Zbog besplatnih aplikacija smo postali roba koja se prodaje

“Nije mi se jednom desilo da nakon što razgovaram s mamom ili drugaricama o bilo čemu, bilo porukama, bilo telefonski, uskoro počinjem dobijati reklame za upravo ono o čemu smo pričali. Nebitno je da li se radi o nekoj odjeći, šminki ili nečem trećem. Znam da zvučim paranoično, ali mi se nekad čini kao da neko prisluškuje svaki moj razgovor”, kaže Elma Avdić.

Sarajevska studentica nije usamljena u takvim razmišljanjima. Veliki broj korisnika društvenih mreža i vlasnika pametnih telefona tvrde da čim počnu razmišljati o nečemu uskoro počinju dobijati reklame upravo u predmetu svog razmišljanja, što stvara osjećaj nelagode uz razmišljanje da li neko zaista nadzire svaki naš razgovor.

U pravilu se navedeno događa kada su ljudi razgovarali a u blizini su imali pametni telefon s instaliranim aplikacijama, ili nakon što su pretraživali za određenim pojmovima internet korištenjem pretraživača, govori Saša Aksentijević, stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije i vlasnik poduzeća “Aksentijević vještačenje i savjetovanje” iz Rijeke.

“Ljudi možda percipiraju da su o nečemu ‘razmišljali’, ali su zapravo aktivno koristili tehnologiju”, pojašnjava stručnjak za informatičku sigurnost.

Podaci o pretrazi

Kako kaže, gotovo svi pametni telefoni su prijavljeni uz određenu adresu elektronske pošte, tako da poduzeća koja pružaju internet servise tačno znaju koji korisnik je pretraživao Internet za nekim pojmom ili obavljao neku drugu radnju. Dodatno, ljudi vrlo često instaliraju aplikacije, a posebno igre, ili zabavne aplikacije, koje su besplatne za korištenje, a za koje prihvataju licenčne ugovore prije instaliranja, koje ne čitaju.

“Većina takvih aplikacija traži da bi se mogla koristiti pristup ulazno-izlaznim uređajima pametnih telefona: adresar, kontakti, poruke, kamera, mikrofon. Dio aplikacija čak niti ne skriva kako mogu snimati i analizirati podatke dobivene s takvih uređaja pametnih telefona, samo što gotovo niti jedan korisnik ne analizira detaljno na što sve je pristao kada je instalirao neku aplikaciju”, dodaje Aksentijević te navodi da jednom instalirane, takve aplikacije mogu pretvoriti mobilne telefone u svojevrsne prislušne uređaje koji prikupljaju podatke i analiziraju ih.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dodatni je problem što pružatelji usluga putem interneta međusobno razmjenjuju takve informacije, a najčešće se one koriste u komercijalne svrhe, odnosno za sugeriranje kupovine roba i usluga svog internet poduzeća ili partnera.

U tom slučaju se čak radi o benignom ishodu pristanka na korištenje aplikacija, jer slični način prikupljanja podataka može biti korišten i za maliciozne svrhe, neovlašteno prisluškivanje te industrijsku špijunažu, navodi stručnjak za informatičku sigurnost.

Unosan posao

“Slični alati mogu biti korišteni i u svrhu nadzora političkih protivnika, po čemu su poznati režimi dijela država s nedemokratskim uređenjem, ali je zanimljivo kako su proizvođači takvog softvera redom renomirana poduzeća iz Europe i SAD-a.”

S obzirom da je trgovina podacima izuzetno unosan biznis, što pokazuju prihodi Googlea, Facebooka i ostalih, odnosno zarade koje se mjere milijardama dolara, logično je da se za njihovu obradu koriste najmodernije tehnologije.

Podaci o marketinškim ponudama i sugestije za kupovinu su rezultat primjene matematičko-analitičkih metoda nad skupom prikupljenih podataka od individualnih korisnika, a u najnovije čak i primjene metoda računarskog učenja i vještačke inteligencije, kaže stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije.

Dodatnu paranoju korisnika stvara činjenica da današnji moderni uređaji, od mobitela i tableta do laptopa i drugih “elektronskih igračaka” imaju kamere i mikrofone, što mnoge dovodi u sumnju da proizvođači tih uređaja, ali i druge kompanije, prisluškuju razgovore korisnika, odnosno da snimaju šta korisnici rade. Ono što je donekle zabrinutost moglo umiriti jeste činjenica da bi svake dodatne aktivnosti uređaja doveli do povećane potrošnje baterija ili grijanja uređaja. Međutim, situacija je ipak drugačija.

U današnje doba mobilni uređaji imaju sve bolje algoritme za upravljanje potrošnjom baterije, prosječan korisnik tokom dana vrlo intenzivno koristi uređaje, tako da niko niti očekuje pretjerano dugo trajanje baterije, već se uređaji pune dnevno, govori stručnjak iz Hrvatske.

Zaštita korisnika

“Dodatno, operativni sustavi prijenosnih uređaja su napravljeni tako da je veliki broj aplikacija paralelno učitan i izvodi se u radnoj memoriji. Procesori takvih uređaja su vrlo brzi te usporedivi sa snagom procesora stolnih računala. Stoga je posve moguće da se opisani programi odvijaju u pozadini a da korisnik po ničemu ne može zaključiti da su oni instalirani na korištenom uređaju.”

Kako bi se korisnici donekle zaštitili da njihovi razgovori, pretrage i drugi podaci ne postanu roba koja se dobro može unovčiti, postoji nekoliko koraka koji se mogu učiniti.

“Prva linija obrane je pažljivo korištenje mobilnih uređaja. Naime, kod instalacije aplikacija svaka bi trebala pitati korisnika za pristanak pri korištenju kamere, mikrofona i ostalih ulazno-izlaznih uređaja. Korisnici bi trebali pažljivo analizirati hoće li dati svoj pristanak na korištenje tih uređaja, kao i pristup podacima pohranjenim na uređajima kao što su adresar, kontakti, SMS poruke ili telefonski pozivi. Logički se može zaključiti treba li neka aplikacija za svoje funkcioniranje određeni ulazno izlazni uređaj, a ako ne treba, postoji mogućnost da će s njih biti prikupljani podaci i obrađivani u vlastite svrhe od strane proizvođača aplikacija”, kaže Aksentijević.

Jedan od načina da se čuva privatnost je korištenje starijih modela mobilnih telefona. Takav sistem zaštite privatnosti primjenjuje i trgovac Igor Bojić.

‘Kameno doba’

“Nemam potrebu za pametnim telefonima, ne trebaju mi besplatne aplikacije, ne želim Facebook i ‘ostale gluposti’. Radije ću živjeti ‘u kamenom dobu’ nego da svako zna sve o meni. Kompjuter koristim baš kad moram, ali i tu su mi mail adresa s nadimkom, bez mojih pravih podataka. Jedino što znaju o meni jeste odakle sam se ‘nakačio’ na Internet, ali nije to kraj svijeta”, kaže on.

Korištenje “prastarih” telefona, poput Nokije 1100, koju sad koristi, osim podsmijeha, ima i jednu zanimljivu osobinu, dodaje on.

“Svi misle da sam diler droge ili nešto tako”, kroz smijeh dodaje Bojić.

Ako se ipak ne odustaje od moderne tehnologije, potrebno je poduzeti još nekoliko radnji kako bi se koliko toliko zaštitila naša privatnost, ističe Aksentijević.

Korisnici bi trebali redovno osvježavati instalirane verzije operativnog sistema na svim računarima i pametnim uređajima, što je jednostavan postupak, koji ne zahtijeva nikakva specijalistička znanja. Na taj način omogućuje se uključivanje i zaštitnih mjera koje predviđa proizvođač softvera za mobilne uređaje u arsenal borbe protiv ovih pojava, savjetuje stručnjak za informatičku sigurnost.

“Dodatno, korisnici bi trebali pročitati licenčna prava korištenja aplikacija koje instaliraju. Ponekad je problem što su takvi ugovori na koje se prešutno pristaje instaliranjem aplikacija dosta dugi, a i pisani na engleskom pravnom jeziku, što priječi razumijevanje sadržaja dijelu ljudi. U takvim ugovorima (EULA) o korištenju s krajnjim korisnicima moguće je otvoreno naći klauzule kojima korisnik aplikacije daje pristanak (privolu) da se koriste njegovi podaci u vlastite analitičke i komercijalne svrhe proizvođača aplikacije.”

Apsolutna sigurnost

U paketu softvera s mobilnim uređajima obično se nalaze i antivirusni/antimalware softveri, koji se mogu aktivirati na mobilnim uređajima i dodatno zaštiti iste od različitih opasnosti tokom korištenja Interneta i instaliranih aplikacija, upozoravajući na sumnjivo ponašanje, kaže Aksentijević. Međutim, ništa od navedenog ne može osigurati apsolutnu sigurnost, dodaje.

“Svaki korisnik danas bi trebao biti siguran da pristupom internetu i korištenjem pametnih uređaja nastupa u javnoj, digitalnoj areni, koja izrazito restriktivno štiti njihova osobna prava te se na taj način i ponašati. Prema tome, osim tehničkih mjera, ključno je i osobno obrazovanje o ponašanju u digitalnom svijetu, kao i primjena zdravog razuma. Najbolji savjet korisnicima bi bio da ne koriste uređaje na način i u okruženju za koji ne bi htjeli da se javno sazna kako su korišteni i gdje su korišteni”, kaže stalni sudski vještak za informatiku i telekomunikacije.

“Ponašanje aplikacija iz upita moguće je podvesti i pod model ‘besplatnog’ korištenja aplikacija koji je pervazivan danas na Internetu. Naime, izreka kaže da ako je nešto besplatno, korisnik je roba koja se prodaje, i to definitivno vrijedi za aplikacija na mobilnim uređajima.”

Upravo u ovome se može naći i razlog zašto neka aplikacija može biti sistematski besplatna – zato što se prodaju podaci o korisnicima koji se mogu prikupiti tokom njenog korištenja i zatim komercijalno eksploatirati, između ostalog na načine koji su predviđeni predmetnim pitanjima, pojašnjava stručnjak za informatičku sigurnost.

Izvor: Al Jazeera