Na hiljade uhljeba rade za dobre plate, neki ni ne idu na posao

Tijekom proteklih godina, a slobodno se može reći i od prvoga dana stjecanja neovisnosti, Hrvatska se suočava sa sve većim brojem uhljeba. Iako se radi o iznimno raširenoj pojavi, koja je prisutna u svim dijelovima Hrvatske, do sada nikada nije rađeni nekakvo ozbiljno istraživanje koje bi pokazalo koliko je danas uopće uhljeba u Hrvatskoj.

Međutim, unatoč tome, svima je jasno kako se radi o ljudima koji dobivaju željene poslove, često i na izmišljenim radnim mjestima, a koji zapravo svojim radom ni na koji način ne doprinose razvitku i boljitku društva.

Uz sve to svima im je zajedničko što su jako dobro plaćeni i što gotovo ništa ne rade. Svima njima zajedničko je i to što od potrebnih kvalifikacija imaju samo stranačku iskaznicu ili su pak dio obitelji nekoga od političkih moćnika.

Politički klijentelizam

Pri tome, svoje uhljebe imaju sve stranke koje na bilo koji način sudjeluju u vlasti počevši od onih u općinama, pa preko gradova i županija te sve do državne razine. Možda je i to razlog zašto do sada niti jedna vlast niti politička stranka nije odlučila istaknuti problem uhljeba i na neki način suzbiti tu pojavu.

Drugim riječima, one čekaju promjenu vlasti kako bi na željena radna mjesta zaposlili “svoje”ljude. Ti “njihovi” ljudi su oni članovi stranaka koji su na bilo koji način “zadužili” političku stranku, a taj račun im se vraća kroz radno mjesto u lokalnoj samoupravi, agenciji ili u nekoj tvrtki koja je u vlasništvu grada ili županije. Hrvatski mediji pisali su i o slučajevima gdje neki od uhljeba nisu niti išli na posao ali su ipak uredno i redovito primali svoje plaće.

Hrvatski politički analitičar Davor Gjenero kaže kako on nerado koristi termin “uhljeb”, tako da kada govori o ovoj temi spominje termin klijentelizam i stranačkom utjecaju na zapošljavanje u javnoj upravi.

“Problem s jedne strane je taj što načela Europske unije govore o profesionalnoj i politički neutralnoj javnoj upravi dok je stvarna situacija ta da javnu upravu slaže politika prema svojim političkim interesima. Naime, oni iz svojih redova i po svojim željama često regrutiraju neke od zaposlenih u javnoj upravi”, kaže Gjenero.

Dodaje i kako problem predstavlja što političke kaste svoju klijentelu, članove svojih stranaka, obitelji ili prijatelja zapošljavaju u javnoj upravi ali i da kada njihova stranka, ili pojedinac, izgubi vlast te osobe ostaju na tim radnim mjestima kao stalno zaposlene osobe, sa svim pravima, i to na osnovu profesionalnih kvaliteta kojih često nemaju.

Smatra kako je uhljeba manje u državnoj upravi nego u lokalnoj samoupravi i to posebice onih u većim gradovima koji imaju veći broj zaposlenih, brojne urede, tvrtke i ustanove u svome vlasništvu. Najmanji njihov broj je u općinama i to samo zato što su one male i najčešće imaju zaposleno po samo nekoliko osoba. Uz to i njihovi proračuni su mali.

Veliki broj

Pojašnjava da oni koji žele vidjeti koliko je uhljeba u nekom gradu, županiji ili agenciji najbolje da vide samo popis zaposlenih. Tu će često naletjeti na prezimena poznatih osoba i političara iz nekoga grada ili županije. Nije isključeno kako se među zaposlenima mogu pronaći i najuži članovi obitelji nekoga od moćnika.

“To je ogroman problem u Hrvatskoj jer svaka tako zaposlena osoba ima dobru plaću ali i ne obavlja svoj posao na način kako treba. Na taj način trpi institucija ili tvrtka gdje su zaposleni, a onda samim tim i društvo u cjelini. Taj problem najviše je zastupljen kod HDZ-a ali samo iz razloga što su najduže na vlasti i imaju najviše jedinica lokalne samouprave gdje su na vlasti. Međutim, svojih uhljeba imaju i sve druge političke stranke”,kaže Gjenero.

Smatra kako je oko 30 posto državne uprave zaposleno po političkom principu dok je ta brojka u većim gradovima, poput Zagreba, i veća što samo govori o razmjerama ovoga problema. Prema nekim procjenama oko 20.000 ljudi promijeni se prilikom svake promjene vlasti u Hrvatskoj!!!

Osobe koje su najodgovornije za zapošljavanje uhljeba su gradonačelnici i župani. Za one zaposlene u državnim agencijama i državnim poduzećima to su resorni ministri, a samim tim i predsjednik Vlade.

“Najveći problem u svemu tome je što su oni nestručni i ne rade svoj posao kako treba, a pri tome su oduzeli posao osobi koja je stručna i mogla bi donijeti boljitak. Uz to imali smo i slučajeve da su zaostali uhljebi jedne vlasti, nakon što se ona promijenila, radili opstrukcije novoj izabranoj vlasti”, istakao je Gjenero.

Agencije – raj za uhljebe

Poseban raj za uljebe su Agencije čiji ravnatelji i direktori često imaju plaće i veće nego što ih imaju ministri pa čak i predsjednik Vlade. U tome najmanje je važno što te agencije u velikom broju slučajeva ničemu ne služe niti je ikome jasno što one zapravo rade. Međutim, u tim i takvim agencijama je zaposleno na tisuće osoba.

O kakvim agencijama se radi govore i neki od njihovih naziva. Tako su u Hrvatskoj postojale ili još postoje agencije kao što su Agencija  za savjetovanje bračnih barova čiji je posao bio da bračne parove, nakon savjetovanja, šalju u lokalne centre za socijalni rad gdje bi se zatim provodilo mirenje ili bi se pokrenuo razvod. Postojala je i Agencija za regulaciju željezničkog tržišta kojoj je zadaća bila da regulira željezničko tržište na kojem djeluje samo jedan operater.

Djelovao je i Hrvatski centar za poljoprivredu, hranu i selo, koji je zapošljavao 12 osoba, a čija je glavna aktivnost bila organizacija festivala vina i proslava Martinja. Tako je djelovala i Hrvatska agencija za borbu protiv dopinga, Ured za koordinaciju sustava procjene učinka propisa, Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanje radioaktivnog otpada i istrošenog nuklearnog goriva, Centar za krš, Agencija za prostore ugrožene eksplozivnom atmosferom, Agencije za opremu pod tlakom, Agencija za istraživanje nesreća i ozbiljnih nezgoda zrakoplova…

“Agencije su također veliki problem klijentelističkog zapošljavanja stranačkih kadrova. One su najvećim dijelom nastajale u vrijeme pristupanja Hrvatske EU kada je bilo zamišljeno da imamo javne službenike koji rade u korist javnog dobra neovisno o političkim odnosima. Međutim, dogodilo se da s jedne strane dobivamo veliki broj zaposlenih ljudi čija su primanja i prava neusporedivo veća s primanjima i pravima osoba zaposlenih na istoj razini kvalifikacija i odgovornosti. Zato i kažemo kako su agencije postale raj za uhljebe unutar državne uprave”, rekao je Gjenero.

Ja tebi, ti meni

Novinar Hrvatske izvještajne novinske agencije (HINA) Željko Draženović, inače i član Izvršnog odbora Hrvatskog novinarskog društva (HND), također je mišljenja kako uhljebi postoje na svim razinama kao i da je to veliki problem Hrvatske koji ne samo da se nije riješio niti se rješava nego niti ne vidi da će se on uskoro riješiti.

“Radi se o ljudima kojima se stranka na vlasti odužuje na taj način. Toga ima na svim razinama vlasti počevši od općina pa sve do vrha države. Radi se o ljudima koji vrlo često nemaju nikakve kvalifikacije ali oni ipak dobiju željena radna mjesta. Toga nema kod privatnika jer oni žele konkretne i mjerljive rezultate ali i radi činjenice što su svjesni da iz svoga džepa moraju platiti ljude koji ne rade ništa ili nisu stručni. Zato ih se i zapošljava tamo gdje ih se plaća novcem svih nas”, kaže Draženović.

Slikovito to pojašnjava i primjerom da negdje gdje radi 50 osoba ne znači ništa posebno, ako se to plaća novcem iz proračuna, da se zaposli još jedna ili dvije osobe.

“Sve se to radi po principu – ja tebi, ti meni”, ističe Draženović.

Sve to obični ljudi, oni koji vrlo često rade za minimalac, vide ali su i svjesni da ne mogu ništa promijeniti. Predsjednik vukovarske Mirovne grupe mladih Dunav (MGMD) Saša Bjelanović kaže kako je to pojava koja je iznimno raširena i koja najviše smeta i pogađa mlade ljude koji su se školovali, stjecali znanja i diplome, ali koji radi uhljeba ne mogu raditi u struci.

“Njihov najveći problem je što nemaju iskaznice određenih političkih stranaka i što nisu u rodu s nekim političkim moćnikom. Radi svega toga mladi su iznimno razočarani jer sve to vide. Oni tako imaju dvije mogućnosti, ili i da sami postanu uhljebi ili pak ne žele postati takvi pa od svega dignu ruke i odsele se”, kaže Bjelanović.

Dodaje kako radi toga godine školovanja, neprospavane noći radi učenja, ispiti i sve drugo postaju nevažni jer uvijek netko drugi ima prednost kod zapošljavanja. Pojašnjava i kako je sve to toliko rašireno da i djeca, kada govore što će biti u kada odrastu, kažu da će biti direktori ali i da neće ići na fakultet jer će imati vezu.

Svi vide ali ništa ne čine

“Svi to vide, svi vide koliki to štetu čini zajednici ali nitko ništa ne radi po tom pitanju. Bojim se kako će tako ostati i dalje tako da nikoga ne trena čuditi što smo tu gdje smo. Tu ćemo i dalje ostati. Bojim se samo da ne bude još gore”, rekao je Bjelanović.

Jedan od onih koji je sve to iskusio na “svojoj koži” i koji radi raznih uhljeba ne može da se zaposli je i Nikola Čurčić (28) iz Vukovara, koji je nastavnik biologije i kemije. Iako je završio fakultet, Čurčić ne može pronaći posao.

“Godinama pokušavam da se zaposlim u struci ali ne ide. Uvijek ima netko prednost, a u više navrata to su bile i osobe iz okolnih gradova. Meni kao osobi koja nema vezu preostaje da radim na zamjeni dok se neko od nastavnika ne vrati s bolovanja ili s porodiljnog dopusta. Čak je i problem da volonterski odradiš staž kako bi mogao položiti stručni ispit. Međutim, zato su posao dobili najlošiji studenti koji su pismene ispite padali, a onda bi nekim čudom na usmenim ispitima dobivali petice”, pojašnjava Čurčić.

Ne krije kako je radi svega razočaran, jer i sam sada vidi kako se odvijaju stvari i da fakultetska diploma i stečeno znanje ipak nisu dovoljni za posao ako nemaš neku dobru vezu.

“Sve je to umreženo. Katastrofa. S toga nikome ne treba biti čudno što brojni mladi ljudi odlaze van jer iz prve ruke vide kako se stvari odvijaju. I sam razmišljam na isti način”, zaključio je Čurčić.