Novinari i mediji: Ni heroji ni kukavice, već karika društva kojoj se sve više vjeruje

Svjetski dan slobode medija obilježava se od 1993. godine na temelju odluke Generalne skupštine Ujedinjenih naroda iz iste godine, a na preporuku Generalne skupštine UNESCO-a iz 1991. Kao dan obilježavanja odabrana je godišnjica usvajanja Windhoeške deklaracije o promociji nezavisnog i pluralističkog afričkog novinarstva iz 1991. godine koju su usvojili afrički novinari u Windhoeku u Namibiji. Cilj, svrha i namjera obilježavanja Svjetskog dana slobode medija je podizanje svijesti o važnosti medijskih sloboda, zaštita temeljnih prava novinara, borba protiv svih oblika pritiska na medije kao i sjećanje na sve one koji su obavljajući svoj posao izgubili život. Ovaj dan služi i kao podsjetnik na mnoge medijske neslobode, zatvaranja novinara, te ostale nedemokratske postupke prema medijima i medijskim radnicima širom svijeta.

U vrijeme globalne pandemije korona viorusa i sve složenijem medijskom okruženju obilježenom dezinformacijama, lažnim vijestima i različitim oblicima pritiska na medije, Svjetski dan slobode medija se obilježava u znaku dvije globalne kampanje: Ujedinjenih naroda (UN) o „novinarstvu bez straha i pristranosti“ i kampanjom Međunarodne federacije novinara (IFJ) “Globalna platforma za kvalitetno novinarstvo”. IFJ je vodeća svjetska organizacija profesionalnih novinara s više od 600.000 članova i na stotine miliona uposlenih u 146 zemalja na svim kontinentima. Kroz obje kampanje naročita pažnja se posvećuje sigurnosti novinara i medijskih radnika, neovisnom i profesionalnom novinarstvu bez političkog i komercijalnog pritiska, te ravnopravnosti spolova u svim aspektima medijskog djelovanja.

Sarajevski Fokus i američki Washington Post

Od 3. maja 1993. godine do danas prošlo je punih 27 godina, koje se u pogledu suštinske (ne)slobode medija ni po čemu bitnom nisu razlikovale sve do ove, 2020. kada se, (ne)očekivano rodio potpuno novi, do sada nepoznat, ali jači od svih dosadašnjih globalnih moćnika, Covid-19. S novim ‘vladarom svijeta’ došli su i novi oblici globalne neslobode, egizistencijalne nesigurnosti novinara, političkih i ekonomskih pritisaka na nezavisne medije. Stigle su i nove metodologije ucjena, prijetnji i sankcija specijalno skrojene prema istraživačkim novinarima i njihovim redakcijama. Ali rodile su se i neke nove vrline, međumedijska solidarnost je konačno postala vidljiva i djelotvorna. A stasali su, srećom, i ‘neki novi klinci i klinceze’ u profesionalnom novinarstvu kojima je, kao i onima iz vremena kada je novinarstvo bilo jedno od najčasnijih zanimanja, ideal istine postao preči i važniji od ekonomske egzistencije. Najbolje to pokazuju dva potpuno svježa primjera s dvije geografski, historijski i društveno-politički potpuno različite tačke svijeta, čak s dva antipoda u svakom pogledu: iz Bosne i Hercegovine i Sjedinjenih Američkih Država.

Obrazovana, hrabra, prkosna i nepokolebljiva novinarka sarajevskog portala Fokus Semira Degirmendžić, uprkos besprimjernoj arogonaciji vladajućeg režima i blokadama po svim linijama službene komunikacije, zaorala je duboko u ljušturu sarajevske kriminalne hobotnice koja je, kao i obično rutinerski, iskreirala malverzacije u vezi s uvozom nefunkcionalnih i preskupih respiratora za liječenje najteže zaraženih korona virusom. O toj besramnoj simbiozi vlasti, vladajuće političke ‘elite’ i njihovih zamaskiranih poslušnika tek bi se trebale otvoriti debate ne zbog toga što su već pokrenute službene istrage, već zbog nepobitnih dokaza da se korumpirani političko-institucionalni klanovi u BiH ne suzdržavaju od pljačke javnih prihoda čak ni u najtežim vremenima za narode, građane i državu. U protivnom, ako i ova afera izblijedi kao sve dosadašnje koje su mediji i tužilaštva nepobitno dokazali, u tom slučaju istina, pravda, Svjetski dan slobode medija pa i sama nada u bolje dane na ovim prostorima postaju obesmišljeni.

Približno u isto vrijeme, na drugom polu planete, uredništvo i uprava uglednog američkog dnevnika The Washington Post odlučilo je tužiti američku vladu zbog prikrivanja informacija u vezi s navodnim vještačkim izazivanjem pandemije najnovijim virusom Covid-19. Ovaj američki dnevnik podnio je tužbu protiv State Departmenta pošto je odbijen zahtjev njihovog novinara da dobije na uvid dvije depeše o stanju sigurnosti u državnoj laboratoriji za istraživanje virusa u kineskom gradu Wuhanu iz kojeg je krajem prošle godine i krenula pandemija korona virusa.

Infodemija brža od pandemije

Zbog skrivanja pravih i svjesnog masovnog širenja lažnih vijesti i informacija (u čemu su prednjačili čak i neki od svjetskih državnika po uzoru na američkog predsjednika Donalda Trumpa koji se Covidu-19 i njegovim posljedicama u početku podsmijavao poput nekih srbijanskih epidemiologa) Svjetska zdravstvena organizacija je bila prisiljena da prvi put od svog osnivanja poslije Drugog svjetskog rata, 27. februara prvo objavi infodemiju, a tek 11. marta (nakon što je širom svijeta bilo zaraženo „tek“ oko 120.000 ljudi) službeno je proglašena i pandemija korona virusa.

Prvi put od osnivanja i Evropska unija (EU) je, u kratkom roku od samo nekoliko sedmica serijski upozoravala na pojave planskog smanjivanja slobode medija u jeku pandemije. Prvo su evropski parlamentarci već početkom februara utvrdili da se globalna zaraza virosom Covid-19 u mnogim zemljama, uključujući i neke koje su članice EU, koristi za nametanje autoritarnih metoda upravljanja državom, za ukrotu nezavisnih medija i povlašćivanje režimskih novinara i medija. Zatim je predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen u dva navrata i vrlo ozbiljnim tonom upozorila evropske vklade i građane da se uozbilje i ne nasjedaju nadriljekarima i plaćenim obmanjivačima koji se protiv korona virusa ne bore zdravstvenim protokolom već alkoholom, bijelim lukom, lažnim teorijama o karakteru i simptomima opasnog virusa. U međuvremenu se u više navrata oglašavao i evropski visoki predstavnik za vanjske poslove i sigurnost Josep Borrell, koji je u ulozi kolektivnog šefa diplomatije ukazivao na opasnosti političke zloupotrebe globalne pandemije.

“Zabrinjavajuće je da se pandemija Covida-19 u nekim zemljama koristi kao izgovor za nametanje neopravdanih ograničenja slobode medija”, rekao je vodeći funkcioner EU-a za vanjske poslove u pisanoj izjavi datoj u ime svih 27 članica Unije. U izjavi koja se vremenski podudara s obilježavanjem ovodišnjeg Svjetskog dana slobode medija širom svijeta, Borrell je naglasio povećanu potrebu za pouzdanim novinarstvom „osobito u vrijeme krize kako bi se izbjegle dezinformacije i lažne vijesti“. Novinari moraju biti u mogućnosti da slobodno rade i da budu sigurni u obavljanju svog posla, navodi se u izjavi i dodaje da pristup pouzdanim i provjerenim činjenicama ima poseban društveni značaj u kriznim, teškim i neizvjesnim vremenima.

„U sve većem broju zemalja među kojima su neke i članice EU (aluzija je prvenstveno na Mađarsku i Poljsku, op.a.) novinari se suočavaju s ograničenjima svog rada, internetskom cenzurom, klevetničkim kampanjama, finansijskim pritiscima i tjelesnim pa čak i smrtonosnim napadima“, rekao je Borrell i zaključio da sve veći broj novinara trpi uznemiravanja, proizvoljna hapšenja i zatvorske kazne, a veliki broj njih svoju privrženost profesionalnom radu plaća i životom.

Tri od četiri novinara su pod pritiskom

Prema istraživanju Međunarodne federacije novinara koje je krajem aprila provedeno među 1.308 istraživačkih novinara u 77 zemalja, kriza s kojom se novinarstvo suočava usred globalne borbe protiv virusa Covid-19 ulazi u fazu koja je bez presedana i u mnogim svojim manifestacijama predstavlja teže i suptilnije oblike satiranja istine nego u najgorim vremenima rata.

Prema ovom istraživanju čak tri od četiri anketirana novinara širom svijeta suočena su sa službenim ograničenjima, opstrukcijom ili zastrašivanjem u izvještavanju o Covid-19. Gotovo svaki četvrti novinar izjavio je da se suočava sa sve većim poteškoćama u pristupu informacijama iz vladinih ili službenih izvora. Mnogi su izvijestili da su ih političari verbalno napadali, vrijeđali njihovu ličnost i dostojanstvo ili su im indirtektno i kamuflirano prijetili. Drugi su se žalili na ograničenja postavljanja pitanja na konferencijama za novinare i na ograničenja kretanja tokom pandemije uključujući suspenziju prava na novinarske press-iskaznice. Većina anketiranih novinara smatra da su korupcija i sistemski kriminal u vrijeme pandemije u njihovim zemljama u progresiji, temeljne građanske slobode su sve ugroženije, a pažnja javnosti i društva u cjelini svjesno je s drugih važnih pitanja i problema skrenuta isključivo na trenutne zdravstvene razmjere pandemije i na njene ekonomske, socijalne i društvene posljedice. Dvije trećine stalno zaposlenih i slobodnih novinara u statusu free-lancera pretrpjeli su smanjenje plata, gubitak ostalih prihoda i radnog mjesta ili pogoršanje uslova rada. Skoro svaki slobodni novinar izgubio je dio prihoda ili mogućnost rada u statusu kakav je imao prije pandemije, dok više od polovice svih novinara pati od stresa i duševne tjeskobe. Više od četvrtine aktivnih novinara nema svu neophodnu opremu koja bi im omogućila siguran povremeni rad od kuće, dok jedna četvrta nema nikakvu zaštitnu opremu za rad na terenu. Više desetina novinara je u vrijeme pandemije uhapšeno, suočeno s tužbama ili je fizički napadnuto, dok je više od trećine novinara prisiljeno na prikrivanje činjenica ili na odustajanje od pisanja o korona virusu.

Na pitanje o slobodi medija u njihovim zemljama većina anketiranih novinara od Grčke i Zapadnog Balkana do Indonezije i od Čada, Indije do Perua izjavila je da se stanje medijskih sloboda u vrijeme pandemije drastično pogoršava, a u nekim zemljama je opisano i kao „strašno“, „nesigurno“, „vrlo problematično“ ili „lošije nego ikad“. Nedostatak mreža socijalne zaštite i praksa poštenog zapošljavanja u mnogim zemljama dovode novinare u očaj jer se njihove poropdice nalaze na rubu siromaštva, navodi se u istraživanju IFJ-a. Anketirana novinarka iz Grčke izjavila je da radi više nego prije pandemije, ali da zarađuje mnogo manje i da vlasnik novina za koje radi njoj i njenom kolegi duguje isplatu za više od sedam mjeseci, ali da grčka vlada ne radi ništa kako bi takve nezakonitosti spriječila. Jedna brazilska novinarka je u anketi izjavila da “federalna vlada prezire novinare… Svakodnevno napada moje koleginice i kolege zbog informacija koje objavljujemo, diskreditira nas i ponižava“. Novinar iz Indije svjedoči da sloboda medija u ovoj zemlji „postaje sve restriktivnija, a novinari su uhapšeni zbog izvještavanja o nedostacima u radu vlade…“

Većina anketiranih novinara međutim uočava i pohvaljuje trendove kakvi su ovih dana možda i najupečatljiviji u Bosni i Hercegovini, a to su dodatna motivacija u potrazi za istinom, sve češći primjeri međumedijske kolegijalnosti, solidarnosti i spremnosti na saradnju u razmjeni informacija (čak i uz rizik po vlastu egzistenciju i sigurnost) kako bi se dospjelo do pouzdanih neovisnih izvora i kako bi se što objektivnije izvijestilo o pandemiji, a suzbijale dezinformacije, sistemska korupcija i akutno stanje globalne infodemije.

Generalni sekretar IFJ-a Anthony Bellanger zaključuje da rezultati najnovijeg istraživanja pokazuju „zabrinjavajući trend opadanja medijskih sloboda i pritiska na novinare u vrijeme kada su pristup informacijama i kvalitetno profesionalno novinarstvo od presudne važnosti… Novinarstvo je javno dobro i kao takvo zaslužuje javnu podršku i prestanak svake vrste političkog uplitanja i opstrukcije kada je riječ o radu nezavisnih medija”.

Oporezovati Google, Facebook i druge gigante

„Globalnom platformom za kvalitetno novinarstvo“ i pozivom novinarskih sindikata iz 146 zemalja zahtijeva se preduzimanje hitnih mjera za zaštitu i jačanje novinarstva kao službe od strateškog javnog interesa. Među predloženim hitnim mjerama za pomoć medijima na prvom mjestu je prijedlog za oporezivanje tehnoloških kompanija poput Facebooka, Googlea, Instagrama i drugih. Te kompanije, kako se navodi, ne plaćaju porez u većini zemalja u kojima prikupljaju prihode, a ti se prihodi procjenjuju na oko 900 milijardi američkih dolara. Porezom na ove prihode od samo šest posto godišnje moglo bi se prikupiti više od 54 milijarde dolara. Prikupljenim novcem bi se osnovao urgentni globalni fond za podršku neovisnim medijima i istraživačkim novinarima. IFJ želi da se ta sredstva iskoriste kao prioritet za podršku neovisnim, međusobno solidarnim i neprofitnim medijima, a da prikupljenim sredstvima zajednički upravljaju reprezentativni sindikati novinara i medijskih radnika i nacionalne organizacije poslodavaca.

Predlaže se još i uvođenje zakonske zabrane otpuštanja novinara i drugih medijskih uposlenika ako mediji ostvaruju finansijsku dobit i stvaranje fonda socijalne zaštite i zakonom zagarantirane nacionalne minimalne plate izuzimajući pritom medijske uposlenike od poreza na dohodak i dajući im bankarske zajmove po smanjenim stopama. IFJ zagovara i uvođenje obaveznih poreskih olakšica za medije, poboljšanje sistema zdravstvene zaštite novinara, stvaranje pouzdanog sistemskog okvira za fizičku i psihološku sigurnost i zaštitu medijskih radnika, omogućavanje potpune slobode novinara i tv ekipa u vrijeme karantinskih ograničenja i zatvorenih državnih granica, te stvaranje vanrednih izvora finansijske pomoći za ekonomski najugroženije medije. Kako bi se ojačala ekonomija nezavisnih elektronskih medija IFJ predlaže stvaranje nacionalnih programa medijskog oglašavanja kojima bi se favorizirala pitanja od nacionalnog interesa, a vladama se preporučuje i da reformišu pravila vlasništva nad medijima kako bi se stvorili uslovi za veći pluralizam informacija.

Nada u nesebičnosti medijskih profesionalaca

U vrijeme „globalnog ubojstva”, kako je trenutnu pandemiju nedavno okarakterizirao Međunarodni monetarni fond (MMF) uspoređujući je s “Velikom depresijom 1929.”, ni jedan kontinent niti sektor ljudskog djelovanja nije ostao netaknut. Sami time, bez obzira na svoju prirodu i društvenu ulogu, ni mediji nisu mogli izbjeći destruktivni nalet korona virusa. Mnoge redakcije u svijetu su već zatvorene, milioni radnih mjesta su nestali, a novinari, iako su kvalitetne informacije ključne za građane u vrijeme krize, trpe sve veće posljedice.

Vrijeme globalne pandemije je međutim i vrijeme za prave profesionalce, koliko u zdravstvu toliko i u novinarstvu. Dok medicinski profesionalci ovih mjeseci pandemije, uz smrtne rizike i neopisive napore, liječe građane, medijski profesionalci obavbljaju ulogu ‘doktora’ društva. Novinarski autoriteti su u stanju ne samo kreirati nego i usmjeravati matice društvenih tokova. Neovisni mediji nisu, nisu nikada bili niti je moguće zamisliti da će to ikada biti tek puki „psi čuvari“ nečijih partikularnih interesa. Ako možda i nisu doslovna savjest čovječanstva, profesionalni mediji su stražari čiste savjesti čovječanstva.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Upravo zato Vijeće Evrope, Međunarodna federacija novinara, EU, medijski sindikati i svi ostali kojima je stalo do traganja za istinom (ma koliko se ona u stvarnosti činila više filozofskom nego životnom  kategorijom) trebalo bi da upravo u vrijeme globalne pandemije pokušaju izvršiti redefiniciju i samog pojma „novinar“ i „novinarstvo“ . Prema definiciji koja je u vrijeme globalne informatičke revolucije postala aktuelna (i od Vijeća Evrope u Strasbourgu zvanično priznata) novinar je svako onaj ko proizvede i medijski distribuira informaciju kojom raspolaže.  U vremenu informatičkog ‘globalnog sela’, društvenih mreža, internet-foruma… upravo takva definicija novinara i novinarstva umnogome doprinosi eksploziji neprovjerenih ili lažnih vijesti i masovnom dezinformiranju i sprječava njihovu kontrolu.

Imajući u vidu da ni u ova teška vremena globalne pandemije s još uvijek nepredvidljivim posljeciama, mediji i novinari nisu ni heroji ni kukavice već karika u svojim društvima kojoj se sve više vjeruje, pripremajući se za budućnost nakon korona virusa neophodno je učiniti sve na svim nivoima odlučivanja kako bi kvalitetno novinarstvo podrazumijevalo. Novinarstvo koje je utemeljeno na etičnosti i solidarnosti, u kojem se radna prava i temeljne slobode poštuje, a čiji je doprinos društvenoj zajednici uvažavan.

Od početka pandemije, novinari su u velikoj mjeri dokazali ključnu ulogu medija za blagovremeno, objektivno i cjelovito obavještavanje građana o prirodi, razmjerama i mogućim posljedicama globalne prijetnje. Imali su i imaju ključnu ulogu u obrazovanju populacije svih uzrasta o prevenciji, zaštitnim mjerama i epidemiološkim preporukama za odbranu od virusa i suzbijanje pandemije. Zahvaljujući profesionalcima u medijima u većini zemalja zahvaćenih pandemijom politički narativ o nepozatom virusu zamijenjen je narativom zdravstvene elite, a političare su s javne pozornice potisnuli krizni štabovi, šefovi klinika, epidemiolozi i drugi tematski stručnjaci.  I na koncu, profesionalci u medijima su izgleda ostali jedini koji i u najtežim vremenima (kada parlamenti i svi ostali u institucijama uglavnom drijemaju) znaju kako nadzirati vlast i političare u svojoj državi, što se ovih dana možda i ponajbolje moglo vidjeti u Bosni i Hercegovini. 

Nesebičnost medijskih profesionalaca širom svijeta tokom pandemije oživljava nadu da bi novinarstvo kao javno dobro moglo pobijediti infodemiju i njene političke autore, a nakon pandemije postati i važnija okosnica svakog demokratskog procesa nego što je to bilo do sada. Nadajmo se.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera