Madeleine Albright: Uništavanje Srebrenice je bilo ubilačko (3. dio)

Ulazeći u ljeto 1995. godine bili smo sučeljeni s novom situacijom na terenu – piše u svojoj analizi američka državna tajnica, odnosno ambasadorica u Ujedinjenim narodima u vrijeme kada je Srebrenica pala.

Prvo – hrvatske snage, koje su bile pomognute kroz američki Program ubuke i opremanja, uspjele su vratiti neka područja koja su držale lokalne srpske snage koje je podržavao Beograd.

Drugo – Američka diplomatska nastojanja unijela su razdor unutar beogradskog režima koji se želio osloboditi i sankcije i bosanskih Srba.

Treće – Mirovna operacija Ujedinjenih naroda bila je pod velikim pritiskom.

Zaključila sam da UNPROFOR-ci neće preživjeti narednu zimu. Takva bi situacija dovela do sljedećeg scenarija: Američki vojnici bi morali doći u Bosnu kako bi pomogli mirovnim snagama UN-a da se u potpunosti povuku. Što bi, pak, značilo da bi građani Bosne i Hercegovine ostali bez ikakvog prisustva međunarodne zajednice.

U srpnju/julu 1995.godine bosanski Srbi su riješili ove dileme za nas podižući razinu nasilja. Jedno jutro, početkom srpnja-jula, počeli su stizati uznemiravajuće informacije o tome da su srpske snage otpočele napade na Srebrenicu. U to vrijeme nismo bili sigurni što se događa. Onda smo otkrili da su nizozemski vojnici iz UNPROFOR-a napustili Srebrenicu dok su žene i djeca počeli dolaziti u izbjegličke kampove. Ali, što se dogodilo s muškarcima? Plašili smo se najgoreg. Srbi su rekli da su muškarci pušteni i da se vjerojatno nalaze po šumama ili se kriju zajedno s rodbinom u nekom drugom mjestu.

Krajem jula/srpnja jedan od naših analitičara je pronašao satelitske fotografije na kojima se vidjela grupa zarobljenika kako stoje na jednom polju. Fotografije snimljene nakon toga pokazale su na istom mjestu tragove kamionskih guma i svježe izrovanu zemlju. Deklasificirali smo te fotografije i usporedili ih s podacima koje smo dobili od preživjelih. Uskoro smo imali mnogo toga reći cijelom svijetu što sam ja učinila na Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda 10.kolovoza/augusta 1995. godine.

Bila je to priča o preko 7.000 ubijenih bošnjačkih dječaka i muškaraca, streljanih i ukopanih u masovne grobnice. Uništavanje Srebrenice je bilo ubilačko, dok se za bosanske Srbe pokazalo – samoubilačkim.

Srebrenica je promjenila dinamiku u razgovorima unutar američke administracije. Pentagon je zauzeo odlučniju poziciju. Potpredsjednik Al Gore, savjetnik za nacionalnu sigurnost Anthony Lake i ja – zalagali smo se za strategiju koja uključivala diplomaciju uz prijetnju o uporabi sile.

Prvo smo htjeli još jednom s bosanskim Srbima razgovarati da pristupe mirovnim pregovorima pod fer uvjetima. Jasno smo im stavili do znanja da mogu očekivati vojne posljedice ukoliko odbiju pregovarati s dobrim namjerama. Hrvatske i bošnjačke ofanzive već su natjerale Srbe da napuste neka područja. Odlučili smo da NATO savez ne treba ograničavati nego ga pripremati za intervenciju.

Predsjednik Clinton je dao snažnu potporu našim nastojanjima te je nazvao francuskog predsjednika Chiraca, kao i ostale čelnike NATO saveza, kako bi osigurao njihovu podršku. Kada su naši pregovarači stigli u Europu, Srbi su još jednom prešli prag bombardirajući sarajevsku Tržnicu, gdje su počinili novi masakr. Ovog puta nije dolazilo u pitanje kako ćemo reagirati. Nakon toga je 60 borbenih zrakoplova, koji su 30. kolovoza poletjeli iz NATO baze u Italiji, napalo srpske položaje u Bosni i Hercegovini.

Mrlja na savjesti

“Srebrenica je bila najveća sramota zapada i svaki od izgubljenih života naglašava neuspjeh da se nešto učini, da se spriječi genocid“ – zaključuje diplomata Ivo Daalder u svojoj analizi zbivanja. Osjećaj krivnje je vodio Sjedinjene Države i saveznike da se, nekoliko dana kasnije, na sastanku u Londonu slože da NATO treba zauzeti strožiji stav u obrani civilnog stanovništva u Goraždu.“ (Odluka je kasnije proširena na još tri enklave – Bihać, Sarajevo i Tuzlu. Žepu su Srbi zauzeli ranije).

 Daalder nastavlja: “Saveznici su se složili da će na bilo kakav napad, čak i na prijetnju napadom na Goražde, odgovoriti značajnim i odlučnim zračnim napadima na položaje bosanskih Srba.“

„Neće više biti samo povremenih zračnih napada“, poručuje američki državni tajnik Warren Christopher. Nekoliko dana kasnije NATO je izbacio konačne operacione detalje svoje zračne kampanje, a odluka o korištenju tih napada je sada bila na vojnim zapovjednicima saveza. Time je otpočeo proces ka Daytonskom mirovnom sporazumu.

(KRAJ)

Izvor: Al Jazeera