Dan kad je Saddam Hussein poništio Sporazum iz Alžira s Iranom

Piše: Taha al-Ani

Sedamnaestog decembra 1980. godine pokojni predsjednik Iraka Saddam Hussein jednostrano je poništio sporazum postignut 1975. godine s Iranom. To je uslijedilo gotovo pet godina nakon što ga je potpisao dok je bio na funkciji “zamjenika predsjednika Ahmeda Hassana al-Bakra” sa šahom Mohammadom Rezom Pahlavijem, uz posredovanje pokojnog alžirskog predsjednika Houarija Boumedienea. Tokom cijelog tog razdoblja, dvije zemlje su svjedočile različitim političkim i sigurnosnim dešavanjima koja su dovela do zategnutih odnosa među njima.

Okolnosti potpisivanja sporazuma

Firas Elias, istraživač specijaliziran za iransku vanjsku politiku, vjeruje da je postupak potpisivanja Alžirskog sporazuma između Iraka i Irana 6. marta 1975. godine “uslijedio kao rezultat iznimnih okolnosti kroz koje su u to vrijeme prolazili odnosi dvije zemlje”.

Prema Eliasu, unutarnjopolitički uvjeti u obje države potakli su dvije strane da krenu u pravcu potpisivanju ovog sporazuma. Skrenuo je pažnju da je iračka strana imala veće potrebe za tim zbog kurdske oružane pobune koja je bila aktivna i efikasna na sjeveru zemlje, što je navelo Irak da napravi značajne ustupke iranskoj strani u okviru ovog sporazuma.

Povjesničar i pravni stručnjak Tariq Harb ističe da je “sporazum sadržavao tačke o ustupanju iračkih teritorija Iranu u zamjenu za to da ta država prestane podržavati kurdske pokrete na sjeveru zemlje, a da se u povijesti Iraka nikada nisu napravili toliki ustupci”.

Harb je izjavio za Al Jazeeru da je Iran zaista zaustavio podršku Kurdima kako bi Irak pobijedio u svojoj borbi protiv pobunjeničkih pokreta.

Irački politički istraživač Shaho Al-Qaradaghi objašnjava da problemi na granici između Irana i Iraka datiraju iz vremena Osmanskog carstva, a nastavili su trajati čak i za vrijeme britanskog mandata.

Al-Qaradaghi dodaje za Al Jazeeru da je, zbog odsustva jasne demarkacije i priznavanja granica s obje strane, dolazilo do narušavanja sigurnosti između dvije države. Takva situacija je potaknula potpisivanje međunarodnog ugovora o granici i dobrosusjedskim odnosima, uz dodatak tri protokola koja se odnose na kopnene i riječne granice i graničnu sigurnost 1975. godine, što je doprinijelo ublažavanju napetosti između Irana i Iraka.

Glavne stavke

Al-Qaradaghi pojašnjava da u glavne odredbe sporazuma spada provođenje konačnih planova za kopnene granice, s naglaskom na teritorijalni integritet, nepovredivost granica i neuplitanje u unutrašnje stvari, zatim provođenje stroge i učinkovite kontrole nad granicama i okončanje infiltracija destruktivnog karaktera.

“Sporazum je sadržavao iračko priznanje da dvije zemlje dijele popola rijeku Shatt al-Arab, dok bi u zamjenu za to Iran odustao od podrške kurdskoj pobuni koju je predvodio Mulla Mustafa Barzani u iračkoj regiji Kurdistan, što je dovelo do sloma kurdskog pokreta i bijega njegovih najistaknutijih vođa u inostranstvo”, dodao je.

Istraživač Elias kaže da su se početkom 1980. godine iračko-iranski odnosi počeli dodatno pogoršavati, posebno u razdoblju od 4. septembra 1980. do 22. istog mjeseca, kao rezultat učestalih incidenata na granici s Irakom za koje je odgovoran Iran, poput bombardiranja iračkih graničnih prijelaza ili poduzimanja zabrinjavajućih vojnih aktivnosti na granici.

Prema Eliasu, glavni razlog zbog kojeg je Irak poništio sporazum bio je pokušaj atentata na tadašnjeg iračkog ministra vanjskih poslova Tariqa Aziza u aprilu 1980. godine, na glavnom ulazu na Univerzitet Al-Mustansiriyah u Bagdadu.

Pokušaj atentata na Aziza, koji se stavlja na teret jednoj od iračkih opozicionih stranaka bliskih Teheranu, pored parola izvoza revolucije u Irak, što je najavio iranski vrhovni vođa ajatolah Homeini još u prvim danima uspjeha revolucije i uspostave islamske republike u Iranu, poslužilo je kao opravdanje Saddamu Husseinu da poništi Alžirski sporazum 17. septembra 1980. godine, pojašnjava Elias.

Oslobađanje od sporazuma

Povjesničar Harb vjeruje da je Saddam Hussein u izbijanju rata s Iranom vidio priliku da se oslobodi sporazuma iz 1975. godine, jer on daje iranskom režimu prava koja mu ne pripadaju, između ostalog polovicu Shatt al-Araba, grad Khorramshahr i dijelove grada Khanaqina, kao i bezuvjetnu dozvolu iranskim brodovima za ulazak u Shatt al-Arab.

Harb vjeruje da je iračko poništavanje Alžirskog sporazuma s pravnog stajališta ništavno jer je sporazum verificiran u Ujedinjenim narodima, stoga ga je Irak, nakon završetka iransko-iračkog rata i invazije na Kuvajt, ponovo priznao.

Al-Qaradaghi razloge iračkog poništavanja Alžirskog sporazuma sažima u sljedećem: politika Irana prema dobrosusjedskim odnosima, miješanje u iračke unutrašnje stvari, sustezanje od vraćanja iračkih teritorija, pored toga da se kurdski pokret vratio u regiju Kurdistan, pad šahovog režima i Homeinijeva kontrola vlasti i njegovo usvajanje ekspanzionističke vizije zasnovane na izvozu revolucije u inostranstvo.

Prema Al-Qaradaghiju, nepoštivanje granica između dvije zemlje bio je jedan od glavnih razloga zbog kojih je Irak poništio Alžirski sporazum. Irak je shvatio da su razlozi koji su doveli do ovog sporazuma upotpunosti nestali, stoga nema potrebe za njegovim daljnjim postojanjem.

Izbijanje rata

Prema Eliasu, “Irak je poslao brojne protestne note Ujedinjenim narodima, Pokretu nesvrstanih zemalja i Organizaciji islamske konferencije u kojima ih obavještava o iranskim povredama državne granice, tačnije od 4. septembra 1980. godine.”

“Iračka nastojanja nisu naišla na bilo kakav odgovor, što je navelo Irak da 22. septembra 1980. objavi rat Iranu. Irak je poslao borbene avione da izvedu zračni napad u unutrašnjosti Irana, ciljajući vojne aerodrome u brojnim većim iranskim gradovima, poput Teherana i Isfahana”, istakao je.

“Uprkos uvjetima za prekid rata koje je Irak objavio, od kojih su glavni bili da Iran prizna irački suverenitet na nacionalnom tlu i njegovim riječnim i pomorskim granicama, Teheran to odbija priznati, pogotovo jer je na Irak gledao kao na bazu za pokretanje svoje revolucije prema ostatku regije”, dodao je Elias.

“Bez obzira na uspjehe koje su iračke snage postigle na početku rata, Iran uspijeva promijeniti odnose snaga te ponovo uspostavlja kontrolu nad svim teritorijima koje je iračka vojska kontrolirala. Taj iscrpljujući rat je trajao osam godina, ostavljajući za sobom stotine hiljada poginulih i ranjenih”, kazao je.

Sudbina sporazuma

Najm al-Qassab, politički analitičar, smatra da je poništavanje Sporazuma iz Alžira išlo u korist Iranu, posebno nakon što je Irak ušao u Kuvajt i postao ranjiviji i krhkiji na regionalnoj i međunarodnoj razini.

Al-Qassab za Al-Jazeeru dodaje da je nakon 2003. godine Iran preuzeo kontrolu nad Shatt al-Arabom i to mu je pružilo veliku slobodu kretanja, a sve zbog slabosti iračkog političkog rukovodstva.

S tim se slaže i stručnjak Tariq Harb, koji smatra da se Alžirski sporazum i dalje primjenjuje u praksi.

Izvor: Al Jazeera