Neobrađene poljoprivredne parcele u BiH: Zašto?

Najveći problem neobrađenih pacela jeste što se većina nalazi u državnom vlasništvu a BiH, na državnom nivou, nema ministarstva za poljoprivredu, koje bi gazdovalo tim površinama.

U Bosni i Hercegovini je oko 2,57 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je ono obradivo (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade) u FBiH 747.000, a u RS-u oko milion hektara (AP)

Putujući kroz Bosnu i Hercegovinu sasvim sigurno uočavate veliki broj neobrađenih poljoprivrednih parcela. Zapušteno tlo ima nesagledive posljedice. Osim starenja stanovništva, te iseljavanja iz ruralnih sredina, ovakvim pojavama pogoduju i neregulisanost tržišta poljoprivrednog zemljišta, fragmentacija parcela, upravljanje poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu, minirana područja, erozije tla…

“U Bosni i Hercegovini je oko 2,57 miliona hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je ono obradivo (njive, vrtovi, voćnjaci, vinogradi i livade) u FBiH 747.000, a u RS-u oko milion hektara. Sa gledišta struke, raspoloživim zemljišnim resursima i potencijalima, jako je poražavajuća činjenica da svake godine u BiH ostane oko 35-40 posto neiskorištenih obradivih površina. Otprilike se radi oko 500.000 do 600.000 hektara u cijeloj BiH. Većina neobrađenih površina spadaju u državno poljoprivredno zemljište“, smatra Adi Pašalić, magistar agronomije.

To su sada još i poboljšani rezultati, s obzirom da se u pandemijskoj godini zbog smanjenja zaposlenosti u industriji, te subvencioniranja sjetve, monogo više ulagalo u poljoprivredu. Ali tada se došlo do novog problema. Stočari smatraju da se zemljište ubrzano pretvara iz poljoprivrednog u građevinsko, a hrane za stoku iz domaće proizvodnje nema dovoljno.

„Zagovornik sam stavljanja na korištenje državnog poljoprivrednog zemljišta stočarima. Razlog je veoma jednostavan – nedostatak obradivih površina za proizvodnju žitarica i kabaste hrane za stoku, silažnog kukuruza. U posljednje tri godine bilježi se ekspanzija stočarstva i proizvodnje mlijeka, a uslov za daljnje širenje je obezbjeđenje dovoljnih količina kabaste hrane (silažnog kukuruza i djetaline). Obzirom da su privatni posjedi potpuno iskorišteni, javlja se potreba za zakupom državnog poljoprivrednog zemljišta koje se već dugi niz godina ne koristi i propada“, kaže Emir Džafić, poljoprivredni proizvođač i predsjednik Uduženja proizvođača mlijeka „VI-Milk“.

Staviti zemlju stočarima na raspolaganje

Dnevna potreba silaže za jednu muznu kravu je 30 kilograma, što na godišnjem nivou iznosi oko deset tona.  Za farmu koja u prosjeku ima 10 muznih krava treba oko 100 tona godišnje, a ta količina se proizvede na 20 dunuma kvalitetno pripremljenog, nagnojenog i obrađenog zemljišta.

„Sve je na lokalnim zajednicama koje trebaju izraditi planove kultivacije neobradivog zemljišta za pretvaranje u obradivo, koje se iz godine u godinu smanjuju zbog pretvaranja poljoprivrednog zemljišta u građevinsko, a sredstva od naknada za to pretvaranje planski i kvalitetno iskoristiti ponovo u poljoprivredne svrhe. Svjedoci smo svakodnevnog poskupljenja prehrambenih namirnica na tržištu koje u većini slučajeva uvozimo, a ovim mjerama bi ublažili sve veći finansijski pritisak na krajnjeg potrošača“, zaključuje Džafić.

Iako su oni najdirektnije pogođeni što se državno poljoprivredno zemljište ne stavlja stočarima na korištenje, pa se uvozi i skuplje plaća silažni kukuruz, najvećim krivcem smatraju administrativno-birokratski aparat. Državno zemljište je dato općinama/gradovima na upravljanje, koji trebaju izraditi planove gospodarenja poljoprivrednim zemljištem.

Laički gledano, problema nema. Toliko neobrađenog zemljišta, ljudi voljnih da rade ima i čak šta više spremni su dodatno se potruditi. Ali zemlja nije njihova. Značaj zemljišta kao resursa je uokviren i u državne zankonske odredbe gdje uživa posebnu zaštitu. Pa ipak, BiH je jedina zemlja u Evropi koja nema državno ministarstvo za poljoprivredu. Iz tog razloga sva zakonska prava i obaveze se sprovode na entitetskim i kantonalnim nivoima. Masa zakona je tu, ali oni se ne primjenjuju.

Zemljište ne smije biti neobrađeno

„Vlasnik privatnog poljoprivrednog zemljišta koje je pogodno za obradu ne smije dopustiti da zemljište postane zapušteno, neobrađeno, zakorovljeno i obraslo samoniklim i šumskim raslinjem na kojem je vegetacijsko proizvodni ostatak duže od dvije godine. Međutim, ukoliko postoje objektivni razlozi da vlasnik zaista nije u mogućnosti obrađivati zemljište, u tom slučaju je dužan  osigurati njegovo korištenje putem davanja zemljišta u zakup drugim licima. U slučaju da vlasnik ne koristi poljoprivredno zemljište, niti je isto dao u zakup duže od tri ekonomske godine, općinski/gradski organ ima puno pravo da sprovede postupak davanja tog zemljišta na privremeno korištenje drugim pravnim i fizičkim licima kojima je poljoprivredna djelatnost osnovna djelatnost, dakle registriranim proizvođačima“, parafrazira zakonske okvire Adi Pašalić.

Niko u ovoj zemlji ne zna da li je i koliko bilo slučajeva “oduzimanja i davanja“ zemljišta drugim licima na privremeno korištenje, kako bi zemlja ne bi ostala neobrađena.

“Prema zvaničnim statističkim pokazateljima 46,51 posto zemljišta pogodnog za poljoprivrednu proizvodnju Republike Srpske nije obrađeno. Uporednom analizom načina korišćenja zemljišta za 2000. i 2018. godinu, utvrđen je trend smanjenja poljoprivredne proizvodnje, što je najčešće rezultat migracija stanovništva iz ruralnih ka urbanim sredinama unutar zemlje, ali i iseljavanja u okolne zemlje proteklih decenija. Ipak, zapanjujuća je konstatacija porasta obrađenog poljoprivrednog zemljišta u posljednje dvije godine. Iako podaci za 2020.godinu još uvijek nisu obrađeni, uzmimo u obzir da je prema studijama u 2018.godini bilo ukupno obradivog 792.000 hektara. Time je utvrđeno povećanje obradivog zemljišta za 24.000 hektara“, kažu iz Ministarstva poljoprivrede RS-a.

U praksi nije zaživjelo davanje nepokretnosti u zakup, te privremeno oduzimanje zbog korištenja poljoprivrednog tla. Kao razlozi se navode nerasvijetljeni imovinsko-pravni odnosi sa jedne strane, te  neslaganje stanja upisa katastarskih kultura i klasa sa stanjem na terenu sa druge strane.

„Nažalost, nije nam poznato koliko je slučajeva oduzimanja i davanja poljoprivrednog zemljišta na korištenje do sada na području Federacije BiH u skladu sa predmetnim Zakonom, jer se ti podaci ne dostavljaju u Ministarstvo, a nezvanične informacije koje posjedujemo nam kazuju da nisu urađene nikakve aktivnosti vezano za ovo pitanje. S tim u vezi, a obzirom da se ne obrađuje oko 50 posto poljoprivrednog zemljišta na području Federacije BiH preporuke svim resornim kantonalnim ministarstvima i općinama/gradovima bile bi da u skladu sa Zakonom o poljoprivrednom zemljištu pod hitno aktiviraju Poglavlja V – Korištenje poljoprivrednog zemljišta predmetnog Zakona kako bi došlo do povećanja poljoprivredne proizvodnje na terenu“, poručuje Eldin Alikadić, stručni savjetnik u Federalnom ministarstvu poljoprivrede.

Uvoz skupljih sirovina

Hoće li i kada preporuke ovakve vrste započeti primjenu na terenu i time barem malo izmijeniti negativne efekte koji se multipliciraju?

„Ako se dublje izanalizira činjenica šta je to što se moglo zasijati na 500.000 hektara površina koje svake godine ostanu neobrađene, te se u obzir uzmu prosječni prinosi pojedinih kultura i prosječne tržišne cijene, zasigurno je da svake poljoprivredne sezone sa tih površina BiH i njeni stanovnici direktno ne oprihoduju više stotina miliona eura samo iz dijela primarne poljoprivredne proizvodnje. Neobrađene površine iza sebe ne ostavljaju samo gubitak u primarnoj proizvodnji. Javljaju se i indirektne poslijedice, a to za sobom vuče duži lanac aktera koji indirektno imaju gubitak zbog neobrađenih domaćih poljoprivrednih površina“, naglašava Adi Pašalić.

Niz se nastavlja, prerađivači su tada primorani da uvoze skuplje sirovine za preradu. Dobavljači sjemena ne prodaju sjemena domaćim poljoprivrednicima koji bi zasijali te površine. Više stotina sezonskih radnika ostaje bez dnevnica. Na tržištu se pojavljuje deficit za određenim vrstama voća i povrća što širom otvara vrata uvoznim proizvodima. Domaći poljoprivrednik ostaje nekonkurentan na domaćem tržištu, a pogotovo na stranom.

Na kraju, ništa manje bitna činjenica je i saznanje da kada  jednom zemljište ostane neobrađeno, svake naredne sezone zahtjeva dodatne agrotehničke mjere-krčenje, čišćenje, duboko oranje, đubrenje… što proizvodnju u startu poskupljuje za 50 posto.

Izvor: Al Jazeera

Povezane

Od početka pandemije korona virusa i prateće ekonomske krize, hrvatsko ministarstvo poljoprivrede donijelo je 11 mjera koje bi trebalo da pomognu poljoprivrednicima da prežive ovu situaciju. Istovremeno, hrvatski premijer Plenković zatražio je da javne institucije naručuju najmanje 60 posto poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda koji su proizvedeni ili prerađeni u Hrvatskoj.  Međutim, stručnjaci upozoravaju da su […]

U 398. izdanju Al Jazeera Svijeta izdvojili smo ove priče: Proizvodnja koke u Kolumbiji na rekordnom nivou. Uprkos mjerama izolacije i karantina, kolumbijska vlada provodi intenzivnije i agresivnije operacije njenog iskorjenjivanja tokom pandemije. Prednosti života na selu otkrivaju Južnokorejci, koji napuštaju velike korporacije te uvode pametnu tehnologiju u poljoprivredu. Nakon otkrića ostataka mamuta na gradilištu […]

Više iz rubrike TEME
POPULARNO