Putevi droge: ‘Mule’ iz Južne Amerike na zagrebačkom aerodromu

Zbog svoga geografskog položaja Hrvatska je oduvijek bila jedna od država koja se nalazila na tzv. „balkanskoj ruti“ koja uključuje krijumčarenje najrazličitijih visoko tarifnih roba, pa i raznih vrsta narkotika.

Kada je riječ o drogama do sada su se najčešće koristile uobičajene i provjerene cestovne rute kada bi krijumčari, snalazeći se na najrazličitije načine, drogu prenosili preko više državnih granica do njenog krajnjeg odredišta.

Poznato je i kako se velike količine droge krijumčare putem brodova, pa je tako ove godine hrvatska policija u pošiljkama banana pronašla 680 kilograma kokaina.

Dva odvojena slučaja

Iako je manje poznato i po krijumčare više rizično, narkotici se krijumčare i preko avionskih letova. Razlog tome su prije svega rigorozne kontrole kojima podliježu svi putnici. Međutim, da se i to događa i da Hrvatska nije izuzeta od takve vrste krijumčarenja pokazalo se i nedavno kada su u Zračnoj luci “Franjo Tuđman” uhvaćene dvije krijumčarke iz Brazila koje su pokušale unijeti gotovo dva kilograma kokaina u Hrvatsku.

U jednom od slučajeva, 25-godišnja Brazilka, koja je doputovala iz Sao Paola, preko međunarodnog graničnog prijelaza u zagrebačkoj zračnoj luci unijela je 1,1 kilogram kokaina. On je bio skriven u njenoj odjeći, odnosno u kratkim hlačama i u grudnjaku.

Drugi slučaj je još zanimljiviji i on pokazuje na što su krijumčari spremni samo kako bi prokrijumčarili drogu na željeno mjesto. U tom slučaju 28-godišnja Brazilka, koja je u Zagreb također stigla iz Sao Paola, drogu je nosila u svome tijelu. Naime, ona je progutala 74 kapsule u kojima je bilo ukupno 990 grama kokaina.

Osobe koje na takav način prenose drogu nazivaju se najrazličitijim imenima, a jedan od najpoznatijih su – “mule”.

Treniraju kako postati ‘mula’

Radi se o ljudima koji prije putovanja progutaju određene količine droge koje potom izbacuju iz tijela kada dođu na sigurno, odnosno na željenu lokaciju. Oni gutaju male paketiće droge umotane u razne folije ili kondome. Paketi s drogom se gutaju polako i s pauzama uz ustajanje i hodanje kako bi se, koliko je moguće, rasporedili u želucu ili duž probavnog trakta.

Prethodno moraju očistiti želudac za što koriste razne čajeve. Paketiće droge gutaju uz pomoć raznih lubrikanata, a kada progutaju koliko mogu tada ponovno popiju tablete koje ih zatvaraju. Tijekom puta piju minimalne količine vode i to samo vodu ili hladni čaj. Alkohol i kavu ne piju.

Dolaskom na sigurno oni tako prokrijumčarenu drogu izbacuju putem velike nužde. Na taj način krijumčare se samo heroin i kokain. Isto tako postoji mogućnost da se droga prokrijumčari skrivena u vaginalnom ili analnom otvoru. Zajedničko svim tim načinima je to da ukoliko pukne i jedan paketić s drogom i prah se razlije u tijelu gotovo izvjesna je smrt “mule”.

Upravo to se dogodilo 2012. godine u zračnoj luci u Beogradu kada je 26-godišnjem mladiću pozlilo, poslije čega je pao u nesvijest. Ubrzo je umro, a nakon smrti u njegovom tijelu pronađeno je 66 kapsula sa 700 grama kokaina.

I dolaskom na odredište opasnost po “mule” nije prošla jer rizično je i samo izvlačenja paketa iz organizma s obzirom da prilikom naprezanja za izbacivanje paketa može se dogoditi da se omot ošteti i prah dođe u organizam. Tijekom postupka koristi se laksativ.

Pomogao rendgen

Tihomir Žegrec, predstojnik Carinskog ureda Zračne luke “Franjo Tuđman”, kazao je kako se “mule” posebno obučavaju kako bi mogle u svome želucu prokrijumčariti drogu. Navodno je posebno poznata tzv. nigerijska škola u kojoj buduće “mule” uče kako progutati drogu.

Uz pijenje velikih količina vode oni povećavaju volumen želuca. Kada prođu trening spremni su za put i pokušaj krijumčarenja droge za što, u ovisnosti od količine, dobivaju od 1.000 do 3.000 dolara. Dio dobivaju prije puta, a dio kada drogu isporuče.

Govoreći o tome kako su uhitili “mulu” u zagrebačkoj zračnoj luci, Žegrec kaže kako je svakako lakše otkriti kada netko drogu koju krijumčari ima uz tijelo jer tada nisu potrebni liječnički pregledi. Međutim, tu se javlja problem jer postoji mogućnost da se za vrijeme leta više osoba zamijeni kao prenositelji.

“U ovom konkretnom slučaju mi smo imali, ono što je ustvari probudilo sumnju, jednu grupu putnika koji su imali karte s istim onim trigerima, kako ih mi nazivamo sa spektra analize rizika, i jednostavno smo odlučili pokušati pregledati veći broj putnika i targetirati iz te skupine tko bi mogao biti prenositelj”, rekao je Žegrec.

Brazilka je bila sumnjiva jer je policiji i carini u zračnoj luci prijavila kako u Hrvatsku dolazi turistički i da ostaje 20 dana. Međutim, imala je samo mali kofer i ništa drugo od prtljage. Nije imala uz sebe čak niti četkicu za zube.

Kako je test na kokain u njezinoj prtljazi pokazao pozitivan nalaz na mikrotragove droge poslana je na rendgen koji je otkrio više paketića droge u njenom tijelu. U cilju zaštite njezinog zdravlja i života odmah je hospitalizirana u KBC-u Zagreb.

Razni načini otkrivanja

“Postoje brojni načini da se otkrije krijumčari, a jedan od njih je njihova nervoza, znojenje, izbjegavanje kontakta očima… Svakako i sumnju pobuđuju razne druge stvari poput pretrpanih prtljažnika i slično. Međutim, sve je češće na osnovu tih pokazatelja pronaći nekoga od krijumčara jer kako se i mi osposobljavamo da njih uočimo tako i njih uče da nas zavaraju”, kaže jedan od carinika koji radi na jednom od frekventnijih graničnih prijelaza na istoku Hrvatske, a koji je želio ostati anoniman.

Od velike, pa i presudne pomoći carinicima je tehnologija, jer da nije testa na mikrotragove i kasnije rendgena ništa se ne bi otkrilo i droga bi bila prokrijumčarena.

“To nam svima samo pokazuje koliko je važno ulaganje u svu tu opremu i tehniku”, dodaje carinik.

Dodaje i kako uz sve to veliku pomoć imaju i u povijesti postupanja, odnosno svojim arhivima gdje već imaju zabilježene pojedine osobe koje su već ranije pokušavale nešto slično napraviti. Tu su i nezaobilazne dojave s terena tako da ne treba nikoga čuditi ako kontrolu brzo i bez ikakvih problema prođe na desetine automobila da bi se zaustavilo i pregledalo ciljano vozilo.

Po riječima Žegreca Hrvatska nije baš tipična i uobičajena ruta za krijumčarenje narkotika iz Južne Amerike tako da su do sada takve slučaje imali jednom do dva puta godišnje. Inače zagrebačka zračna luka je 105. po veličini u Europi, ali u posljednjih nekoliko mjeseci u top 10 je po zapljenama droge što puno govori.

“To uhićenje je povezano sa činjenicom da su se otvorile i zračne linije i interkontinentalne. Kako se sve više kreću i između država i kontinenata, i poslovni ljudi i turisti, kreću se i kriminalci. Sama činjenica da ove godine imamo već drugo spaljivanje govori o tome koliko smo angažirani, ali i koliki je izazov pred nama. Kao Vlada činimo sve kako bi integrirali sve one koji se, iz svog aspekta, bave problematikom droga. Cilj nam je povećati prevenciju, kako bi što više mladih ljudi, posebice onih u formativnim godinama, odvukli od ovoga zla”, rekao je hrvatski ministar unutarnjih poslova Davor Božinović poslije spaljivanja dvije tone narkotika vrijednih gotovo 9,5 milijuna eura.

Otkrije se svega 30 posto krijumčarene droge

U isto vrijeme problem droge, odnosno organizirani oblik njenog raspačavanja je toliko narastao da droga počinje biti problem broj jedan u Europi unatrag godinu do dvije.

O tome govori i podatak da tržište narkotika u Europi godišnje iznosi oko 30 milijardi eura. U isto vrijeme u više država Južne Amerike proizvodnja narkotika, unatoč svim naporima, iz godine u godinu raste. Pri tome puno je siromašnih ljudi koji su spremni za sve kako bi zaradili nešto novca, a tih do 3.000 dolara za njih je pravo bogatstvo tako da ne razmišljaju previše o rizicima.

O zaradi organizatora krijumčarenja govori i to da se u Brazilu kilogram čistoga kokaina može kupiti za 2.500 do 2.800 dolara dok je cijena u Peruu i Boliviji još i niža. Isti taj kilogram kokaina poslije se u Europi preprodaje po cijeni i do 35.000 eura, pa i više, u zavisnosti koliko se razrijedi s raznim drugim pripravcima.

“Posljednji podaci govore da je u nekim južnoameričkim državama velika proizvodnja kokaina. Govori se o više od 3.500 tona. Zbog velike ponude i potražnje pokušava se i taj dio prokrijumčariti na europsko tržište”, ukazuje Dražen Rastović, voditelj Službe kriminaliteta droga Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (PNUSKOK). Navodi i kako ovo nije prvi slučaj takvog krijumčarenja, jer su u proteklom razdoblju zabilježeni krijumčarenje kokaina natopljenog u odjeći, u bocama vina i raznim drugim predmetima. No, najinteresantniji su gutači kokaina.

“Balkanska ruta već je godinama put kojim se krijumčari droga po ostatku Europe. Krijumčari proučavaju gdje su najslabije točke u Europi i tamo pokušavaju krijumčariti takvu drogu. Nije to samo slučaj u Hrvatskoj”, rekao je Rastović.

Koliko god rezultati policije i carine bili impresivni, kada je riječ o krijumčarenju droga, postavlja se i pitanje koliko toga ipak prođe i završi na ulicama Hrvatske i ostalih država Europe. Prema policijskim procjenama otkrije se trećina narkotika koji se krijumčare. Drugim riječima ako se krijumčari 1.000 kilograma otkrije se tek nekih 300 kilograma dok sve ostalo ipak prođe i završi na ulicama što je podatak o kojem treba razmišljati i na kojem treba raditi.