Vlast zaboravila stare zanate: Da li će čaršije ostati bez dućana?

Čekići iz zanatske radnje Huseina Beganovića, jedinog kazandžije u Hercegovini, dugo se već ne čuju. Katanac na vrata svog dućana pored Starog mosta, koji više od 15 godina privlači turiste iz cijelog svijeta, stavio je nakon naredbi kriznih štabova, a ovih dana je na svom Facebook profilu bio primoran da zamoli prijatelje da kupe njegove proizvode po sniženoj cijeni kako bi mogao vratiti dugove. 

“Oduzeto mi je pravo na život. Bio sam primoram da svoje dijete i ženu odvedu kod njenih roditelja da se prehrane. Ne vjerujem da bi ovdje nas četvoro preživjelo sa minimalnom penzijom moje majke i sa obavezama koje imamo, kao što su računi, struja, voda”, kaže u telefonskom razgovoru.

Stari zanati u Bosni i Hercegovini svakako su bili pred nestajanjem i prije krize zbog širenja korona virusa, a sada ovi čuvari tradicije koji su jedna od glavnih turističkih atrakcija ne znaju da li će uspjeti opstati. Tako bi mnoge stare čaršije u BiH mogle ostati bez kazandžija, sarača, kovača i drugih majstora. Zanatlije kažu da se to već dešava.

Mjere koje donose vlasti ne pomažu im mnogo, jer radi se većinom o ‘paušalcima’ koji sami plaćaju svoje doprinose, tako da se subvencije u iznosu minimalnih plata uposlenicima ne odnose na njih, a pogodnost da su oslobođeni kirija imaju samo oni koji iznajmljuju prostore od općina, a takvih je jako malo. 

S druge strane, žale se kako će i kladionice dobiti pomoć, a ne i stari, tradicionalni zanati, dok su radnje koje uvoze robu iz drugih zemalja, kao što su prodavnice dječije robe, nastavile da rade, prema mjerama vlasti. 

“Rade prodavnice koje svoje igračke uvoze iz Kine, oni rade, a ja kao jedini u Hercegovini koji nastavljam bh. tradiciju, ne smijem u dućan, jer će mi neko naplatiti 5.000 KM kazne. Pa ja toliko godišnje ne mogu da zaradim”, govori Beganović.

Najviše zarade dolazi mu od turista tokom proljeća i ljeta, kojima se on ove godine ne nada, a svaka zima im je, dodaje, teška još otkako je počeo raditi kada je preuzeo zanat od brata. 

“Gazda me nazvao kada je sve ovo počelo i izašao u susret. Rekao je kada završi ovo sve, čut ćemo se. Ne očekujem ništa od države, sam sebi plaćam obaveze koje imam, ostao sam dužan dva-tri mjeseca prije korone, jer nisam bio u mogućnosti bilo šta da platim pošto je zima bila i nije bilo gostiju.”

‘Niko ne spominje zanatlije’

Ulica Kovači na Baščaršiji, jedna od omiljenih destinacija turista koji dolaze u Sarajevo, sada je pusta, a radnje su zatvorene. Neke se možda više neće ni otvoriti, kaže kazandžija Sulejman Hrgić. 

“Inače, samo ulica Kovači je ‘naša’, to je ručni rad, što je žalosno, ostalo je uvoz iz Turske i Kine. Sada kada odeš u tu ulicu to je tuga”, opisuje kako to izgleda u vrijeme kada su zbog epidemije radnje zatvorene a turista, od kojih imaju najveće prihode, kao ni domaćih stanovnika nema.

Hrgić ističe da nijednom otkako su uvedena ograničenja kretanja i rada nije čuo da su vlasti ili udruženja koja se bave malim biznisima spomenula stare zanate. 

“Ne znam kako se može dati pomoć kladionicama, nekim lancima prodavnica a da nas nisu ni spomenuli. Jedino je Općina Stari Grad stavila paušal na 50 posto i rekla da ne plaćamo kirije za april. Međutim, problem je što je većina radnji iznajmljena privatnicima, onda oni iznajme nama. To je u 90 posto slučajeva na Čaršiji. Rijetki su imali nafaku da direktno dobiju od Opštine, jer ti apliciraš, a tamo se pojavi neko ‘važno’ ime koje dobije prostor. Ja sam imao sreću da je dobar vlasnik, pa mi je nešto smanjio kiriju.”

Svakako su mjere koje se donose, kaže Hrgić, kratkoročne, a za njih će kriza trajati dugo zbog nedostatka gostiju.

“Uvijek sam govorio da država bez tradicije nije država, i doslovno su nas izbrisali iz Sarajeva.”

‘Ulazimo u neizvjestan period’

Kožar Nikola Šular iz Banje Luke kaže da ne živi od turista, nego od domaćih ljudi i izvoza kožne galanterije i konfekcije. Međutim, on krizu ništa manje neće osjetiti, jer je njegova radnja, porodični biznis sa tradicijom, zatvorena, a građani neće imati toliko para da ih troše na popravke torbi, jakni, kaiševa, novčanika.

“U zanatu se može zaraditi plata za sebe, kada se radi svaki dan, samim tim zadnjih mjeseci ni po dana ne radi se i nema prihoda. Jako je teška situacija, pogotovo za nas koji smo u iznajmljenim lokalima. Svi se nadamo da će nam vlasti pomoći. Svako je u teškoj situaciji, a zavisi kako je kome koncipirana zanatska djelatnost, imate obućare koji dobijaju isto najviše na popravkama. Sarači su još ugroženiji.”

Šularova radnja postoji već 25 godina i svi građani otprilike znaju gdje se nalazi i čime se bavi. Ipak, to mu možda neće biti od velike pomoći kada se radnja otvori, ističe.

“Koliko će ljudima biti sada bitno da idu kod kožara, da li će mu to biti prioritet, do prije deset dana nisu znali da li će imati da kupe brašno, nestalo je para, ima ljudi koji nisu radili, neko je primao minimalac, a dosta ljudi nije uopšte radilo, i dosta ih je ostalo bez posla.”

Stari zanati ulaze u jedan neizvjestan period, ističe Šular. Zanatalije se ipak nadaju da ovo neće biti zadnji udarac pokušaju očuvanja tradicije i finog ručnog rada te da će se zvukovi čekića i dalje čuti iz dućana. 

Izvor: Al Jazeera