Pobjegao iz Kine u Sarajevo: Do Zagreba me nisu pitali za zdravlje

“Ulice su prazne, noćni klubovi zamrli, ljudi su u strahu i pod tenzijom i izlaze samo kad moraju. Maske su rasprodane i gotovo ih je nemoguće naći. Grad od 30 miliona stanovnika, kakav je Šangaj, liči na pustinju. Izgleda nevjerovatno.”

Riječi su to Sandija Šahmana, bosanskohercegovačkog nogometaša, koji nastupa za ekipu Shanghai FA u Drugoj kineskoj ligi, a koji je u naletu korona virusa pobjegao iz zemlje u kojoj već tri godine zarađuje za život. Budući da su gotovo svi veliki avioprevoznici obustavili saobraćaj s Kinom, uhvatio je Aeroflotov let za Moskvu, a onda je preko Hamburga i Zagreba došao do Sarajeva.

Priča mladog nogometaša bh. porijekla, koji je rođen u Hamburgu, oslikava trenutno stanje u Kini, čiji su najmnogoljudniji gradovi, uključujući i Šangaj, ekonomski centar Kine, pretvoreni u karantine i okovani strahom od smrtonosnog virusa koji je dosad odnio više stotina života i raširio se u veliki broj zemalja.

No, njegove riječi svjedoče i o nespremnosti svijeta da se suoči sa širenjem virusa, s obzirom na to da ga je, kako sam kaže, na kompletnom putovanju od Šangaja do Sarajeva, u koje je došao u utorak, tek u Zagrebu, kad je unajmljivao automobil kojim će doći u Sarajevo, neko upitao, znajući odakle je došao, kako se osjeća i ima li temperaturu.

‘Filmovi se pretvorili u realnost’

“Zvuči nevjerovatno da me ni u Šangaju ni u Moskvi ni u Hamburgu niko nije pregledao, pa ni prislonio mi aparat uz čelo da provjeri imam li temperaturu. Narod mnogo putuje, a virus se širi. Vlasti evropskih i drugih zemalja uporno govore da su spremne za borbu protiv korona virusa, no, ako ćemo po ovom mom primjeru, mogao sam raširiti virus na nekoliko zemalja”, govori Šahman, koji je, kako kaže, sam insistirao da bude testiran na virus.

“Cijeli taj moj put je bio više nego čudan. Kontrole u Kini, prije nego što sam poletio za Moskvu, bile su strašne. Oko nas su bili ljudi u specijalnim odijelima, kao iz filmova. Resident Evil uživo. Izgledalo je kao da su se filmovi koje gledamo o kojekakvim virusima pretvorili u realnost. Kontrola je jako mnogo, moraju se ispunjavati formulari i odgovarati na pitanja jesmo li bili u Wuhanu, odakle je krenuo virus, jesmo li bili u kontaktu s nekim iz Wuhana i slično. No, ljekarskog pregleda nema.

Meso šišmiša izgleda poput govedine

Na pitanje je li istina da se koronavirus počeo širiti od šišmiša Šahman kaže da to nije dokazano, ali da je moguće.

“Imaju posebni marketi gdje se prodaju takve životinje. Ljudi u Kini jedu šišmiše i prave supe od njih. Nikada mi nije padalo na pamet da probam takve stvari, ali sam vidio kako izgleda. Da nisam znao o čemu se radi, mislio bih da je govedina”, kaže Šahman.

Kada smo sletjeli u Moskvu, ljudi na aerodromu, kada su nas vidjeli s maskama i shvatili odakle dolazimo, bukvalno su bježali od nas, što je i shvatljivo. Sve one strahote o kojima gledaju na televiziji i čitaju u novinama došle su tačno pred njih. Niko nam nije ni prilazio. I tu smo ispunjavali formulare, ali pregledao nas nije niko”, priča Šahman, koji je podvrgnut testiranju tek kad je došao u Hamburg.

“I to samo zato što sam izričito zahtijevao da me pregledaju. Da nisam, mogao sam otići gdje sam htio. Čak su mi na aerodromu, kada sam došao u Hamburg, govorili da nema potrebe za pregledom jer nisam bio u Wuhanu, ali nakon što sam insistirao, odveli su me u bolnicu, gdje su testovi pokazali da nemam korona virus. Taj test inače košta 500 eura, ali njemačke vlasti prije nekoliko dana odlučile su da bude besplatan za cijelu Njemačku. Jedino što su mi pronašli jesu blagi problemi s disanjem jer 25 sati nisam skinuo masku s lica”, nastavlja.

Svađe zbog paketa vode

A u Kini, kaže, vlada opći strah. Šangaj je 900 kilometara od Wuhana i pokrajine Hubei, gdje je virus buknuo, ali su svi svjesni da se zbog ekonomskih tokova, čestih putovanja i razvijenog saobraćaja virus može raširiti veoma lako. Stoga su česte blokade i kontrole. A u Wuhanu su pojedine zgrade, kako kaže, potpuno blokirane.

“Oko tri miliona ljudi samo dolaze da rade u Šangaj. Znači, virus se mogao proširiti u bilo koji dio Kine dok vlasti nisu bukvalno izolovale Wuhan. U Šangaju, gradu sa toliko ljudi, niko ne izlazi bez prijeke potrebe. Kada se raširila vijest o virusu, grad je bukvalno preko noći zamro. Radnje i ulice su prazne. Ljudi ima jedino po tržnim centrima, gdje se mogu vidjeti nestvarne scene, koje oslikavaju nervozu ljudi. Gledao sam kada jedan kupac pokušava uzeti deset paketa vode, a drugi mu gotovo otima boce, uzimajući ih za sebe. Količina hrane za bebe koja se može kupiti je ograničena jer se ljudi nastoje opskrbiti za mjesece neizlaženja iz kuće, strahujući šta bi se sutra moglo desiti”, priča Šahman.

Narod je, dodaje, pod stresom.

“I sâm sam bio u supermarketu kada je jednom čovjeku ispao karton s namirnicama. Reakcija ljudi bila je nevjerovatna. Počeli su bježati od njega, strahujući da je zaražen virusom. To otprilike pokazuje u kakvoj su ljudi nervozi”, govori.

‘Bijeg iz straha’

Kako kaže, njega nije bilo mnogo strah jer živi u klupskom kompleksu i nema potrebe da se mnogo kreće, a bio je opskrbljen svim namirnicama koje su mu bile potrebne.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

“Shvatio sam kakva je opasnost od korona virusa. Danima nisam izlazio iz tog kompleksa, a pošto se tih dana slavila kineska Nova godina, dosta fudbalera svakako je napustilo klub, tako da i nisam imao kontakt sa mnogo ljudi. A u kompleks se, svakako, ne može tako lako ulaziti. No, neki su bukvalno pobjegli od straha. Jedan trener iz Srbije, koji je radio u košarkaškom klubu, čija je supruga bila pred nervnim slomom od straha, pobjegao je u rekordnom roku, kao i dosta drugih. Jedino što mi je predstavljalo problem je pronaći maske, jer ih nema gotovo nigdje. Sve su rasprodane”, kaže.

Dodaje da je i sam imao želju što prije otići iz Kine, ali da to nije smio dok mu to klub nije dozvolio.

“Nije mi bilo svejedno jer su velike kompanije počele sa suspenzijom letova za Kinu, a govorilo se i o zatvaranju aerodroma u zemlji. Pitao sam se hoću li uopšte moći otići iz države. Kada mi je klub zvanično dozvolio da odem, trebao sam putovati Turkish Airlinesom, ali oni su u međuvremenu također otkazali letove. Jedina opcija bio mi je Aeroflot”, govori Šahman, koji dodaje da se Kina, ipak, vrlo dobro nosi s korona virusom.

“Dobro poznajem kineski jezik i mogu pratiti šta se dešava. Zaista rade sve što mogu i siguran sam da će se izboriti s tim”, kaže Šahman.

Izvor: Al Jazeera