Egipatski predsjednik kao zarobljenik vlastitog puča

Prije desetak godina egipatski kanal Munawaat pokrenuo je veliku reklamnu kampanju pod nazivom “Melody Tatahada El Mallal” (Melodija koja se odupire dosadi), što je u to vrijeme podiglo prašinu u toj zemlji. Cilj kampanje bio je promovirati taj kanal kao jedini koji razbija dosadu među ostalim egipatskim satelitskim kanalima.

Kampanja je sadržavala brojne dramatične scene svega što izaziva dosadu i uznemirava Egipćane, pa je od tada izraz “odupiranje dosadi” postao primjer koji Egipćani koriste za ismijavanje apsurdnih i dosadnih situacija, kao i bezidejnih osoba.

Taj primjer možda najbolje ilustrira ponavljajuće izjave egipatskog predsjednika Abdel Fattaha Al-Sisija u posljednjih šest godina, koje se uglavnom vrte oko podsjećanja na “vojni udar”, pridobivanja simpatija ženske populacije u Egiptu, hvalospjeva o egipatskom strpljenju te upozoravanja Zapada na problem terorizma i opasnost ilegalne migracije.

Posljednji primjer takvih opetovanih izjava desio se u četvrtak, na Konferenciji za mir i razvoj u Asuanu, održanoj na jugu Egipta, na kojoj je sudjelovalo pet afričkih lidera, uključujući predsjednike Nigerije, Čada, Senegala, Malija i Nigera, zajedno s velikim brojem afričkih ministara i diplomata koji se bave afričkim pitanjima.

Zarobljenik državnog udara

Iako je prošlo više od šest godina od vojnog udara u julu 2013. godine, čini se da je egipatski predsjednik još uvijek zaglavljen u tom periodu. Sisi ne propušta nijednu priliku da podsjeti Egipćane na svoju ulogu u svrgavanju predsjednika Muhameda Mursija i izlasku miliona ljudi na ulice sa zahtjevima za promjene, prema njegovim riječima.

Sisi je naglasio da je prethodni režim bio legitiman, jer je došao na vlast zahvaljujući izborima. Međutim, problem je bio u tome što je taj režim pokušao promijeniti egipatski identitet, a Egipćane je to navelo da izađu na ulice. Prema njegovim riječima, koje je više puta ponovio u većini javnih događaja, egipatska vojska je prepoznala volju naroda za promjenom 30. juna 2013. godine.

Sisi je ponovo podsjetio i na izlazak Egipćana na masovne demonstracije 24. jula 2013. godine, kada je on, kao ministar obrane, zatražio “mandat za suočavanje s potencijalnim nasiljem i terorizmom”, naglasivši da je “35 miliona Egipćana” – bez pretjerivanja – izašlo da ga podrži.

Pridobivanje simpatija ženske populacije

Na spomenutom događaju Sisi je učinio istu stvar koju ponavlja već godinama: dodvoravanje ženskoj populaciji i naglašavanje uloge žena u iskazivanju podrške njemu kao predsjedniku i podupiranju njegovih političkih i ekonomskih odluka. Tokom sjednice, na kojoj se razgovaralo o ulozi afričke žene u postizanju mira, sigurnosti i razvoja, egipatski predsjednik je rekao: “Egipatske žene snažno su se suprotstavile 2013. godine u cilju očuvanja egipatskog identiteta i nisu čekale bilo čiji poziv za to.”

Pohvalio je ulogu žena u svojoj vladi, ali se, po svom običaju, osmjehujući obratio premijeru Mostafi Kamalu Madboulyu, rekavši: “Ne želim ovim riječima razljutiti ministre muškarce i premijera, ali žene su bile efikasnije, odgovornije i najmanje korumpirane”, što su izjave koje egipatski predsjednik ponavlja na identičan način u brojnim prilikama.

Naglasio je da podržava prava žena, posebno ona koja se odnose na Zakon o ličnom statusu (Al-ahwal al-shahsiyya), o kojem Parlament trenutno raspravlja, dodavši: “Neću potpisati Zakon o ličnom statusu ako bude nepravedan prema ženama.”

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, koji se obilježava 25. novembra, četiri organizacije za ljudska prava (Adalah, Međunarodna organizacija Salam, El-Shehab i Human Rights Monitor) izdale su zajednički izvještaj koji prati slučajeve kršenja prava žena u Egiptu, skrećući pažnju na patnje s kojima se one suočavaju. U izvještaju se navode neki od oblika političkog nasilja nad ženama u toj zemlji, poput nasumičnog hapšenja, prisilnih nestanaka i ispitivanja pod psihološkim zastrašivanjem, a ponekad i mučenjem, bilo direktno ili namjernim medicinskim zanemarivanjem.

Strpljenje Egipćana

Kao i obično, Sisi je iskoristio priču o ženama da ponovo pohvali, kako je to opisao, strpljenje Egipćana prema oštrim ekonomskim mjerama koje je provodila njegova vlada tokom prethodnih godina, poput ukidanja subvencija na osnovne robe i usluge, što je izazvalo val poskupljenja. Međutim, Sisi je naglasio kako je to gorki lijek na putu ekonomskih reformi.

Egipatski predsjednik je objasnio da je razumio poruku podrške koju je dobio od egipatskih žena, stoga je odlučio krenuti naprijed s ekonomskim mjerama, jer je žena ta koja je spriječila izlazak muževa ili sinova na proteste protiv tih mjera.

“Nijedan građanin nije izašao da mi kaže da smanjim težinu onoga kroz šta prolazimo, jer je žena prepriječila put tome. Egipćanka je ušutkala svoje sinove i muža kako bi suzbili bol, ljutnju i protivljenje”, dodao je Sisi.

Lokalne i međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava kritiziraju povećanje represije koju provode egipatske sigurnosne službe s ciljem suzbijanja demonstracija i ušutkivanja glasova opozicije. Brojni političari i novinari upozoravaju na opasnost gušenja narodnih protesta, jer bi to moglo dovesti do eksplozije slične protestima 20. septembra, na koje je pozivao egipatski poduzetnik i glumac Mohammed Ali, što je zadalo glavobolju režimu.

Sisi je mnogo puta pozivao Egipćane na strpljenje u pogledu ekonomskih mjera, no ovakvi zahtjevi su postali predmet ismijavanja građana, pošto Sisi stalno obnavlja rok za strpljenje kad istekne onaj prethodni. Paralelno s tim, pojačava se pritisak sigurnosnih službi na građane s namjerom da se spriječe demonstracije, kako bi onda egipatski predsjednik mogao svaki put u svojim govorima pohvaliti “strpljenje Egipćana”.

Strah od terorizma

Posljednji adut u rukavu egipatskog predsjednika bio je nastavak upozoravanja na terorizam kao prijetnju svijetu. Tokom konferencije je govorio o Egiptu kao uspješnom modelu za borbu protiv terorizma na afričkom kontinentu. Ta država je spremna pružiti svoju stručnost i pomoć afričkim zemljama kako bi se suočile s izazovom terorizma kroz obuke i osiguravanje oružja, prema njegovim riječima.

Sisi je istaknuo da se Egipat ne bori samo protiv terorizma na Sinaju, već i preko svojih zapadnih granica, nakon pogoršanja libijske krize, te je obećao da će pružiti sveobuhvatnu političku viziju i radikalno rješenje libijske krize u narednih nekoliko mjeseci.

U svjetlu eskalirajuće napetosti s Turskom, nakon što je Ankara potpisala sporazum o demarkaciji pomorske granice s međunarodno priznatom libijskom Vladom, Sisi je ponovo naglasio potrebu za odlučnim zajedničkim odgovorom “zemljama koje podržavaju terorizam”, kako je to rekao.

Sisijeva priča o terorizmu bila je preslikana retorika koju koristi tokom susreta s čelnicima evropskih zemalja. Opozicija smatra da egipatski predsjednik koristi pitanje terorizma i ilegalne migracije kao kartu ucjene u zamjenu za međunarodnu šutnju o kršenju ljudskih prava i podršku svom legitimitetu.

Uspjeh u ušutkivanju zapadnih zemalja dao je poticaja Sisiju da se obruši na te zemlje, stalno ponavljajući da Egipat i zapadne države imaju različite prioritete vezano za ljudska prava. Uvijek je stavljao naglasak na to da su sigurnost i ekonomija za egipatskog građanina ispred slobode mišljenja i izražavanja te da Evropa ne bi trebala posmatrati Egipćane samo zapadnjačkim očima, što je ujedno pristup koji je postao dominantan u egipatskim medijima bliskim režimu.

Izvor: Al Jazeera i agencije