‘Resetiranje’ historije u Jajcu: Crkva/džamija kao kvadratura kruga

U posljednjem ratu, oktobra 1992. godine, kad se raspadala “država bravara”, rođena ovdje anamoonog rata, bili su zajedno na raspadnutim linijama fronta Hrvati i Bošnjaci Jajca, dok ih je tukla Karadžić-Mladićeva vojna kamarila; zajedno su, u mitskom bijegu s plastičnim zamotuljcima stvari preko planinske zabiti Karaule, potražili spas u Travniku. Nakon rata, vratili su starim ideološkim, pradjedovskim navikama podjela na “naše« i “njihove”.

Baš kao i sadašnja Bosna i Hercegovina, s cementom iz Daytona, održavana više voljom “svijeta” kao nekakva funkcionalna tvorevina, a manje voljom njenih konstitutivnih naroda, i u Jajcu je sve, iako na prvi pogled idilično, opterećeno debelim naslagama kulturno-povijesnih frustracija, vjersko-političkih fantazama i paralelnih “kulturnih politika”.

Formalni zakonodavno-politički “portret” Jajca slikan je dejtonskim temperama – načelnik općine je Bošnjak Edin Hozan, predsjednik Općinskog vijeća je Ivo Šimunović, Hrvat, ovdje Stranska demokratske akcije i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine u političkom i institucionalnom smislu vladaju kao koalicija, podijelili su sve ustanove na “naše” i “njihove”, ali je zapelo i punih 25 godina nakon rata u “savršeno” podijeljenim kulturno-vjersko-političkim prostorima ovdašnja bošnjačko-hrvatska elita ne zna kako da podijeli na “našu” i “njihovu” romaničko gotičku građevinu u centru grada, staru više od 700 godina, koja je u jednom vremenskom odsječku bila franjevačka crkva, potom džamija, a više od 200 godina i danas – ruševina.

Začarani krugovi povijesti

Iako je od 2003. godine graditeljska cjelina Crkve sv. Marije (pretvorenu u Fethiju, odnosno Sultan Sulejmanovu džamiju 1528. godine) sa Zvonikom sv. Luke nacionalni spomenik kulture, nacionalno-vjerske identitarne borbe oko “podjele” ovog spomenika kulture naroda ovog kraja, koji se trebao naći na listi UNESCO-ove zaštićene svjetske baštine, ne prestaju.

Jezikom jedne filmske replike, “vlastela” Jajca “svakog dana u svakom pogledu sve više napreduje” u hranjenju isključivosti, iako, ruku na srce, svi nude kojekakva rješenja. Začarani krugovi povijesti u glavama današnjih nosilaca vlasti u Jajcu, zakonodavnim i izvršnim, u vjerskom “establišmentu” oko interpretacija ne samo prošlosti, nego “poželjnih pravaca budućnosti”, od jedne monumentalne građevine koja svjedoči o dubokim slojevima povijesti ovog kraja napravili su “kvadraturu kruga” u dolini Plive. Cinici–šereti bi rekli – kubaturu lopte po nacionalnom ključu.

Na prvi pogled, “sve je jasno”. Medžlis Islamske zajednice Jajce katastarski, odnosno “de jure”, polaže pravo na crkvu/džamiju, a ključevi ruševine o kojoj niko stoljećima nije brinuo (osim kad se “zapodjene kavga” čija je povijest “jača” i “važnija”) u općinskoj Agenciji za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca. Tamo je ravnatelj Ante Brtan, Hrvat, a to je odmah “problem”, pa su iz Medžlisa Islamske zajednice tražili da im Brtan, “u roku odmah”, vrati ključeve od ulaznih vrata u ruševinu. Brtan se oglušio, pa je Medžlis Islamske zajednice tužio Agenciju za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala.

“Prije moga dolaska na čelo Agencije dvoje direktora bilo je iz reda bošnjačkog naroda i oni su udarili temelje ovoj ustanovi, koja ima velike razvojne mogućnosti. Sve što sam zatekao u Agenciji produkt je njihovog višegodišnjeg rada. Zatekao sam i ključeve crkve/džamije, jer je Agencija brinula o održavanju tog nacionalnog spomenika, kao što brine i sada i brinut će sve dok se ne donese neka drugačija odluka. Ja sam, u odgovoru na dopis Medžlisa Islamske zajednice Jajce, naglasio, a to ponavljam i sada, da nemam ni pravo, ni obvezu predati im ključeve, jer ih od njih nisam niti dobio. Agencija je posljednji zakoniti mirni posjednik ovog nacionalnog spomenika i tako će ostati sve dok neka nadležna institucija ne donese drugačiju odluku”, kaže Brtan u otvorenom pismu koje je posljednjeg dana aprila uputio na mnoge adrese – Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini, Katoličkoj crkvi u Bosni i Hercegovini, Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, Zavodu za zaštitu spomenika pri Ministarstvu kulture i sporta entiteta Federacija Bosne i Hercegovine, načelniku i predsjedavajućem Općinskog vijeća Jajce.

Šta ako neko nastrada…

Brtan smatra da je ultimativno traženje ključa crkve/džamije, koji ranije, kada su Agencijom za kulturno-povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca upravljali direktori Bošnjaci, nije tražen, ostavlja dojam da je to motivirano njegovom nacionalnošću, mada se, kako kaže, iskreno nada da nije tako.

Glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Jajce Zehrudin ef. Hadžić kaže da se na “slučaju” crkve /džamije preklapaju interesi povjesničara, vjerskih zajednica i države.

“Radi se o nacionalnom spomeniku, koji samim tim ima poseban status, formalno-pravno je u vlasništvu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, nekad je bio crkva, potom džamija, a danas je – ništa. Slučaj više potenciraju politički, a manje vjerski krugovi, ali ga treba vratiti u pravne okvire koji Medžlisu [Islamske zajednice Jajce] daju pravo na građevinu”, kaže on.

Obrazlaže to i pravno-pragmatičnim razlozima, navodeći primjer – šta ako neko nastrada na ruševini, jer bi tada odgovorni bili, ne općina, Agencija, Općinsko vijeće, nego upravo Medžlis Islamske zajednice Jajce.

Glavni imam i ravnatelj Agencije slažu se kako ne postoji dokument kojim je Agencija ovlaštena od Grada da upravlja crkvom/džamijom, ali dok je to za Hadžića argument da Brtan preda ključeve, ovaj se poziva na Statut Agencije, kojim su određene njene nadležnosti. Obje strane “utvrđuju pazar”, odnosno sumnjaju u iskrenost drugog – jajački glavni imam tvrdi da iz političkih krugova bliskih HDZ-u BiH na ovu građevinu gledaju isključivo kao crkvu, dok iza crkvenih odaja, za sada, odgovaraju šutnjom. Hadžić kaže da čekaju na odluku suda kako bi ušli u posjed i zaštitili građevinu, a da o stvarnoj namjeni, uz konsultacije s Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, trebaju odučiti najviši predstavnici dviju konfesija.

Je li crkva oteta ili darovana

“Ja sam trenutno glavni imam, nisam povjesničar. Nesporno je da je to prvo bila crkva, pa džamija. Na tome trebamo tražiti šansu da napravimo nešto zajedničko na korijenima i temeljima ovih povijesnih činjenica. Ova građevina treba biti mjesto susreta, a ne sporenja”, ističe mladi imam.

No, trzavice su sol i biber ovog slučaja. Predsjedavajući Općinskog vijeća Ivo Šimunović nedavno je u medijima izrazio sumnju u “časne” namjere Medžlisa Islamske zajednice Jajce, jer je, navodno, upravo glavni imam u biltenu Medžlisa Islamske zajednice Jajce najavio obnovu džamije Sulejmanije sredstvima donatora sa Istoka. Šimunović zaoštrava retoriku konstatacijom kako je crkva svojevremeno “oteta”, a ne darovana, i poziva se na  povijesno “prvo pravo” na vlasništvo.

Uz to, “dosipa oktane” na međuvjerske i međupolitičke odnose tvrdnjom kako su sve jajačke džamije nakon rata izgrađene bez građevinskih dozvola. No, Brtan smatra da nema šanse za obnovu ove građevine – niti kao crkve, niti kao džamije – bez saglasnosti Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine.

Načelnik Ppćine Edin Hozan ističe kako ne zna na koji je način objekat crkva/džamija upisan kao vlasništvo Islamske zajednice Bosne i Herceglovine, ali smatra da nije ključno ko je formalni vlasnik i ko će upravljati njome, nego da je suština u tome da ona ostane nacionalni spomenik, da se očuva, kako bi se mogla koristiti kao izvanredan kulturno-povijesni artefakt u turističke svrhe.

‘Reis upalio iskru nesporazuma’

“Siguran sam da Islamska zajednica nema ni namjeru, ni potrebu ovu građevinu pretvarati u džamiju, ali smatram da je ispravno da traže da upravljaju građevinom ako je u njihovom vlasništvu. Mislim da oko toga ne treba stvarati pritiske. Čudno je da godinama nijedna vjerska zajednica nije pokazivala nikakav interes za ovaj objekat”, konstatira Hozan.

Istina, puna dva stoljeća ova crkva/džamija stoji kao ruševina. No, još jedan bitan rukavac priče o slučaju crkve/džamije doprinio je generalnom nerazumijevanju dviju strana. Idejno rješenje italijanskog arhitekte Andrea Bruna, specijaliste za “oživljavanje” povijesnih spomenika, u vrijeme kada je bila aktuelna priča o upisu Jajca u kulturnu baštinu UNESCO-a, a po kojem bi ovaj markantni kompleks postao funkcionalni multimedijalni centar, u kojem bi rukom umjetnika trajno ostali zaštićeni svi njegovi kulturno-povijesni slojevi, izazvalo je “revoluciju” nerazumijevanja, koja je usmjerena na nerafinirana, pa čak i paranoična vjersko-etička tumačenja ovdašnjih katolika i muslimana koliko bi tako obnovljeni objekat bio katolički, a koliko islamski.

Franjevac, publicist i župnik Drago Bojić ističe kako nakon rata i hrvatsko-katolička i bošnjačko-muslimanska strana pokušavaju nacionalne spomenike prisvojiti sebi. Podsjeća kako je “iskru nesporazuma” prošle godine upalio reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein ef. Kavazović, kada je pohodio ruševine Sulejmanije (Crkve sv. Marije) i u njoj se molilo. Katoličko-hrvatska strana je taj čin shvatila kao “pokušaj islamiziranja spomenika kulture u kojem se ne bi smjeli vršiti nikakvi religijski obredi”.

‘Na našoj djeci je budućnost’

“Nije trebalo dugo čekati odgovor druge strane. Početkom studenoga prošle godine, na blagdane Svih svetih i Dušni dan, nekoliko jajačkih katolika je prostor ispred crkve pokrštavalo lampionima u obliku križa, a polovicom istog mjeseca obilježena je na platou ispred stare crkve i 557. godišnjica krunjenja kralja Stjepana Tomaševića, uz prisutnost nekih franjevaca i [nadbiskupa vrhbosanskog] kardinala Vinka Puljića. Kasnije je, istoga dana, u obnovljenoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jajcu slavljena i misa za kralja. Tko iole prati političke, nacionalne i vjerske odnose u Jajcu, ali i općenito u Bosni i Hercegovini, zna da ovdje nije riječ o ‘pobožnom sjećanju’ na posljednjeg kralja i molitvi za njegovu dušu, nego o političkim i vjerskim aspiracijama na krunidbenu Crkvu sv. Marije. To je relikt političkog katolicizma, koji katoličku vjeru, u nekrofilskim liturgijskim seansama, zloupotrebljava za nacionalne i političke interese”, napisao je Bojić nedavno u sarajevskom Oslobođenju.

Načelnik Općine Jajce, na pitanje kako je moguće da u ovom bh gradu mladi ljudi, hrvatska i bošnjačka djeca “zaprijete”, kao prije nekoliko godina, zastupnicima u Skupštini Srednjobosanskog kantona zbog inicijative za osnivanjem srednje škole na bosanskom jeziku porukom “Nađite rješenje, ali pod istim krovom” i tako im očitaju lekciju zbog toga što im kroje sudbine kroz pokusne političke vježbaonice u obrazovanju, a odrasli ljudi u Jajcu, očevi ove pametne djece, “mute Plivu” vjerskim i nacionalnim isključivostima, samo se nasmijao.

“Eto, vidite, dobro je to… Na našoj djeci je budućnost”, kazao je Hozan.

No, cinici bi dodali – dok ne odrastu.

Izvor: Al Jazeera