Trebaju li nam društvene mreže za djecu?

Razvojem tehnologije i padom cijena prije svega pametnih telefona, društvene mreže su postale dostupne u svakom dijeli svijeta, a veliki broj korisnika tih socijalnih platformi su i djeca, čak i ona mlađa od 13 godina, što je uobičajena granica za slobodno korištenje ovih mreža.

Kako američki mediji javljaju, kompanija Facebook bi mogla profitirati od popularnosti ovakvih platformi među mlađim korisnicima interneta, te planira lansiranje verzije popularne aplikacije za dijeljenje fotografija Instagram za djecu ispod 13 godina, što je izazvalo osude raznih organizacija u Sjedinjenim Američkim Državama.

Ako američki gigant bude uspješan u svojim namjerama, lako je zamisliti da bi i ostale društvene mreže mogle slijediti njihov primjer, pa bi se pokretalo sve više platformi za mlađu djecu.

Kako kažu sagovornici Al Jazeere, iako na prvi pogled društvene mreže za djecu mlađu od 13 godina zvuče loše i opasno, one bi u stvari mogle biti manje od dva zla, koje bi čak mogle pomoći u zaštiti klinaca.

Djeca na mrežama

Predstavnici Fondacije Tijana Jurić su posjetili više od 500 škola širom Srbije i razgovarali sa desetinama hiljada djece, kaže Igor Jurić, a ti razgovori su doveli do zapanjujućih, iako ne baš iznenađujućih otkrića: ogroman broj osnovaca već uveliko koristi Facebook, Instagram, TikTok… i druge mreže, iako su mlađi od 13 godina, odnosno ne zadovoljavaju minimalnu starosnu dob koju se te mreže postavile.

“Vrlo lako je danas napraviti nalog na nekoj mreži i upisati lažne godine”, pojašnjava Jurić.

Kako kaže, društvene mreže su danas svakodnevnica i od njih ne možemo pobjeći.

Stoga je njegov lični stav, ali i stav Fondacije Tijana Jurić, da možda bolje ipak imati posebne mreže za djecu mlađu od 13 godina, gdje bi se na bolji način mogao kontrolirati sadržaj koji se i objavljuje i koji se razmjenjuje, uključujući fotografije i video uratke, ali i prepiske.

Jer, govori Jurić, samo na području Srbije djeluje hiljade predatora koji vrebaju djecu na internetu, a vjeruje da je slična situacija i ostalim zemljama regije.

“Dovoljno je napraviti nalog na društvenoj mreži, staviti fotografiju neke devojčice koju možete kupiti na internetu i za vrlo kratko vreme će se na vaš profil nakačiti veliki broj ljudi, često s profilnim fotografijama neke dece, pa će pokušati da kontaktiraju s vama, da traže broj telefona i druge kontakte”.

Fondacija Tijana Jurić ima tri lažna naloga te koristi net patrolu kako bi uklonila sporne sadržaje i naloge s interneta, tako da su dobro upoznati s brojem predatora u Srbiji.

Borba s pedofilima

Igor Jurić dodaje da je on lično protiv toga da djeca budu na društvenim mrežama, ali je i svjestan da se od toga ne može pobjeći, te navodi da bi specijalizirane mreže za djecu ipak mogle biti od koristi, prije svega zbog veće pažnje i kontrole, iako one ne bi bile svemoguće.

“Pedofili će uvek naći način kako da dođu na društvene mreže, to su ljudi koji se ozbiljno bave s time. Ali uz usmerenu pažnju i bolju kontrolu, možda se smanji razmena sadržaja i kontroliše prepiska, što pomoglo u borbi protiv predatora”, navodi Jurić, te dodaje da bi i takve mreže mogle pomoći u educiranju djece o pravilnom ponašanju na mrežama. “Jer jedino što zaista možemo da uradimo jeste da educiramo decu”.

A strah od opasnosti koje vrebaju na djecu je stalno u glavama većine roditelja.

Aldijana Spahić je majka petogodišnje djevojčice. Iako je njena kćerka premlada da bi koristila društvene mreže, strahuje od dana kada će je takve mreže početi zanimati.

“Gledam je kako vješto koristi tablet da gleda sadržaje na YouTubeu, kako barata s mobitelom. Ova djeca su bukvalno rođena s tehnologijom i njima je ona sastavni dio života. Kad se odluči da želi društvene mreže, znam da je neću moći spriječiti jer će znati puno više od mene. Šta god da joj probam zabraniti, ne sumnjam da će, ako bude željela, te zabrane moći zaobići. I tog dana se plašim”, kaže ona.

Iako joj potencijalne društvene mreže za djecu zvuče kao “švedski sto” za pedofile, misli da bi one možda mogle biti dobra stvar. “Dok moja kćerka bude spremna za njih, nadam se da će se te mreže usavršiti i će ih neko nadzirati i loviti pedofile ili sve koji budu htjeli djecu zloupotrebljavati”.

Nužni internet

Sličnog mišljenja je Dalibor Jukić, koji govori da njegov 11-godišnji sin već danas doslovno mora koristi ili društvene mreže ili aplikacije za online komuniciranje, htio on to ili ne.

“Online nastava, dogovaranje treninga kad je to bilo moguće, komunikacija s prijateljima iz škole… Čak i da mogu lično da zabranim i računar i telefon i sve ostalo, društvo i okolnosti će me natjerati da mu sve to vratim. Jer danas, čini mi se, djeci je nemoguće funkcionirati bez interneta. Pa čak i nastavu pohađa putem interneta. I da mu onda nekako zabranim Facebook? Ili šta je već danas među klincima popularno? Jedino što supruga i ja možemo jeste da razgovaramo s njim, da ga pokušamo savjetovati kako da se ponaša i da nam kaže ako nešto nije uredu. I da se nadamo najboljem”, navodi Jukić.

Predatori su vrlo vješti u stjecanju povjerenja djece, govori Igor Jurić, koji nakon nekog vremena uspiju djecu da nagovore da im šalju fotografije i videosadržaje, a onda uz ucjene ili poklonima često uspiju djecu natjerati na nešto više, uključujući i fizički kontakt.

Društvene mreže za djecu, stoga, mogu biti korisne zbog nadzora i kontrola, ali je ključ, ističe, neprestana edukacija djece i učenja kako da se ponašaju i kako da koriste i Internet i sve tehnologije povezane s njim.