Migracije u vrtlogu političkih igara

Migrantska situacija u Bosni i Hercegovini i dalje je tema kako međunarodnih, tako i domaćih medija, a nerijetko je to tema pogodna za politička ‘prepucavanja’ unutar Bosne i Hercegovine, kao i za međudržavna politička trvenja. Podaci međunarodnih organizacija koje su nadležne za problematiku migracija i izbjeglica, prije svega UNHCR, UNICEF i IOM navode da je priliv istih manji za 20 do 30 posto u odnosu na prethodnu godinu. Međutim ti podaci kao da nisu značajno smanjili sliku trenutnog stanja u oblasti migracija u BiH. Stanje je takvo da se migranti i dalje u velikom broju mogu vidjeti u mnogim gradovima u BiH, a najveći pritisak je i dalje na području Unsko-sanskog kantona. Prema dostupnim informacijama, trenutni uslovi smještaja migranata nisu adekvatni, na svim smještajnim lokacijama, te je nastavljena praksa vraćanja migranata iz Republike Hrvatske, a bilježe se primjeri nasilja prema migrantima, ali i dalji međusobni sukobi migranata.

Scenario migrantske situacije u balkanskom regionu

Na regionalnom nivou, zabilježeni su nesporazumi na relaciji Turske i Grčke, zbog smanjenja broja vraćenih migranata iz Grčke u Tursku, kao i zbog moguće najave da bi turske vlasti mogle otvoriti granicu za migrante zbog nedovoljne podrške od strane Evropske unije. Grčki ministar vanjskih poslova Nikos Dendias je pozvao turskog ambasadora u znak protesta.

Koliko se najavljeni scenario može odraziti na region, Ilya Roubanis analitičar političkog rizika povezan s nizom istraživačkih centara u Londonu i Atini, kaže: “Za sada je teško procijeniti kakav će biti utjecaj preokreta turske politike. Povratak milion sirijskih izbjeglica na teritoriju kurdskih snaga i raspršenih američkih vojnih savjetnika, ne čini se jednostavnim prijedlogom. Međutim, prema svjedočenjima IOM-a i sirijskih zvaničnika, doista mogu postojati područja u Siriji na kojima može doći do preseljenja izbjeglica. Pitanje je šta se događa ako ljudi vjeruju da postoji opasnost da budu gurnuti na nesigurna područja i odluče da iskoriste svoje šanse pokušavajući se domaći Evrope“. Nije još jasno da li će Balkan ponovo postati koridor za masovne migracije. Nije opravdan stav da postoji strah od pola miliona izbjeglica ili čak milion na balkanskoj ruti. U tom slučaju nema sumnje da bi balans između “grčke krize”, “krize EU” i “balkanske krize” bio vrlo težak politički momenat. Ali, mi nismo sada tu, dodaje Roubanis.

Trenutna migrantska situacija i buduća dešavanja, po mišljenju analitičara mnogo ovise upravo o tursko-grčkim odnosima, koji su očito na ispitu u narednom periodu.

„Situacija u Idlibu iz dana u dan je sve gora. Dok snage režima bombarduju periferiju grada u kojem živi oko 4,5 miliona ljudi, očekuje se još jedan ljudski val azilanata prema južnim granicama Turske“, mišljenja je profesor Murat Onsoy, profesor međunarodnih odnosa na Univerzitetu Hacettepe u Ankari. Pod tim okolnostima niko osim Rusije nije mogao zaustaviti napredovanje Assadovih snaga. Sjećanja na najgore epizode izbjegličke krize koja žive u ljudskim umovima omogućuju Erdoganu da manipulira evropskim javnim mnijenjem na način da je na kraju njegova vlada vršila pritisak na Rusiju da zaustavi ofanzivu u Idlibu, ocjenjuje Onsoy.

Kada se govori o mogućem scenariju za naredni period na migrantskoj ruti koja vodi u BiH preko Turske i Grčke, postoji niz procjena, koje su često neutemeljene i prave se po narudžbi određenih političkih struktura u državama regiona. Profesor Onsoy smatra da pristup internetu i društvenim medijima pružaju izbjeglicama sve potrebne informacije. Oni dobro znaju koje su rute najbolje da bi došli do Evrope. Sredozemno more postalo je grob stotinama i hiljadama izbjeglica svake godine. U međuvremenu je balkanska ruta mnogo sigurnija, ali sada je hrvatska granica u okolini Bihaća puno više zatvorena, a slovenska granica je na većem dijelu zatvorena bodljikavom žicom, što dovodi do prekida na ovoj alternativnoj zapadnobalkanskoj ruti. Znajući to, izbjeglice će vjerovatno i dalje forsirati hrvatsku granicu, jer ne postoji druga izvodiva alternativa, što bi značilo više izbjegličkih talasa posebno prema Bosni i Hercegovini.

Značaj tursko-grčkih odnosa

„S druge strane, Turska je već preplavljena s više od četiri miliona izbjeglica. Očito je da se danas glasovi protiv izbjeglica čuju glasnije nego ikad i manje javno zastupanje prava izbjeglica moglo bi dovesti do smanjenja podrške Erdoganu. Te bi on trebao uskladiti svoju retoriku na osnovu tih napetosti. Njegova pozdravna retorika u kojoj je Sirijce nazvao braćom i sestrama (kardeş) mogla mu je pružiti labavu podršku u vrijeme teške ekonomske krize“, mišljenja je Onsoy.

Međutim, Turska više nije spremna asimilirati cjelokupno 3,6 miliona sirijskog stanovništva i oni koji imaju novac možda će pokušati poći prema EU. U prvoj sedmici septembra imali smo 320 dolazaka na egejske otoke, prema UNHCR-u. Od toga, većina je bila iz Afganistana, odnosno 40 posto, a Sirijci su bili drugi, sa svega 13 posto. Postoje informacije o optužbama za sukobe od strane sirijaca koji rade ilegalno ili borave bez boravišnih papira i stanodavaca koji im podižu najamnine, a očekuje se da će to tek prerasti u masovnu pojavu, stava je Roubanis.

Podaci međunarodnih organizacija, kao i grčkih pokazuju da je u Grčkoj manje od 20 posto migranata u odnosu na prošlu godinu, o čemu Roubanis kaže: “Trenutno je manje migranata i manje žrtava na moru. Iz grčke perspektive, to znači manje stresa u urbanim centrima za doček izbjeglica i manje napetosti na otocima, kako za hitne službe, tako i za lokalno stanovništvo, koje uglavnom živi od turizma. S obzirom na sve veći utjecaj politike proširenja EU na Tursku, kriza u NATO-turskim odnosima i poslovična napetost u Egeju između dva susjeda i kada bi se tome još dodala eventualna migracijska kriza, to ne bi bilo nimalo od pomoći za unaprijeđenje odnosa.”

Trenutna izmijenjena situacija u Grčkoj vezano za migracije ukazuje na to da je potreban novi plan ili drugačiji pristup reagovanju na migrantska kretanja.

„Jasno je da ne postoji plan koji vas može pripremiti za izbjegličku krizu – u suprotnom ne bi bila kriza – iako postoji kumulativno iskustvo u prijemu i upravljanju masovnim tokovima migracija. Ali, jedini „plan“ o kojem vrijedi raspravljati je kako države članice EU mogu upravljati migracijskim tokovima uopće. Podjela je između zemalja koje žele zadržati regulativu Dublin II – radi lokalizacije problema – i onih koje žele vidjeti plan pravedne raspodjele. To je evropski plan koji i dalje propada jer politički konsenzus nije na snazi“, navodi dr. Roubanis.

Utjecaj migracija na stanje sigurnosti u Turskoj i Grčkoj

U državama regiona se često pojavljuju informacije o tome da migranti učestvuju i u kriminalnim radnjama, odnosno u slučajevima narušavanja stanja sigurnosti. Ipak, svi zvanični podaci govore da migranti prije svega imaju cilj da završe u zapadnoevropskim državama, te većini nije u interesu da imaju problema sa zakonom. Nisu zabilježeni primjeri masovnijih napada na domaće stanovništvo, niti kriminalno udruživanje migranata u cilju vršenja razbojništva i slično. Međutim, pojedinačnih slučajeva ima, posebno u Turskoj, gdje i najveći broj migranata i izbjeglica, uglavnom iz Sirije.

“Na platformama društvenih medija kruži prilično dosta dezinformacija o stopi kriminala sirijskih izbjeglica. Zvanična stopa kriminala među Sirijcima iznosi 1,3 posto, ali uprkos tome turska javnost ima privid. Tendencija je da se vjeruje da prije dolaska Sirijaca niko nije zaključao vrata svog doma i nakon dolaska Sirijaca sada u gradovima ima više kriminala“, smatra Onsoy.

U Grčkoj je takođe došlo do promjena koje mogu uticati na sigurnosni ambijent, o čemu Roubanis kaže da postoji niz opipljivih sigurnosnih pitanja za Atinu. Prije svega, masovni priliv stanovništva koji se ne može trajno naseljavati i ne može raditi prije nego što se njihovi papiri obrade, što stvara masovnu „limbo populaciju“ koja predstavlja problem bilo kojim urbanim centrima. Profesor Onsoy dodaje da su škole i bolnice pod pritiskom, ali uglavnom se nose sa situacijaom, poteškoća je pitanje stanovanja u urbanim naseljima i zarađivanje za život. Ova populacija je posebno ranjiva, što znači da je se može iskoristiti i to je već pitanje iz domena sigurnosti, naglašava Onsoy.

Zatim, masovni priliv čini da provjere na granicama nisu potpune i kada nemate pouzdane baze podataka, ljudi lakše prelaze iz neuspjelih država, te je i mogućnost kontrole “ko je ko” ograničena. Sada je Sirija tamo gdje su ljudi otišli da se na neki način usavršavaju, sukob oblikuje ljude i „poslovno okruženje.“ Atina ostaje „kapija“ Evropi, ali na kraju će veliki učinak biti na velikim tržištima: Belgiji, Italiji, Holandiji, Velikoj Britaniji, Francuskoj i Njemačkoj, zaključuje u svojoj analizi Roubanis.

Izvor: Al Jazeera