Raosavljević: Govor mržnje se intenzivira pred izbore

U agencijama za provođenje zakona u Bosni i Hercegovini ne postoje specijalizirani timovi koji su osposobljeni da provode istrage zločina motiviranih mržnjom, iako je u praksi zastupljenost ovih krivičnih djela mnogo veća u odnosu na zvanične statistike, kažu za Al Jazeeru iz Institucije ombudsmena za ljudska prava.

Često se krivična djela počinjena iz vjerskih, nacionalnih ili rasnih pobuda krivično ne gone, a i kada se gone, postupak se vodi na osnovu običnog krivičnog djela pri čemu se zanemaruju vjerske, nacionalne ili rasne ili druge pobude, ističe dr. Predrag Raosavljević, šef Odjela za eliminaciju svih oblika diskriminacije i  pomoćnik ombudsmena.

Pravo na slobodno izražavanje se vrlo često zloupotrebljava, a u prvi plan dolazi do izražaja nacionalna, vjerska i rasna netrpeljivost, najprije u virtualnoj formi, a nerijetko se i fizički sukobi generiraju na osnovu učestalog govora mržnje, i predstavlja prijetnju ne samo na razvoj demokratije u zemlji, već i za opću sigurnost građana u BiH, dodaje, te napominje da se govor mržnje naročito intenzivira u periodu izbora u Bosni i Hercegovini.

• Koliko je govor mržnje prisutan u javnom prostoru BiH, ali i na društvenim mrežama, i ko su najčešće mete takvog govora?

– Institucija ombudsmena se susretala u svom radu sa primjerima govora mržnje i uglavnom se radi o neadekvatnim terminima kojima su nazivani pripadnici određenih ugroženih grupa, neprimjereni javni istupi fizičkih i pravnih lica o ličnim i moralnim karakteristikama pojedinaca na javnim funkcijama, tekstovima koji su praćeni slikama i komentarima uvredljivog sadržaja i kao takvi dostupni široj javnosti. Tu takođe spadaju objave na blogovima pojedinih političara čija je sadržina lažna, vrijeđajuća, omalovažavajuća, kompromitujuća zbog čega osobe koje su meta takvih napada osjećaju strah za sebe i svoju porodicu, nacionalističke izjave koje šire mržnju između konstitutivnih naroda u pojedinim povratničkim sredinama.

Ombudsmeni su u svojim preporukama zahtjevali trenutni prestanak objavljivanja uvredljivih sadržaja u kojima se lica nazivaju pogrdnim i neprimjerenim imenima, uklanjanje sa internet portala sadržaja uvredljivog karaktera, objavljivanje novih članaka u kojima je sadržano javno izvinjenje pripadnicima manjinskih grupa, preduzimanje neophodnih mjera  da se prilikom budućeg obavljanja novinarskog posla, pisanja i objavljivanja članaka u potpunosti poštuje Zakon o zabrani diskriminacije, zatim potrebu edukacije zaposlenih kako bi se spriječilo pisanje istih ili sličnih članaka.

Bez obzira na činjenicu da institucija Ombudsmena nije zaprimila veliki broj žalbi koje se odnose na govor mržnje, kao jedno od svojih strateških opredijeljenja, Ombudsmeni Bosne i Hercegovine su u junu ove godine donijeli odluku o izradi Specijalnog izvještaja o govoru mržnje u Bosni i Hercegovini u sklopu projekta Savjeta Evrope “Promocija različitosti i jednakosti u Bosni i Hercegovini”, u sklopu kojih aktivnosti će biti izvršeno istraživanje i  analiza u vezi sa navedenom problematikom.

• Da li dolazi do povećanog obima korištenja govora mržnje u periodima uoči izbora, poput lokalnih koji bi se trebali održati narednih dana?

– Izjave političara/ki zauzimaju velik dio medijskog, a time i javnog prostora.  Njihovi stavovi, izrečeni prilikom javnih istupa utiču na formiranje mišljenja javnosti o svim bitnim društvenim pitanjima. Centralna izborna komisija uputila je je upozorenje političkim partijama da postoji nekoliko pravnih mehanizama koji će biti preduzeti protiv onih koji budu koristili nacionalističku i anti-državnu retoriku u predizbornoj kampanji. Važno je razumjeti, da je većina govora mržnje u Bosni i Hercegovini zasnovana na nacionalizmu, religiji ili seksualnoj opredijeljenosti.

Govor mržnje ne smije se poistovjećivati sa polemičkim ili napadačkim govorima, obzirom da moramo imati na umu da sloboda govora obuhvata i pravo političkih kandidata da izreknu i kritike na račun svojih oponenata, pa čak i u određenu dozu netrpeljivosti.

Međutim, potpuno uvažavajući slobodu izražavanja i opredjeljenja u pogledu iznošenja stavova o pojedinim društvenim pojavama i političkim oponentima, na nosiocima političkih funkcija, odnosno na kandidatima leži dvostruka odgovornost da se s jedne strane u javnom diskursu suzdrže od bilo kakvog govora mržnje, te odgovornost da aktivno sudjeluju u suzbijanju govora mržnje i govora koji poziva na diskriminaciju bilo koje grupe osoba u Bosni i Hercegovini.

• Doprinose li sami političari širenju govora mržnje i ako da, mogu li se oni na bilo koji efikasan način sankcionirati?

“Izborna kampanja”, u skladu sa odredbama Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini podrazumijeva radnje i postupke u periodu utvrđenom Zakonom u kojem politički subjekt na zakonom utvrđen način upoznaje birače i javnost sa svojim programom i kandidatima za predstojeće izbor, a isti zakon propisuje i pravila ponašanja kandidata na predstojećim izborima.

Zabranjeno je vođenje izborne kampanje putem elektronskih i štampanih medija koja je stereotipnog i uvredljivog sadržaja u odnosu na muškarce i/ili žene ili koja podstiče stereotipno i uvredljivo ponašanje na temelju pola ili ponižavajući odnos prema pripadnicima različitih polova .

Za vrijeme kampanje zabranjeno je koristiti se jezikom koji bi nekoga mogao navesti ili potaknuti na nasilje ili širenje mržnje, ili objavljivati ili upotrebljavati slike, simbole, audio i video zapise, SMS poruke, internet komunikacije ili druge materijale koji mogu tako djelovati .

Centralna izborna komisija ima ovlaštenje da prati izborne kampanje, a ukoliko povodom prigovora drugih kandidata, ili bilo kojih drugih saznanja o kršenju pravila ponašanja, po provedenom upravnom postupku utvrdi da je došlo do kršenja naprijed navedenih odredbi Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini ima ovlaštenje da izrekne novčanu kaznu u iznosu od 1.000, 00 KM do 10.000, 00 KM,  ili u izuzetnim slučajevima i kaznu uklanjanja s izborne liste.

• Koliko širenju govora mržnje ide u prilog činjenica da se veliki broj medija i portala bori za što veću čitanost i broj posjeta, zbog online oglašavanja, pa se toleriraju sporni komentari, koji obično izazovu brojne reakcije i dodatne komentare, te samim tim i veći broj posjeta portalima?

– Pitanje granične linije između slobode izražavanja i govora mržnje u prvi plan dovodi ulogu medija koji omogućavaju raznolikost perspektiva, esencijalnih za pluralizam. Ovo, međutim, ne čini medije automatski “progresivnim”, budući da različite perspektive otvaraju vrata i pojavi ekstremnih ideja. S druge strane, predstaviti bilo koji medij, uključujući i internet kao mjesto najvećim dijelom “okupirano” govorom mržnje značilo bi dati legitimitet direktnoj intervenciji države u njihovoj kontroli. Medijska pismenost u BiH odnedavno se predlaže kao “treći put” u prevladavanju ovih tenzija. Tumačenje medijske pismenosti, međutim, sa svoje strane također otvara prostor za razne interpretacije. U Bosni i Hercegovini medijska pismenost u praksi rezultirala je fokusiranjem na opasnosti koje vrebaju kod izražavanja nepopularnih stavova u javnosti, umjesto promovisanjem mogućnosti koje mediji nude. Mediji su prvenstveno prostor sa kreativnim sadržajima, a govor mržnje je negacija od svega sto je kreativno, i protiv njega se društvo mora boriti proaktivno, autocenzurom i edukacijom.

Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine susreli su se prethodnih godina s pritužbama građana u kojima se ukazivalo na neprikladan sadržaj statusa objavljenih na društvenim mrežama na koje uslijede komentari, a koji su u sebi sadržavali elemente govora mržnje, diskriminacije na osnovu pola i uznemiravanja.

Postupajući u ovim predmetima, Ombudsmeni za ljudska prava Bosne i Hercegovine zauzeli su stav da pitanje kršenja ljudskih prava putem visokotehnoloških aktivnosti predstavlja izazov, ne samo za pravnike i osobe koje se bave zaštitom i promocijom ljudskih prava, već za svaku osobu, a s obzirom na to da visoke tehnologije ulaze u sve sfere života. Visoke tehnologije dobivaju na značaju kada se koriste za aktivnosti koje dotiču prava pojedinca, posebno kada ulaze u sferu njegovog privatnog života i kada postaju objekt putem kojeg se krše prava na privatnost ili se ugrožava sigurnost osobe. Shodno međunarodnim standardima ljudskih prava u ovakvim situacijama od države se traži da osigura mehanizme zaštite. Dodatni izazov je kada se koriste visoke tehnologije za ugrožavanje prava osoba koje se smatraju posebno ugroženim kao što su djeca, žene ili osobe s invaliditetom.

Ombudsmeni su u 2018. godini, podržali Inicijativu  “Centra za pravnu pomoć ženama iz Zenice” za izmjene i dopune Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, i uputili Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine Preporuku broj P- 42/18: Da izmijeni i dopuni Krivični zakon Federacije Bosne i Hercegovine u cilju stvaranja zakonskih pretpostavki za sankcionisanje osoba koje vrše određene radnje korištenjem informaciono-komunikacijskih tehnologija, a koje za posljedicu imaju povređivanje prava pojedinaca. Predmetna preporuka do danas nije ispoštovana.

• Šta se može uraditi da se zaustavi, ili barem ograniči govor mržnje?

– Pored činjenice da su uspostavljena regulatorna tijela i odgovarajući zakonski okvir kako bi se suzbio govor mržnje, potrebno je da se postojeći mehanizmi u većoj mjeri koriste ali i da mediji i ličnosti iz javnog života budu svjesni svoje odgovornosti i uticaja koji imaju na javnost. Potpuno zakonsko regulisanje ovog domena moglo bi da dovede i do suprotnog efekta, odnosno pretjerane regulacije, što bi značilo ugrožavanje slobode izražavanja. Potrebno je, dakle, uspostavljanje ravnoteže između ograničavanja mogućnosti za nastanak govora mržnje i čuvanja slobode izražavanja. Iz oblasti govora mržnje, ombudsmeni konstatuju da je stepen ispoštovanih preporuka djelimičan, a da dalje provođenje otežava činjenica da je u većini slučajeva odgovorna strana privatno pravno lice, da je govor mržnje prisutan na internetu, te da postoji vrlo mali broj prijava koje se odnose na krivična djela izazivanja rasne, narodnosne ili vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, a koje su dobile sudski epilog. Svijest o opasnosti i posljedicama govora mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno razvijena što zahtijeva njeno formiranje i unapređivanje; od školskog sistema, medija, svakodnevnog javnog života ali i efikasnije uloge državnih institucija, civilnog društva i regulatornih tijela. U tom procesu insistiranje na odgovornosti za izgovorenu riječ mora biti dominantno, pošto smo već vidjeli da svaki oblik bulevarskog i uličnog jezika degeneriše demokratske modele a sve veći broj građana, u koje se uvukla nelagoda, neizvjesnost i strah, prisiljavaju da napuste “demokratski brod” i izbjegavaju učešće u javnom životu.

U agencijama za sprovođenje zakona u Bosni i Hercegovini ne postoje specijalizovani timovi koji su osposobljeni da sprovode istrage zločina motivisanih mržnjom iako je u praksi zastupljenost ovih krivičnih djela mnogo veća u odnosu na zvanične statistike. Često se krivična djela počinjena iz vjerskih, nacionalnih ili rasnih pobuda krivično ne gone, a i kada se gone postupak se vodi na osnovu običnog krivičnog djela pri čemu se zanemaruju vjerske, nacionalne ili rasne ili druge pobude.

Pravo na slobodno izražavanje se vrlo često zloupotrebljava, a u prvi plan dolazi do izražaja nacionalna, vjerska i rasna netrpeljivost, najprije u virtualnoj formi, a nerijetko se i fizički sukobi generišu na osnovu učestalog govora mržnje, i predstavlja prijetnju ne samo na razvoj demokratije u zemlji, već i za opštu bezbjednost građana u Bosni i Hercegovini.

Neki od metoda koji su se pokazali efikasnim u drugim državama su autocenzura ili kontragovor, odnosno pravovremena reakcija na govor mržnje, bilo iz istih ili srodnih krugova iz kojih potiče ili od strane javnih ličnosti, obično nosilaca najviših političkih funkcija.

• Postoji li političke volje u BiH da se takvi koraci poduzmu i ovdje?

– Govor mržnje se naročito intenzivira u periodu izbora u Bosni i Hercegovini, kada dolazi do intenzivnije promocije uvredljivih stavova, politizacije društva po mnogim osnovama i uopšte stvaranja klime antiintelektualnog stanja svijesti.

Centralna izborna komisija uputila je upozorenje političkim partijama da postoji nekoliko pravnih mehanizama koji će biti preduzeti protiv onih koji budu koristili nacionalističku i anti-državnu retoriku u predizbornoj kampanji. Ovakav čin je obeshrabrio učešće plaćenih komentatora koji su bilo jako aktivni tokom prethodnih izbora, s obzirom da je njihovo učešće većinom bilo bazirano na govoru mržnje protiv druge nacije ili političke partije. Mnogi portali imaju administratore određene da brišu komentare sa govorom mržnje, a neki portali su potpuno onemogućili opciju komentarisanja u ovom periodu.

Nažalost, ove akcije su imale kratkoročni efekat, a protekom izbornog procesa, govor mržnje je počeo sve češće da se pojavljuje u komentarima anonimnih posjetilaca na web portalima.

Izvor: Al Jazeera