Sezona stradavanja na dva točka

Prema podacima za prošlo petogodišnje razdoblje, u Hrvatskoj je u prometu smrtno stradalo 236 motociklista.

Sve kategorije vozača bilježe pad broja poginulih u prometu za 20 posto. osim motociklista i biciklista (Vjeran Žganec Rogulja/PIXSELL)

Za samo mjesec, od polovice lipnja do polovice srpnja, na hrvatskim je cestama poginulo 13 motociklista. Točnije, 12 motociklista i jedan vozač mopeda. Neki od njih stradali su pretičući druga vozila, neki zbog brzine. Jedan je mladić smrtno stradao kod Bjelovara bježeći neregistriranim motociklom policijskom presretaču, a nije imao ni dozvolu za vožnju. Izletio je s ceste i udario u betonski prilazni most.

U nekim slučajevima motociklisti su ginuli zbog nepažnje i kršenja propisa drugih vozača – recimo zbog oduzimanja prednosti ili nepropisnog uključivanja u promet – ali u većini slučajeva motociklisti su sami bili krivi za ono što im se dogodilo. I nije to tako samo u Hrvatskoj. U svijetu više od polovice svih smrtnih slučajeva u prometu čine upravo pješaci, biciklisti i motociklisti. Čak 33 posto motociklista koji su uzrokovali teške nesreće nije nosilo zaštitnu kacigu – ističe se u Nacionalnom planu sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj za razdoblje od 2021. do 2030. godine.

Jedino broj poginulih ne pada

Prema podacima za prošlo petogodišnje razdoblje, od 2014. do 2018. godine, u Hrvatskoj je u prometu smrtno stradalo 236 motociklista. To je u tom periodu bilo čak 15 posto od ukupnog broja poginulih u prometu, iako motocikli čine tek 3,8 posto ukupnog voznog parka građana Hrvatske. Nesrazmjer je očit i jasno govori da je vožnja na dva kotača vožnja s glavom u torbi.

Još jedan statistički podatak zorno govori o pogibeljnost vožnje motociklom. Od 2010. godine naovamo, otkako se u Hrvatskoj snažnije počela provoditi kampanja podizanja sigurnosti na cestama, sve kategorije vozača bilježe pad broja poginulih u prometu za 20 posto. Osim motociklista i biciklista. Jedino je stopa njihovih pogibija na cestama konstantna.

Iako podatak o 13 poginulih motociklista u proteklih mjesec dana zvuči zastrašujuće, ipak nije iznenađujući. Proljeće i ljeto doba je kad motociklisti masovno izlaze na ceste. Ovo je sezona bajkerskih okupljanja, odlazaka motociklima na ljetovanje, vrijeme kvartovskih “kruženja“ pred terasama kafića, ali i većeg stradavanja jer su u ovo doba na cestama znatno veće gužve nego zimi.

“Uvijek kada je lijepo vrijeme, kada dođe ljeto, imamo povećanje broja stradalih motociklista. Međutim, u posljednje dvije godine to su sve više motociklisti s jačim motociklima, a ne sa skuterima. Jednostavno je razlog tomu da su danas jaki motocikli dostupniji, mogu se dobiti na razne kredite“, kaže Goran Husinec, sudski vještak za promet iz Zagreba.

Najčešći uzrok nesreća je prevelika brzina

Svoju tvrdnju Husinec pojašnjava time da su sportski automobili posljednjih godina postali nedostupni cijenom, pa su se mladi počeli više “prebacivati” na motocikle.

“Od 1970-ih, otkako je taj trend (skupa s filmovima kao što su Divljak ili Goli u sedlu) stigao sa Zapada na ove prostore pa do 2000. godine imali smo konstantan rast broja motocikala. Od 2000. godine broj motocikala je stagnirao, jer su tada na tržište stigli relativno jeftini sportski automobili i za relativno male novce mogli ste dobiti sportski automobil. Sada se situacija ponovno počela mijenjati i sportski automobili su cijenom postali nedostupni, dok su motocikli sve dostupniji. Slijedom toga, sve više mladih voze jake motocikle, a motocikl s jakim motorom ide brzo i događaju se nesreće, u kojima je najčešći uzrok prevelika brzina“, kazao je Husinec.

Među stradalim motociklistima obično su mlađe osobe, nedovoljno iskusni vozači, koji, k tomu, često ignoriraju propise vozeći bez kacige ili čak bez položenog vozačkog ispita. Prometni stručnjak Željko Marušić smatra da je problem u nedostatku izvjesnosti kažnjavanja.

“Vozačima automobila može pomoći autoindustrija, ali vozačima motocikala može pomoći samo Bog. Kada vozač motocikla padne na cesti, onda je to – to. Oni konstantno krše prometne propise, ali problem je što nema izvjesnosti kažnjavanja. Motociklisti krše prometne propise bez straha da će biti kažnjeni. To je ključ svih problema. Praktički, svaki motociklist je u svakoj vožnji u prekršaju, barem u onom brzinskom. A to rade jer mogu, i sve dok se to ne riješi bit će tako. Kod nas se ide krivim načinom, forsiranjem edukacije vozača. Edukacija je potrebna, ali od nje nema puno koristi. Svim tim edukacijama proteklih godina nije postignuto ništa, jer je broj poginulih vozača konstantno isti. Mora postojati izvjesnost kažnjavanja prekršaja, ništa drugo“, rezolutno tvrdi Marušić.

‘Divljaju pred kafićima jer tamo imaju publiku’

S druge strane, sudski vještak Husinec smatra kako se stradavanjima motociklista može stati na kraj podizanjem nivoa prometne kulture. Taj problem tumači psihološkim momentom takozvanih cafe racera, koji se voze od kafića do kafića.

“Treba podići prometnu kulturu i kulturu općenito, da se divljanjem ne pokazuju statusni simboli. Zašto mladi divljaju na motociklima? Pa jer hoće pokazati da su na ovom svijetu netko i nešto. Većinom su to ljudi koji u realnom životu nemaju nešto drugo čime bi se mogli hvaliti. Takav kupi motocikl i misli da je preko noći postao netko, da nije više neki ‘no name’, nego je bajker, motorista. A da bi se pokazivao, mora imati publiku, nekoga tko ga gleda. Onda on divlja pored kafića, gdje ima publiku. Neće divljati negdje izvan grada, gdje nema nikoga i gdje ga nitko ne vidi, osim ako to ne snima kamerom na kacigi i poslije objavljuje na društvenim mrežama“, kaže Husinac.

“A kada se vozi po mjestima ispred kafića i pokazuje se, onda time poručuje: ‘Vidiš, ja imam motor.’ A motor je status, novac, nekakva perspektiva u očima neke cure koju zavodi. Onda mora pokazati da je i ‘dobar’ vozač, a za to mu je najbolje da ubrzava na nekoj kratkoj dionici od nekoliko stotina metara. Za to nije potrebno neko veliko znanje, a izgleda efektno. Motociklisti čak više ne voze na zadnjem kotaču. Nekoć su tako vozili, ali za to treba neka vještina. Današnjim vozačima to je prezahtjevno, jer imaju slabe vozačke vještine, pa umjesto toga, oni malo ‘nagaze’ na ravnom, prva-druga, i to im je dovoljno da fasciniraju cure iz kafića“, slikovito objašnjava.

Strožije kažnjavanje i skuplje police osiguranja

U hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova (MUP), navodeći najčešće greške zbog kojih stradavaju vozača motocikala i mopeda, mađu ostalim ističu vožnju neprilagođenom i nedopuštenom brzinom, nenošenje zaštitne kacige, rizično pretjecanje ili obilaženje kolone vozila, provlačenje između zaustavljenih kolona vozila, upravljanje neregistriranim i tehnički neispravnim vozilima, ali i uklanjanje blokada na mopedima, čime povećavaju njihovu brzinu, koje, prema tvorničkim konstrukcijskim svojstvima, nisu predviđene da budu veće od 50 kilometara na sat.

Prometni stručnjak Marušić naglašava da kada se motocikl vozi korektno, onda nema velikog rizika, ali da problemi nastaju ako se vozi neumjereno.

“U svim ovim nesrećama koje su se dogodile zajedničko je bilo prekoračenje dozvoljene brzine i neprilagođena brzina. Problem je u kršenju prometnih propisa i nedovoljnoj kontroli. Dok to ne shvatimo, vrtjet ćemo se u krug. Edukacija neće pomoći, samo izvjesnost kažnjavanja i veće osiguranje za motocikle od auto odgovornosti. Motocikli su pogibeljniji od automobila 10 do 20 puta, što znači da su police osiguranja za motocikle preniske i treba ih povećati. Predlažem da se za motocikle uvede sigurnosna točka od 50 kW, pa tko hoće jači motocikl od toga, da mu se polica osiguranja poveća za 100 posto. Tada bi bilo nekog efekta“, smatra Marušić.

Digao kredit, kupio motor, pa poginuo

Sudski vještak za promet Husinec, objašnjavajući psihologiju motociklista koji stradavaju zbog brzine, ispričao nam je jednu tragičnu priču s kojom se susreo u svojoj praksi.

“Nedavno sam imao jedan slučaj. Čovjek je bio dostavljač, vozio je ćevape i pizze na malom motoru. I kupio si je novi Ducati. Prvu večer kad je tim motorom izašao u grad – poginuo je. S istražnim sucem došao sam u njegovu kuću – da ste vidjeli koliko je siromašan bio… Imao je samo jednu jaknu, ali je digao kredit, a mama, tata… svi u familiju su mu bili jamci da bi kupio tog Ducatija. U stvarnom životu bio je slabo plaćeni dostavljač ćevapa na malom motoru, kojemu su na cesti trubili i vikali mu: ‘Makni se…’ A on je mislio da će navečer, kad sjedne na Ducatija, biti drugi čovjek. Bajker! Godinama to proučavam, tu želju za pokazivanjem zbog koje mladi ginu“, rekao je Husinec.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO