Je li Boris Johnson žrtvovao svoj narod da bi spasio britansku ekonomiju?

Piše: Hanem Juma, studentica postiplomskog studija

Neprijatelj je nevidljiv, a odgovor je ukloniti plašt nevidljivosti s njega. Ovim književnim frazama i konfuznim riječima dalekim od stvarnosti britanski premijer se obratio svome narodu u sklopu borbe protiv pandemije korona virusa. Izašao je s nekim čudnim teorijama, potom je smirivao situaciju, a onda i upozoravao i širio strah.

Johnson je lutao otkako se epidemija korona virusa počela širiti u zemlji i na starom kontinentu generalno. Izgleda da su se čovjeku koji gaji imperijalne ambicije počeli topiti ekonomski snovi kako se približavao kraj zimske sezone u Evropi i da ga je dočekalo katastrofalno proljeće kakvo Ujedinjeno Kraljevstvo nije vidjelo stoljećima. Države Evropske unije požurile su s uvođenjem strogih zdravstvenih mjera s izbijanjem krize kako bi se suprotstavile virusu, no britanski premijer je imao drugačije mišljenje koje je opisano kao ”ludo i smiješno”.   

‘Imuniteta krda’

Priča je započela kada je Johnsonova vlada u borbi protiv korona virusa brzopleto usvojila strategiju poznatu kao izgradnja ”imuniteta krda”, čime je izazvao polemike. Prema ovoj teoriji, najbolji način da se dugoročno ublaže posljedice pandemije jeste dopustiti virusu da se normalno širi kako bi se u populaciji izgradio ”imunitet krda”.

Nemar koji je pokazala zemlja s najprestižnijim univerzitetima i klinikama na svijetu je zastrašujući.

Počela se javljati sumnja da se Johnson svojom zlonamjernom i opasnom politikom želi riješiti starije populacije koja iscrpljuje državnu blagajnu, jer ona čini većinu u britanskom društvu, iako su građani starije životne dobi glavni razlog Johnsonovog uspjeha na posljednjim izborima. Ista ta populacije glasala je i za izlazak Britanije iz Evropske unije, a danas ih Johnson nagrađuje velikim zanemarivanjem i namjernim zapostavljanjem.

Dok su Evropljani zatvarali škole i izvodili vojsku na ulice kako bi se provodila stroga karantinska pravila, zvanični savjet koji je britanska vlada uputila građanima bio je da ostanu smireni i nastave s radom. Škole, restorani, pozorišta i klubovi ostali su otvoreni.

Ovaj političar, koji se oduvijek želio odvojiti od evropske scene, kovao je planove za vraćanje ugleda Britaniji kao velikoj sili, koja je uvijek sanjala o tome da djeluje izvan okvira Evropske unije i na kraju uspjela u tome.

Međutim, Britaniji i Johnsonu počinje blijediti ugled kada se njegova poznata teorija sudarila s činjenicama koje su potvrdile njen neuspjeh, jer je zdravstvena situacija u Italiji počela izmicati kontroli, a bolnice te države više nisu imale kapaciteta da prime pacijente. Boris Johnson je odustao od politike “imunitet krda”. Uveo je stidljive mjere poput rada od kuće, dobrovoljnog suzdržavanja od nepotrebnih putovanja i društvenih kontakata.

Distancirati od susjeda

Johnsonov ton i britanska politika ostali su u izrazitoj suprotnosti s ostatkom Evrope, što je upečatljiv odjek premijerovog pristupa zasnovanog na tome da Britanija napusti Evropsku uniju početkom ove godine. Johnson je kontrirao evropskim zemljama nastojeći ostvariti svoj san i vratiti Britaniji njen položaj među ostalim državama. Johnson je obećao ekonomski prosperitet u zemlji nakon pada njene uloge u svijetu, posebno jer su zemlje poput Rusije, Kine, Turske, Indije i ostalih zemalja azijskog zmaja ubrzale tempo kako bi ostvarile jači globalni položaj.

Johnson smatra da je uzrok slabljenja uloge Velike Britanije zapravo Evropska unija, koja je od Britanije napravila sebi poslušnoga vojnika. Početkom godine i nakon bitke za Brexit, Johnson je odbio bilo kakav sporazum o trgovini ili slobodnoj razmjeni koji uključuje prihvatanje pravila Evropske unije u oblasti konkurencije, pomoći, socijalne sigurnosti i okoliša. Bio je to uistinu veliki razvod!

Čak i tokom širenja epidemije korona virusa, Johnson se želio distancirati od svojih susjeda, poput djeteta koje bježi od porodice. Želio je pokazati koliko je neovisan i sposoban da se spasi i bez njih. Nastavio je sa svojim ekonomskim teorijama, odbacujući u cjelosti društvenu sigurnost i zdravlje ljudi. U svom govoru nastavio je s ohrabrivanjem, rekavši kako će njegova vlada tokom krize lansirati paket zajmova, grantova i poreznih olakšica kompanijama u vrijednost od 350 milijardi britanskih funti (400 milijardi dolara), pored toga da je Centralna banka Engleske smanjila kamatne stope na rekordni nivo.

Međutim, čini se da su Johnsonove imaginarne lađe i ekonomski snovi uništeni vjetrovima Covida-19. Broj zaraženih slučajeva povećavao se do te mjere da je bolest izmakla kontroli. Pod hashtagom #ToryGenocide na Twitteru iznesene su optužbe na račun Johnsona i njegove konzervativne stranke da namjerno dopuštaju širenje bolesti i umiranje starijih osoba.

Broj smrtnih slučajeva skočio je za 40 posto u jednom danu, zbog čega se ovaj britanski političar našao u velikoj nevolji. Izašao je sa izjavama indirektno optužujući ljude, rekavši kako se nada da će njegova zemlja prevladati korona virus u narednih 12 sedmica ako ljudi budu poštovali upute vlade. Od smirivanja situacije do šoka, te nakon poigravanja sa živcima Britanaca, građane je suočio s istinom. Pozvao ih je da se pripreme za “prijevremeni gubitak svojih voljenih”. Oštrom i zastrašujućom izjavom, polažući nade u napredak postignut u potrazi za lijekom, otvoreno je izjavio da se kotač ekonomije neće zaustaviti, a svako ko bude imao imunitet će se spasiti. Ovaj čovjek nikada neće žrtvovati ekonomiju svoje zemlje, a gubitak života nekih starijih građana ne vidi kao lošu stvar.

Građani žrtve političkog lidera

Kako je epidemija korona virusa počela dosezati vrhunac u većini zemalja svijeta, Johnson i britanska vlada počeli su postepeno i stidljivo uvoditi sve više mjera zaštite. Odbili su zabraniti ljudima da odlaze na posao, u pokušaju da jednim kamenom pogode dvije ptice. Kao prvo, uvedene mjere bile su nedovoljne da se zaštite građani, zbog čega je svakodnevno rastao broj smrtnih slučajeva, uglavnom osoba starije životne dobi, čime se smanjivao finansijski  pritisak na njegovu vladu. Druga stvar bila je spašavanje britanske ekonomije od ozbiljnog pogoršanja.

Međutim, i dalje ostaje pitanje: Hoće li ljudska historija moći zaboraviti, nakon što prođe ova kriza, srceparajuću fotografiju starca na stolici pred praznim policama u jednoj od trgovina? To je zločin koji podriva povelje o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, i to u državi koja je bila na listi zemalja koje su ta prava propagirale! Građani su danas postali žrtve političkog lidera, koji je sam po sebi fenomen, nakon što je lukavo uspio smjestiti svom narodu na putu ostvarivanja svojih zamišljenih ambicija koje donose samo razočarenje, dok će narod umirati.

Izvor: Al Jazeera