je u Bijeljini nedavno dana ovom zločincu podignuta spomen bista što je, smatra, poražavajući čin, jer će mladi naraštaji u ovom gradu, ali i šire, učiti o njemu kao heroju.

“Ne zaboravimo da je i u Višegradu, prije nekoliko godina podignuto spomen obilježje ovom četničkom komandantu i da se pristalice njegovog Pokreta svake godine okupljaju u ovom gradu. Zato je donošenje i primjena Zakona o zabrani fašizma i zabrani djelovanja fašističkih organizacija u BIH neophodna kako bi se spriječila dalja kontaminacija mladih ljudi.”

Mlada tuzlanska autorica Aldina Jahić, svršenica studija filozofije i sociologije na Tuzlanskom univerzitetu, prošle godine objavila je rad pod naslovom “Politika identiteta kao forma političkog populizma” u kojem se dotakla ove teme kroz definisanje političkog populizma koji je u BiH, uz nacionalizam, na sceni tokom posljednjih nekoliko godina.

Populizam nova politička pardigma

Jahić ističe da je etnocentrizam jedna od glavnih karakteristika političkih djelovanja i političkih preferencija u BiH, te da bh. političke elite godinama unazad prakticiraju politiku identiteta formirajući svoje političke ciljeve isključivo naspram etničke grupe sa kojom se identifikuju.

“Svoj legitimitet također crpe svaka iz svoje etničke grupe koje im iz straha od dominacije druge grupe i želje za vlastitom dominacijom daju moć i osiguravaju status quo. Takva politika identiteta u formi političkog populizma se za Bosnu i Hercegovinu pokazala štetnom, jer su političke elite stavljajući ideju etnocentrizma ispred ideje građanstva, i ideju kolektivizma ispred ideje individualizma dovele Bosnu i Hercegovinu u stanje ekonomske neprosperitetnosti i niskog stepena vladavine prava”, piše Jahić u svom radu.

Dodaje, kako cilj političkih elita nije nikakvo vraćanje demokratskih ideala i ispunjavanje želja narodu, već se ogledaju isključivo u osiguravanju statusa quo i narušavanju postojećeg poretka koji ih ograničava u njihovim ovlastima.

“Lično je postalo javno, grupe su stalne, politika unaprijed određena, na snazi je demokratska tiranija. Bosna i Hercegovina je jedan od idealnih primjera za nemogućnost održivosti demokratskog sistema ukoliko je on manipulisan politikama identiteta i ukoliko stavlja kolektive ispred individue.”

Mnogi se, ističe dr. Sedad Bešlija iz Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, nastoje pozivati na narod, a da pri tome javnost dobro zna da su stvarni životni i svakodnevni interesi i potrebe naroda na zadnjem mjestu prioriteta onih koji odlučuju.

“Takav politički pristup oblikuje i društveni ambijent u kojem je sve manje tolerancije i kompromisa. Ambijent upravo pogodan za retrogradne, nazadne ideologije i svjetonazore. Čak i u Zapadnoj Evropi, za koju se smatralo da su pobijeđene retrogradne ideologije, koje su odnijele milione života, u posljednje vrijeme u nekim državama jačaju autokratske snage. Zapadni Balkan je već tri decenije konzerviran u etno-nacionalne okvire koji ne pružaju priliku ni pojedincu ni društvu u cjelini za odlučan razvojni iskorak.”

Dodaje, kako vladajući politički koncepti, obrazovni sistemi i dominantno zavisni mediji ne ostavljaju mnogo prostora posebno mladim generacijama da steknu neke nove perspektive.

“Ako imate populiste na vlasti, sterilan obrazovni sistem u nekim režimskim okvirima, medije koji su većinom u službi vladajućih struktura onda je sasvim prirodno da u društvu nemate dominaciju slobodarskog duha i promišljanja. Oni koji su toga svjesni izlaz nastoje pronaći u iseljavanju u neke “obećane” zemlje, mada nisam siguran da je to najbolje rješenje, jer je upitno postoji li danas “obećana” zemlja na planeti.”, smatra dr. Bešlija.

Mr. Edin Omerčić, iz instituta za historiju u Sarajevu pojašnjava da rat simbolima, koji je počeo još tokom osamdesetih godina, naročito u drugoj polovini osamdesetih godina 20. stoljeća, a kasnije prerastao u oružani sukob, nije završio i još uvijek traje. Ponekad je intenzitet tog latentnog sukoba, ističe on, visok, a ponekad niži posebno u izbornim godinama.

Fašizam se svjesno održava

“Mi gotovo stalno, a pogotovo pred izbore, kako u javnom govoru u medijima, tako i na društvenim mrežama imamo te nekakve cyber gusare, tzv. botove koji kao dobrovoljni davaoci tuđe krvi putem mogućnosti iznošenja javnih komentara ponovno vode ratove, planiraju akcije teritorijalnog proširivanja i nacionalnog oslobađanja, mijenjaju ustavno uređenje, tumače prošlost, truju dotoke pitke vode, otvaraju logore smrti, vrijeđaju, ponižavaju. Oni u tim malim, mržnjom i mitom okuženim ćoškovima – uživaju u briljantnosti zloće vlastite neuronske impotencije.”

Dodaje, kako pravo na slobodu govora, ne znači i amnestiju od odgovornosti za ono što se u javnosti govori, te da na porast fašističke retorike utječe društvena kriza i porast socijalnog nezadovoljstva.

“Kako smo kao društvo u cjelini odgovorili na tzv. migrantsku krizu? Kako i čime možemo opravdati naš društveni neuspjeh u ublažavanju bilo kojeg globalnog problema? Prebacujemo odgovornost. Poput razmažena i umorna djeteta. Uvijek, stalno… Oni, oni, oni. Danas nas po sarajevskim tramvajima potkradaju, napadaju i zlostavljaju migranti, jučer su to bili Romi, prekjučer Srbi, prošle sedmice Albanci.”

Zaključuje da period isčezavanja fašizma traje toliko dugo zbog toga što on mijenja svoj pojavni oblik.

“Mijenja žrtvu, mijenja kriterije prema kojima odabira svoju ciljanu grupu. On može iščeznuti, svakako da postoji način da se, pogotovo mladim ljudima ukaže na to da drugo i drugačije nije nužno upereno protiv tebe, tvoga i da je sasvim izvjesno da možete ne samo funkcionirati jedno pokraj drugog, nego i da možete jedno s drugim. Ne želim sad da ovo zvuči kao da je došlo iz bogomolje – „svi će ljudi biti braća“ – hoće, sve do naredne rečenice, oko koje se ni vjerska lica nisu nikad mogla složiti.”

Jedan od ključnih uzroka konstantnog preživljavanja fašizma, smatra historičarka i kustosica Perić, jeste njegovo održavanje u kućnom ambijentu, gdje mlade generacije kroz porodični odgoj uče o takvim “vrijednostima” ali i kroz pojedine medije, što je još tužnija činjenica.

“Djeca slušaju odrasle i upijaju ono što što od njih čuju. Tako smatraju da je ispravno sve što su čuli u vezi sa dešavanjima na ovim prostorima 90-tih godina 20. vijeka i stvaraju sliku događaja iz posljednjeg rata, koja je vrlo često pogrešna. Brojni mediji u BiH rade po nalogu vladajućih nacionalnih struktura i često svojim sadržajima dovode do „usijanja“ ionako tešku situaciju. Rijetki su mediji koji će objektivno prenijeti neke događaje ili npr. na ispravan način informisati o obilježavanju godišnjica nekih događaja iz ratnog perioda.”

Bez obzira na uzroke postojanja teškog stanja u našoj zemlji, Perić smatra da u BiH još uvijek postoje snage koje čuvaju tekovine ZAVNOBIH-a i AVNOJ-a i dokle god ove snage postoje, vjeruje da fašizam i nacionalizam ne mogu prevladati.

“Obzirom da dolazim iz ustanove kulture, smatram da spomeničkom i manifestacionom kulturom možemo doprinijeti jačanju kulture raznolikosti i poštovanju jedinstva različitosti. Kao primjer ću navesti Tuzlu, kao grad u kome se poštuje jedinstvo različitosti i koja je u najtežim momentima za grad i državu, u prethodnim ratovima, pokazala jedinstvo svojih građana, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, te koja njeguje kulturu sjećanja obilježavajući sve bitne datume iz istorije grada i zemlje.”

Nove vrijednosti nametnute devedesetih

Većina je usvojila nove vrijednosti nametnute sukobina koji su desili tokom devedesetih, ali i svim oni što se na ovim prostorima dešavalo nakon toga. Historičar i publicist Dragan Markovina ističe da jedinu nadu ulijeva činjenica da još uvijek postoji određen broj ljudi koji to ne prihvataju, te da presudnu ulogu u svemu igra međunarodna zajednica.

“Imamo dvostruki problem, pri čemu čak političari čine manji i onaj koji bi bio rješiv, da nije ovog drugog. A taj je da su mnogi građani jednostavno usvojili te vrijednosti isključivog, neofašističkog nacionalizma kao neupitne. Jedina sreća u čitavoj priči je u tome da postoji solidan postotak ljudi koji se s tim ne slaže i da postoje neki međunarodni faktori koji igraju bitnu ulogu za budućnost ovih zemalja, zbog kojih se ne može ići do kraja.”

Perić ističe da ohrabruje činjenica vezana za Zakon o zabrani negiranja genocida, koju je na kraju svog mandata donio Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, a koji predviđa zatvorske kazne za negatore genocida.

“Odredbama ovog Zakona onemogućavaju se nacionalistički istupi na medijima i skupovima, što je svakako polazna osnova da konačno svi narodi prihvate istinu o počinjenom genocidu.” kaže Nataša Perić.

Fašističkom retorikom se služe političke klase i njihove interesne grupe kako bi ostale na vlasti i zadržali svoju poziciju u društvu, ističe mr. Omerčić iz Instituta za historiju Univerziteta u Sarajevu, i dodaje kako je bh. društvo duboko podjeljeno što se mora istaknuti i reći svidjelo se to kome ili ne.

“Podjeljeno ne samo po vjerskim, nacionalnim i etničkim bjeloaparthejdskim kriterijima. Postali smo podijeljni ekonomski, socijalno, mentalno zatvoreni. Koliko ono prema popisu imamo nepismenih osoba? Podjeljeni smo na gotovo paralelne svjetove. Postali smo primitivno društvo, resetirani na predmoderni način razmišljanja.”

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO