Može li Kosovo reintegrirati ISIL-ove borce povratnike?

Pišu: Valerie Plesch i Serbeze Haxhiaj

Ferizaj / Uroševac, Kosovo – Laura Hyseni, mlada majka četvero djece, bila je dijete kada je izbio rat na Kosovu u proljeće 1999, sukob koji je primorao nju i njenu porodicu da prebjegnu u susjednu Makedoniju, tražeći utočište.

Petnaest godina kasnije zatekla se u drugom ratu, koji se odvijao hiljadama kilometara daleko, krećući se od jednog do drugog uporišta oružane grupe Islamska država Irak i Levant (ISIL) u Siriji i Iraku, od Raqqe do Mosula.

Danas je Hyseni, koja sada ima 25 godina, u tromjesečnom kućnom pritvoru u roditeljskoj kući u Ferizaju, trećem najvećem gradu na Kosovu.

Direktan let iz Sirije u Prištinu

Vratila se na Kosovo iz Sirije 20. aprila, s dvojicom sinova i dvije kćerke, kao dio grupe od 32 žene i 74-ero djece koji su se vratili američkim vojnim avionom, koji je letio direktno iz Sirije za Kosovo.

U tom avionu bila su četiri borca i odmah su uhapšeni na prištinskom aerodromu.

Ukupno je 110 Kosovara odvedeno iz velikog kampa za raseljene Al-Hol, u pokrajini Hassakeh, na sjeveroistoku Sirije, nakon pada Baghouza, posljednjeg ISIL-ovog uporišta.

Hyseni je jedva preživjela bitku za Baghouz prije nego što je odvedena u kamp, koji su vodili Kurdi.

Na licu njene kćerke još su prisutni ožiljci od rana zadobijenih uslijed eksplozije u martu u sirijskom gradu.

U Siriju je doputovala 2014. s mužem i dvojicom sinova.

Tri mjeseca po dolasku u ovu ratnu zonu njen muž ubijen je u Halepu.

Ova mlada udovica kaže da je bila primorana ponovo se udati za drugog borca, Albanca, s kojim je dobila kćerku.

Nedugo nakon rođenja kćerke i on je poginuo i ona se preudala.

Prošle godine rodila je još jednu kćerku – njen treći muž predao se tokom bitke za Baghouz i ostao u sirijskom zatvoru.

“Duga je to i bolna priča. Ne znam odakle početi”, kaže Hyseni u dnevnoj sobi svojih roditelja. “Nisam mogla ni zamisliti [da ću otići u Siriju].”

Kad je saznala da se vraća na Kosovo s djecom, rekla je: “Bilo je kao u snu. Nismo mogli vjerovati da ćemo se vratiti.”

Za razliku od drugih evropskih nacija, koje su odbile vratiti svoje državljane kući iz Sirije ili su im ukinule državljanstvo, Vlada Kosova već je imala na snazi plan da vrati svoje državljane s bojnog polja.

Realizaciju tog plana pomogli su američka vojska i Sirijske demokratske snage (SDF).

“Repatrijacijom je Kosovo postavilo važan primjer za sve članove globalne koalicije da se porazi ISIL i međunarodnu zajednicu da ga slijedi”, izjavili su iz američke ambasade u Prištini onog dana kad su se vratili.

Prema procjenama, 400 Kosovara, uključujući žene i djecu, otputovalo je u Siriju u proteklih pet godina.

‘Ja nisam terorist’

Većinom su to bili muškarci koji su se pridružili borbi s ISIL-om i poveli supruge.

Prema procjenama vladinih zvaničnika, u Siriji je još stotinjak boraca, žena i djece; približno 120 ih je ubijeno tokom godina.

Iako je Hyseni zahvalna SAD-u i svojoj vladi što su ih vratili, ne želi biti povezana s terorizmom.

“Ja nisam terorist. Moja djeca i ja smo žrtve”, kaže ona.

Hyseni i 31 druga žena trenutno su pod istragom policije Kosova i dobile su besplatne pravne savjete.

Iako je jedan od njenih rođaka rekao Al Jazeeri da je ona dobrovoljno otputovala u Siriju, kako je zabilježeno u lokalnim medijima, Hyseni je rekla kako je mislila da muž vodi porodicu na odmor u Tursku.

Kimete Krasniqi zastupa drugu ženu koja se vratila u aprilu.

Kaže da njena klijentica, čiji je muž ubijen u borbama u Siriji, osjeća olakšanje što je njen sin konačno na sigurnom i više ne živi u ratnoj zoni.

Klijentica je pod istragom za učešće u vojsci van Kosova, što je prekršaj za koji može dobiti do 15 godina zatvorske kazne, i za učešće u terorističkoj grupi, za što slijedi do deset godina zatvorske kazne.

Kaže kako njena klijentica tvrdi da je nedužna, rekavši kako nije znala da je muž vodi u Siriju, misleći umjesto toga – kao i Hyseni – da idu u Tursku na odmor.

Kad je ISIL počeo gubiti teritoriju 2017, Vlada Kosova počela se pripremati da vrati svoje državljane kući, u okviru čega su osigurani medicinska pomoć, psihijatrijski tretman i savjetovanje, smještaj, socijalne usluge, specijalno obrazovanje i reintegracija.

Odbaciti sve oblike nasilja

“Ovo su naši ljudi, koji su do 2004. i 2005. bili umjereni i sekularni kao cijelo naše društvo.”

“Onda su zaraženi ideologijom koja je uvezena s Bliskog istoka i mislim da i dalje ima mnogo toga zajedničkog – tradicija, kultura, jezik, kontekst i historija i mnogi aspekti – što, prema mom mišljenju, olakšava proces reintegracije i rehabilitacije u mnogim državama [u poređenju s Evropom, gdje su borci često druga ili treća generacija imigranata]”, kaže Fatos Makolli, novi nacionalni koordinator za borbu protiv terorizma i nasilnog ekstremizma u odjelu u uredu premijera.

Makolli i njegov tim žele da se povratnici iz ISIL-a reintegriraju u društvo i odbace sve oblike nasilja.

“Ne možete pretpostaviti da će proces deradikalizacije biti potpuno uspješan, ali ipak je postignuće odvratiti ljude od nasilja”, kaže on.

Drugdje na Kosovu druge porodice bore se s gubitkom sinova i kćerki koji su poginuli u Siriji dok se brinu o siročadi koja je iza njih ostala.

U udaljenom selu na istoku Kosova, blizu granice sa Srbijom, nezaposleni Sebajdin Basha (52) i njegova supruga Shpresa (50) brinu se o dvoje unuka siročadi koji su se vratili u aprilu.

Jedna od njih, dvogodišnja Aishe, rođena je u Siriji.

Basha kaže da njegov četverogodišnji unuk Abdullah često traži majku i boravi uz očevu odjeću za utjehu.

Majka ove djece Filloreta ubijena je 3. marta 2019, tokom bitke za Baghouz.

Njihov otac Enis ubijen je 2017.

Basha plače dok se prisjeća kad je posljednji put vidio sina.

Jasno su vidljivi znaci PTSP-a

Do danas mu nije jasno zašto je njegov jedinac odveo porodicu u ratnu zonu i mnogo ga je puta prije nego što je ubijen pitao: “Zašto si nam ovo uradio?”

“Moj sin nije bio ovakav, brzo se promijenio. Oni [njegov sin i njegova supruga] tek su završili studij”, dodaje Basha.

Gledajući u budućnost, iz Vlade kažu da žele pružiti savjetovanje za žene i djecu.

Valbona Tafilaj doktorica je i koordinatorica za zdravlje i mentalno zdravlje u okviru vladinog programa za rehabilitaciju i reintegraciju za žene i djecu u njihovim domovima.

“[Iz] inicijalnih psihoterapeutskih sesija koje smo radili sa ženama i djecom, naravno, jasno su vidljivi znaci PTSP-a”, rekla je ona u svojoj ordinaciji na Univerzitetskom kliničkom centru na Kosovu.

“Obično, prvi vidljivi znaci PTSP-a postaju primjetni nakon šest mjeseci, a mogu trajati do pet godina. Ovo će biti dug proces, s kojim se moramo nositi.”

Hysenin brat Gazmend rekao je Al Jazeeri: “Kada se probudi, i dalje misli da je tamo.”

Islamska zajednica Kosova također je spremna podržati povratnike.

Sanije Mehmeti (37) jedna je od dvije mualime na Kosovu.

“Nisam mogla ni zamisliti da će doći dan u mom radu mualime kada ću raditi sa ženama koje pogrešno razumiju religiju”, rekla je ona.

Mehmeti i njena kolegica putovat će po državi da rade sa ženama u njihovim domovima, što je “nevjerovatna odgovornost”.

“Društvo bi trebalo pokazati više razumijevanja.”

Dok grupa od 32 žene čeka suđenje u sljedećim mjesecima, žene kao Hyseni nadaju se da mogu iza sebe ostaviti godine provedene u Siriji i Iraku.

“Voljela bih da djeca krenu u školu i imaju normalan život. Željela bih raditi i voditi normalan život, kao i ostali”, rekla je Hyseni.

Izvor: Al Jazeera