Hrvatska razvojem više ne upravlja samostalno, samo gasi požare

Nakon gotovo godinu dana “COVID krize”, nezadovoljstvo i ogorčenje mnogih hrvatskih poduzetnika, pogotovo ugostitelja koji su među najpogođenijima zbog restriktivnih mjera, kulminiralo je prosvjedom u Zagrebu, koji je organizirala Udruga Glas poduzetnika (UGP), oko koje je velik dio nezadovoljnika i okupljen.

Tisuće prosvjednika tražili su pravo na rad i pozivali na odlazak ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, kojeg već dugo optužuju za ignoriranje njihovih prijedloga, poziva na razgovore i pregovore, bahatost te odbijanje komunikacije i suradnje.

Sam Ćorić u reakcijama nije ostajao dužan, govoreći i o političkoj agendi prosvjeda, a sve nervozniji je – neki bi rekli i sve bahatiji – i premijer Andrej Plenković u obrani i Ćorića i sustava upravljanja i epidemioloških mjera Nacionalnog stožera civilne zaštite koje, kako smatra UGP i dio javnosti, diskriminiraju pojedine sektore gospodarstva.

Vlada kao ‘vatrogasni odred’

Na meti UGP-a našla se i Hrvatska gospodarska komora (HGK) koju smatraju institucijom za političko “uhljebništvo” nepotrebnih kadrova s visokim primanjima u instituciji od koje ne dobivaju ništa, a moraju plaćati obveznu članarinu.

S njima se složio i predsjednik Zoran Milanović, nazvavši HGK beskorisnom političkom jazbinom, a obveznu naknadu neopravdanim parafiskalnim nametom.

U UGP-u, kao i dijelu političke oporbe, smatraju da članarine trebaju biti dobrovoljne, no vladajući se tome još opiru, a Plenković je, između ostaloga, izjavio kako je UGP konkurentska udruga HGK-u koja poziva na neposluh i kršenje epidemioloških mjera.

Neki analitičari upozoravaju da, iako Hrvatska ima puno blaže mjere od mnogih država EU-a, stanje gospodarstva zabrinjava, a da realne ekonomske, političke i općedruštvene reforme i strategije razvoja u okolnostima “covid krize” i potresa, nužne i prije i ovih izvanrednih okolnosti, ne postoje.

Dražen Oreščanin, izvršni direktor UGP-a, smatra da se Vlada cijelo vrijeme ponaša kao na brzinu oformljeni “vatrogasni odred” koji gasi požar gdje se pojavi s time da se one koji imaju znanja i iskustva te daju savjete u najboljoj namjeri, a nisu u tom odredu, ne sluša.

Nastavak starog trenda

“I onda donesu i neke krive odluke i neke bezvezne odluke i odluke koje su diskriminirajuće za pojedine djelatnosti bez nekakvih argumenata. Van tog djelovanja za gašenje vatre zbog krize uzrokovane pandemijom, bilo kakvo dugoročno djelovanje koje se odnosi na razvoj gospodarstva je nikakvo – nastavlja se onaj dobar stari trend koji je u Hrvatskoj vidljiv već desetljećima, a to je etatizam, forsiranje ulaganja u javnu infrastrukturu i veliko opterećenje privatnog sektora raznim porezima, parafiskalnim nametima i birokratskim zahtjevima”, kaže Oreščanin.

A neki potezi i reforme realno su se, navodi, mogli provesti i u vrijeme “covid krize” na korist gospodarstva i u krizi i za budućnost.

“Neke mjere poput neplaćanja akontacije poreza na dobit ili povećanja praga za obračun PDV-a po naplati, koje su uvedene kao privremene za COVID su trebale postati trajne. Druga vrlo bitna stvar je smanjenje PDV-a – bilo bi idealno, naravno, kada bismo mi mogli smanjiti opću stopu PDV-a kako bismo bili konkurentniji jer imamo drugi najveći PDV u EU-u. Ukoliko to ne bilo moguće sada, nego možda kroz godinu, dvije ili tri, potrebno je smanjiti PDV na djelatnosti koje su zaista u problemima i nekonkurentne, a to je prije svega ugostiteljstvo, putničke agencije i osobne usluge, poput recimo frizera, što smo mi sve tražili”.

Moglo se, navodi, započeti i s digitalizacijom pravosuđa, smanjivanjem birokratskog aparata, rješavanjem nepotrebnih zaposlenika politički postavljenih u razne nepotrebne agencije.

Problem javne uprave

“Da ne govorim o teritorijalnoj reformi i smanjenju broja nepotrebnih općina”.

Problem javne uprave je, navodi, kronični, no ističe da on nije u visini plaća, nego u masi plaća.

“Dvanaest posto BDP-a se troši na plaće javne uprave, a osam posto BDP-a na njihove materijalne troškove, a u bogatoj Njemačkoj se osam posto troši na plaće, a četiri posto na materijalne troškove. Drugi veliki problem je što za te novce koje mi plaćamo javnom sektoru, dobivamo katastrofalnu uslugu… Digitalizacija je prilika da se stvari automatiziraju i da više nemaš stotine i tisuće ljudi kojima je svrha nositi papire s mjesta A na mjesto B i lupati pečate”.

I dok je, zaključuje, mnogo država smanjilo PDV na ugostiteljstvo i turizam, ubrzalo digitalizaciju te smanjilo troškove javne uprave, u Hrvatskoj nije učinjeno ništa od toga, već su se troškovi još povećali.

Ekonomski analitičar Damir Novotny smatra da je Vlada na početku širenja epidemije intervenirala pravodobno i u pravom smjeru pa je stopa nezaposlenosti za sada tek blago porasla – stopa anketne nezaposlenosti se sa 6,6 posto u 2019. godini popela na 7,0 u 2020.

U pogledu strukturnih promjena Vlada se, kaže, oslanja na plan reformi koji se usuglašava s Eurogupom u sklopu priprema za ulazak u eurozonu te plan alokacije novca iz EU fonda “Next Generation”, iz kojeg Hrvatska očekuje blizu deset milijardi eura za financiranje mjera za oporavak.

Novotny: Kasno za autonomno upravljanje razvojem

Mjere očuvanja radnih mjesta bi se, navodi, mogle nastaviti u 2021. financirane iz akontacije novca raspoređenog iz fonda solidarnosti EU-a namijenjenih područjima pogođenih potresom te fondova iz paketa “Next Generation”.

“Malo je vjerojatno da će Vlada poduzimati bilo kakve strukturne promjene, već će prije svega slijediti upute EK-a kao pretpostavku za korištenje EU novca. Dakle, u makroekonomskim politikama se Hrvatska narodna banka potpuno oslanja na konvergenciju prema eurozoni, a Vlada na korištenje EU novca”, kaže Novotny.

I dok premijer kaže kako je poruka vladajućih da se ima normalno proljeće i turistička sezona, Novotny smatra da turistička sezona, kakva god bila, neće biti presudna za oporavak.

“Snažan pad turističke potrošnje, zbog činjenice da se veliki dio turističkih aktivnosti odvija u ‘sivoj zoni’, nije rezultirao tako snažnim padom ukupnih ekonomskih aktivnosti niti toliko snažnim padom proračunskih prihoda. Upravo suprotno, pad domaće potrošnje u ugostiteljskom sektoru je u velikoj mjeri nadoknađen rastom potrošnje u maloprodaji. U tom kontekstu se može zaključiti kako se u 2020. godini dogodilo otrežnjenje kreatora javnih politika od mita turizma”.

Oporavak od ove krize, smatra, bit će kraći nego od one iz 2009. godine, prije svega zato što je Hrvatska sada članica EU-a te može očekivati snažne potpore.

“Razvojna vizija ne postoji, ali mislim da je sada već kasno za bilo koji tip autonomnog upravljanja razvojem u Hrvatskoj”, zaključuje Novotny.

Greška utkana u sustav

Politički analitičar i komunikolog Darijo Čerepinko smatra da su sve krize u posljednjih godinu dana, uključujući i potrese, do kraja ogolile ili nepostojanje sustava odgovora ili pokazale koliko je on zapušten i loš.

To, smatra, nije isključiva krivnja aktualnog premijera, ali jest njegove stranke.

“Način upravljanja državom HDZ-a i njihovih partnera sada se pokazuje u kaotičnoj situaciji kakva vlada i u institucijama i na terenu. Gospodinu Plenkoviću mora se priznati da je pokušao reformirati HDZ, ali čini se bez većeg uspjeha jer se afere koje proizvode njezini članovi i dužnosnici zadnjih mjeseci redaju kao na traci. Iz perspektive građana Hrvatske čini se da su lopovluci, pogodovanja i stranačka podobnost jedini ‘modus operandi’ i HDZ-a i svih razina vlasti”, navodi Čerepinko.

Potrebne reforme, kaže, izostaju jer strankama na vlasti i velikom dijelu tzv. političke elite nije interes promjena sustava u kojem imaju sve povlastice i u kojima za njih vrijede potpuno druga pravila – primjer su okupljanja dužnosnika u ilegalnom klubu tijekom prve karantene.

“Problem toga nije da građanima pada povjerenje u ovu ili onu političku opciju, već im pada povjerenje u institucije generalno pa i u državu kao takvu. A u takvoj situaciji, pogotovo u krizi, teško je dobiti potporu za ponekad teške, ali potrebne mjere pa je jednostavnije ne raditi ništa, a krizu iskoristiti kao izgovor”.

Radi se, kaže, o krizi sustava koju su krize izazvane pandemijom i potresima samo kvalitetnije ocrtale – grešci utkanoj u sam sustav.

Nakon kriza – sve kao i prije

“Hrvatskoj treba potpuna promjena načina funkcioniranja, raspuštanje svih dosadašnjih institucija i izgradnja potpuno novih, donošenje novog ustava i političkog ustrojstva zemlje. Iz nule”.

No, aktualna politička “vrhuška”, kako kaže, za to nije sposobna, a općenarodnog bunta nema pa su izgledi za ozbiljne promjene minimalni.

“Čim se krize koliko toliko primire, sve će se gurnuti pod tepih i nastavljamo gdje smo stali prije njih”.

S obzirom na sve izazove s kojima je suočen, premijer Plenković, navodi, gubi kontrolu i pokazuje sve ozbiljnije znakove nervoze – i lokalni izbori su pred vratima, nervoza se javlja u cijeloj vladajućoj većini.

“Tome ne pridonosi ni Civilni stožer čije mjere sve više građana doživljava problematičnima i sve se češće čuju glasovi za njihovo ukidanje, upravo zato što ne postoje jasni kriteriji kojima se građani u svojim očekivanjima mogu voditi niti ih se na jasan način komunicira. Rezultat je izrazito velika neizvjesnost i strah, što nije nešto što doprinosi rješavanju kriznih situacija, nego baš suprotno”, zaključuje Čerepinko.