Važni izbori kojima građani pristupaju neracionalno

U Hrvatskoj slijede još jedni ‘povijesni’ izbori – nakon izborne šutnje, u nedjelju će hrvatski birači izaći na lokalne izbore i birati lokalne vlasnike, gradonačelnike, načelnike općina i slično.

Pretkampanja i kampanja ponovno su bile pune ‘made in Croatia’ niskih udaraca i gafova – u petak je Hrvatska demokratska zajednica nekorektno SMS-ovima pozivala građane da glasaju za njihove kandidate, a Nacionalni stožer je ranije donio odluku o dozvoli ulaska u zemlju hrvatskim građanima s pravom glasa iz BiH i Srbije i bez negativnog PCR testa na COVID-19.

U fokusu su, kao i uvijek, četiri najveća grada – Zagreb, Split, Rijeka i Osijek.

Stranke podbacile

Ponegdje bi izbori doista mogli biti ‘povijesni’ – u Zagrebu, primjerice, gdje je 20-godina vladao preminuli Milan Bandić, čija stranka i na ovima sudjeluje, ili Rijeci, koja je bastion Socijaldemokratske partije već 30 godina.

Politički analitičar Davor Gjenero ističe važnost lokalnih izbora jer se na lokalnoj razini rješava velik dio pitanja koje su od životnog značenja za građane te bitno utječe na kvalitetu života, ali i na razvojne perspektive pojedinih dijelova države pa i na konkurentnost lokalnih zajednica i regija.

„Neki politički teoretičari tvrde da jezgre razvoja i napretka nisu države, nego gradovi i konurbacije, pa je i zato silno važno kako se i u skladu s kojim društvenim i političkim vrednotama upravlja lokalnim i regionalnim zajednicama“, kaže Gjenero.

Kampanja je, kao i politički život u Hrvatskoj, smatra, bila neinovativna, a razočaravajuće je, kaže, do koje su mjere stranke podbacile u selekciji kandidata.

„U velikom dijelu lokalnih i pogotovo regionalnih samouprava dosadašnji se nosioci izvršnih poslova natječu za još jedan mandat i oni često nemaju snažnih protivnika. U lokalnim zajednicama u kojima se dosadašnji načelnici/gradonačelnici ne natječu za novi mandat, a to su na primjer i sva četiri velika grada, ponuda kandidata je zapravo vrlo slaba, nema novih ideja, nema definiranih alternativnih javnih politika“.

Test za Zagreb i Rijeku

Kao jedina svijetla točka lijevo od centra, navodi, afirmira se platforma Možemo! koja, kao i druge zelene stranke koje jačaju u Europi, u fokus političkog života donosi ekološka i pitanja civilnog društva i raznih oblika snažne participacije građana u demokratskom procesu.

„O ishodu izbora u Zagrebu, gdje je Možemo! daleko snažnija opcija nego drugdje u državi, ovisit će daljnji razvoj ove opcije, a rizike za to donosi i mogućnost da trenutno dominantni kandidat za zagrebačkog gradonačelnika Tomislav Tomašević izgubi te izbore, a još više da ih dobije jer će tada u velikoj mjeri nacionalni kapaciteti zelene opcije u Hrvatskoj ovisiti o rezultatima upravljanja Zagrebom“.

Osim Zagreba veliki test će, navodi, biti Rijeka – tamošnji scenariji, ističe, jasno govore o slabljenju stranaka.

„Dominantni SDP nije uspio stvoriti relevantnog novog kandidata, a niti stranačka konkurencija nije generirala neko novo snažno ime, niti prepoznatljiv tim koji bi mogao voditi alternativne javne politike. Zato centristička, liberalna neovisna lista s gradonačelničkim kandidatom koji se kao dobar upravljač afirmirao na čelu tamošnjeg Kliničkog bolničkog centra, ima ozbiljne izborne šanse“.

Pokazuje se, navodi, da se na nacionalnoj razini ustavni luk sve više svodi na HDZ u desnom centru, skupinu liberalnih stranaka regionalnog dosega u centru te Možemo! kao dominantnu opciju lijevo od centra.

‘Međunarodna mreža Putinova režima’

„SDP je u dramatičnoj krizi, a njihove izborne šanse svode se na to da nekoliko uspješnih upravljača, dvojica župana i još nekoliko gradonačelnika, očuvaju izvršnu vlast u sredinama u kojima su se afirmirali zahvaljujući svojoj efikasnosti, a ne stranačkoj strukturi“.

Nakon ove kampanje je, navodi, na nacionalnoj razini vidljivo da alternativa sadašnjoj centrističkoj vlasti može biti samo stvaranje nekog desno radikalnog pro-putinovskog „iliberalnog” saveza, na kojem je polju, navodi, dominantan Domovinski pokret Miroslava Škore, dok je lijevi centar suviše oslabio da bi mogao biti alternativa sadašnjoj administraciji.

„U Zagrebu se vrlo jasno vidi raspad socijaldemokratske opcije i činjenica da po prvi puta nakon 2000. organizacija SDP-a ne igra važnu ulogu“.

Pritom, kako kaže, iliberalna politička opcija čini veliku štetu u Vukovaru i u Podunavlju, no za razliku od te skupine oko Demokratskog pokreta, neki ekstremni politički elementi u Hrvatskoj nisu, kako kaže, bili dio međunarodne mreže koju financira Putinov režim u Rusiji.

„Bez snažne financijske zaleđine, a bez ikakva znanja o politici i ljudskog kapitala, ovi se desni radikali nisu mogli održati na hrvatskoj političkoj sceni“, zaključuje Gjenero.

Čerepinko: Novi šefovi gradova

Analitičar i komunikacijski stručnjak Darijo Čerepinko ističe da to što će na pozicije u najvećim gradovima biti izabrani posve novi ljudi, može značiti i nove smjerove upravljanja tim gradovima, a u tom su smislu ovi lokalni izbori možda su važniji od svih dosadašnjih nakon smrti Franje Tuđmana.

Također se, navodi, čini da će građani priliku pružiti novijim političkim opcijama i na ljevici i na desnici te centru.

„To otvara priliku za afirmaciju novog pristupa politici i može biti dobra priprema za buduće izborne cikluse“, navodi Čerepinko.

U Zagrebu, smatra, Tomašević je pokazao da politika može biti i drugačija, dok se neki protukandidati, navodi, doimaju kao da su zalutali u zagrebačke izbore.

„S druge strane, čini se da jedna vrlo ružna, difamacijska kampanja, koju protiv protukandidata vodi Domovinski pokret, utječe na dio glasača, samo nije još jasno koliko ih motivira za izlazak na izbore. Moguće je da poluči suprotan efekt i da dio desnih birača u nedjelju ostane doma. Domovinski pokret propušta odličnu priliku pozicionirati se kao stranka kvalitetnih lokalnih politika na desnoj strani spektra i kao izazivač HDZ-u. Možemo! s druge strane, kao glavni izazivač SDP-a s ljevice, raste polako, ali osvajanjem Zagreba i dobrim rezultatima u drugim sredinama puno ozbiljnije ugrožava poziciju SDP-a kao stožerne lijeve stranke“.

Dio desnice okrenuo se ideološkim temama

Iako politike, čak i na lokalnoj razini,  ovise o ideološkim postavkama stranaka, ideološka prepucavanja u kampanji uglavnom su, kaže, izostala, a u prvom planu su bili kandidati i njihove kvalifikacije.

„Svejedno, dio desno orijentiranih stranaka, u nedostatku kvalitetnih kandidata i programa, okrenuo se ideološkim temama uvodeći nacionalističku retoriku“.

Domovinski pokret tako, pogotovo s metodama u ovoj kampanji, ističe, svakako pretendira na poziciju na ekstremno desnom kraju političkog spektra.

„Čini mi se da će se Pokret nakon ovih izbora ispuhati i da će ekstremno desno biračko tijelo ostati razmrvljeno, što i nije toliko loše, s obzirom na ideje koje ekstremna desnica pokušava ugurati u javni prostor, a koje su u pravilu antidemokratske i na rubu zakonitosti“, zaključuje Čerepinko.

Komunikacijska stručnjakinja i analitičarka Ankica Mamić ističe da je, fenomenološki gledano, u Hrvatskoj zanimljivo što je najveća izlaznost na predsjedničkim izborima, a najmanja na lokalnim, iako je za kvalitetu života građana puno bitnije tko je lokalno na vlasti.

To, ističe, dokazuje da se izlasku na lokalne izbore ne pristupa racionalno.

Neracionalnost pristupa lokalnim izborima

„Građani imaju veću motivaciju birati lidera na predsjedničkim izborima nego one na lokalnoj razini koji upravljaju našom imovinom i koji bi, kroz novac koji dajemo kroz poreze i prireze, trebali raditi na poboljšanju kvalitete života. Lokalni izbori bi zapravo trebali biti izbori za tzv. „predsjednika uprave“, odnosno menadžera, a ne lidera iz nekog političko-ideološkog bazena“, ističe Mamić.

Istovremeno, smatra, sve su kampanje bile pretvorene u priče o mikromenadžmentu gradova, a premalo je bilo vizije razvoja gradova, nedostajala je šira slika i poruka, a birači se i dalje znatno opredjeljuju ideološki, što pokazuje da stranački neopredijeljena javnost ne uspijeva pronaći svog kandidata.

„Kampanje su bile prilično dosadne i to najviše zbog formata u kojima se kandidati predstavljaju biračima. Pravila izbornog predstavljanja i promidžbe su takva da se sve kandidate svodi na ‘talkingheads’, a takvi formati nikako ne podižu interes građana za izlazak izbore“.

Što se tiče odnosa na političkoj sceni, može se, navodi, vidjeti da se povećava razlika između dvije najveće stranke u korist HDZ-a jer je SDP, iz kojeg je i Bandić ponikao, unutarstranačkim previranjima naštetio sam sebi i izgubio velik dio birača, posebno u Zagrebu.

Krajnja desnica nikad popularna

„Kampanje svih kandidata za lokalne izbore u Zagrebu pripremljene su prvenstveno kao odgovor na Bandićevo permanentno stanje kampanje te se kandidati primarno bave infrastrukturnim pitanjima u Zagrebu. Naravno, infrastruktura je važna, ali to neće donijeti Zagrebu neophodnu promjenu“.

A kada je u pitanju krajnja desnica, ističe da ona u 30 godina samostalnosti nije na izborima prešla 10 posto, osim Hrvatske stranke prava, čije su lidere građani u jednom trenutku percipirali kao poštene.

„Čak ni u vrijeme Domovinskog rata, krajnje desna opcija nije bila posebno popularna. I kada usporedite rezultate tih stranaka na parlamentarnim izborima s drugim europskim zemljama, jasno je kako im je u Hrvatskoj podrška uvijek mala“.