‘Mali Schengen’ ili već viđena priča regionalne saradnje

Za početak, najavljeno je putovanje preko državnih granica samo uz posjedovanje lične karte (EPA)
Za početak, najavljeno je putovanje preko državnih granica samo uz posjedovanje lične karte (EPA)

Čelni ljudi Srbije, Sjeverne Makedonije i Albanije prvo su „mali Schengen“, svojevrsnu zajednicu koja bi donijela ekonomsku korist članicama i njihovim građanima, predstavili u Novom Sadu, a onda i formalizirali u Ohridu, te se spremaju do kraja godine i u Drač. Predviđaju tom inicijativom olakšanje kretanja roba, ljudi i kapitala. Za početak, najavljuju putovanje preko državnih granica samo uz posjedovanje osobne iskaznice.

„Sletite na aerodrom Beograd ili u Tiranu i niko vas više za vaše papire ne pita“, bila je prva reakcija predsjednika Srbije, Aleksandra Vučića.

Albanskom premijeru Ediju Rami cijela priča nije nova, osim slobodnog kretanja ljudi, ali je novost da je dogovor „unutarnja želja, koja nije nametnuta pod patronatom izvana“.

„Inicijativom stvaramo drugačiji Balkan od onog koji poznajemo. Zamislite Srbiju, multietničku Sjevernu Makedoniju i Albaniju koje ovom inicijativom pozivaju ostale članice Zapadnog Balkana da se pridruže. I da urade još više od onoga što radimo kroz europski proces“, rekao je makedonski premijer Zoran Zaev.

Napomena o autorskim pravima

Preuzimanje dijela (maksimalno trećine) ili kompletnog teksta moguće je u skladu sa članom 14 Kodeksa za štampu i online medija Bosne i Hercegovine: “Značajna upotreba ili reprodukcija cijelog materijala zaštićenog autorskim pravima zahtijeva izričitu dozvolu nositelja autorskog prava, osim ako takva dozvola nije navedena u samom materijalu.”

Ako neki drugi medij želi preuzeti dio autorskog teksta, dužan je kao izvor navesti Al Jazeeru Balkans i objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Ako neki drugi medij želi preuzeti kompletan autorski tekst, to može učiniti 24 sata nakon njegove objave, uz dozvolu uredništva portala Al Jazeere Balkans, te je dužan objaviti link pod kojim je objavljen naš tekst.

Dogovarala su tri čelnika i uspostavu zajedničkog projekta regionalnog tržišta, olakšavanje prolaska kamiona na graničnim prijelazima, uzajamno priznavanje svih dokumenata za hranu i veterinu u cilju veće mobilnosti robe, ljudi, kapitala i usluga, poticanje svih vrsta ulaganja.

„I nema tu nikakvih ‘Jugoslavija’, već samo boljeg života za sve naše građane, da se lakše kreću, lakše žive i da imamo atmosferu normalnosti, a ne sukoba i mržnje“, rekao je Vučić. I on, i Rama negirali su da se inicijativom želi zamijeniti put prema EU, ali i istaknuli kako im se baš ne sviđa izraz „mali Schengen“.

Mustafa: Sve to vodi u novu Jugoslaviju

Iako je Rama obećao da će u Drač pozvati predstavnike Kosova, ali i Crne Gore te Bosne i Hercegovine, iz Prištine ne dolaze pozitivne reakcije (ne samo zato što nisu bili ni u Novom Sadu, ni u Ohridu). Budućem koalicijskom partneru u novoj kosovskoj vlasti Isi Mustafi ipak „sve vodi u novu Jugoslaviju“ uz napomenu kako su to „manevri Srbije da Europskoj uniji nametne obveze za normaliziranje odnosa i priznavanje neovisnosti Kosova“.

Politički analitičar Belul Beqaj podsjeća kako se „nosioci ideje nisu blagovremeno usaglasili sa svima“, pa to vidi kao jedan od razloga zašto je „ideja bez mnogo analiza a priori odbačena od strane Kosovara“.

Iako i Vučić, i Rama tvrde da se inicijativom ne skreće pažnja s eurointegracija, kao i da nije riječ o nekoj novoj Jugoslaviji, koja više ne bi obuhvaćala Sloveniju i Hrvatsku, ali bi se okrenula Albaniji, čini se da nisu baš uvjerljivi. Beqaj primjećuje kako se taj „dvojac bez kormilara“, kako ih naziva, „doživljava odbojno“.

Kukić: Učiti iz prošlosti, ali i ne zaustavljati život

U dijelu javnosti pojavile su se sjećanja na razdoblje prije 100 godina kad su neke drugačije asocijacije stvarali Srbi, Hrvati i Slovenci (te priključili sebi Crnogorce, Makedonce i Bošnjake, a da ih puno ne pitanju), s tim što su danas u igri Srbi, Albanci i Makedonci (i opet negdje sa strane, a da ih puno ne pitaju – Crnogorci, Bošnjaci i dio Hrvata). Slavo Kukić ne isključuje takve mogućnosti, ali…

„To ne znači i automatski nagon za otklon u odnosu na inicijativu pod svaku cijenu. Jer, time se neće daleko. Iz historijskog iskustva, dakako, treba učiti kako se iste greške ne bi ponavljale. Ali, treba činiti i ono što je neophodno kako se, zbog strahova od ponavljanja prošlosti, život ne bi zaustavljao“, kaže.

„Kad bi kojim slučajem oni insistirali na ideji eurointegracija, drugi su stvorili predrasudu da sve što počinje od njih, najblaže rečeno, ima sumnjiv motiv i cilj. Priča o novoj Jugoslaviji je samo izgovor za one koji ne shvataju, ili ne žele da shvate, da je eventualno uspešna regionalna integracija najbolja pretpostavka za uspešnu evropsku integraciju. Naravno, ukoliko to nije izgovor evropske birokratije da se odstrani Balkan iz doskorašnje opcije približavanja EU“, ukazuje.

Ograde iz Sarajeva razumljive

Druga je priča Bosna i Hercegovina iz koje, uz tradicionalno prisutni nedostatak konsenzusa, kroz riječi predsjedavajućeg Vijeća ministara Denisa Zvizdića ipak poručuju da bi i oni prije u Europsku uniju, ali i da su otvoreni za svaku vrstu suradnje. „Kreiranjem otvorenih granica za legalan protok ljudi, roba, usluga i kapitala jačala bi se ekonomska integracija, te ubrzao ekonomski rast, ali je neophodno prethodno osigurati da su granice utvrđene, jake i zaštićene sa ciljem sprječavanja svih oblika prekograničnog kriminala“, rekao je Zvizdić.

„Ne mislim da su granice, posebno čvrste, ikada bile u službi ljudi i njihovih interesa. Naprotiv, one su uvijek kroz povijest označavale okvir prostiranja jedne političke moći“, kaže sociolog Slavo Kukić. Teško mu je, međutim, „povjerovati kako će njihova uloga u budućnosti imati puno veze s onom iz prošlosti“.

„Naprotiv, njihova relativizacija radi jednostavnije komunikacije ljudi, ali i jednostavnijeg prometa roba i usluga, je budućnost koju će se teško izbjeći. Sukladno tome, i na ovu inicijativu želim gledati iz te perspektive“, dodaje.

Istina, nastavlja Kukić, „ima li se u vidu ukupnost odnosa u ovom dijelu svijeta, ne treba isključiti mogućnost i drugačijeg podteksta koji bi se iza konkretne inicijative mogao sakrivati“. Stoga razumije ograde koje se od nekih bosanskohercegovačkih političara mogu čuti.

„Povećanje prohodnosti – da, ali i primjena svih instrumenata koji zloupotrebu takve prohodnosti u političke svrhe s mogućim ideološkim predznacima isključuju“, kaže Kukić.

Regionalna saradnja donosi korist malim ekonomijama

Crna Gora je, za sada, rezervirana prema takvoj ideji, podsjećajući kako je takvih priča bilo i do sada te da su za nju eurointegracije na prvom mjestu. Iz Podgorice je u Ohrid stigla ministrica ekonomije Dragica Sekulić koja je rekla da Crnu Goru u toj inicijativi samo zanima – ubrzava li joj put u EU i koje koristi donosi crnogorskim građanima i gospodarstvu. Podsjetila je i da Crna Gora nema barijera prema susjedima, a granice su joj otvorene. „U ‘akcijskom planu za ubrzanje slobodnog protoka roba, ljudi, usluga i kapitala’ nema ništa novo što do sad već nijesmo imali u različitim deklaracijama i sporazumima“, rekla je.

Bivšem premijeru i šefu crnogorske diplomacije Igoru Lukšiću „sve konkretne ideje produbljivanja regionalne saradnje imaju smisla, jer male ekonomije imaju najviše koristi od toga“. „Kvalitetno sprovođenje u praksi će zemlje regiona bolje kandidovati uz unutrašnje reforme za buduće članstvo u EU što pokazuju primjeri tzv. Višegradske četvorke ili zemalja Baltičke grupe koji su nam bili uzor“, smatra Lukšić, koji je danas u kompaniji PricewaterhouseCoopers (PwC) direktor za javni sektor za jugoistočnu Europu.

Radulović: Svaki segment inicijative već dugo postoji

Čelnik Evropskog pokreta u Crnoj Gori, Momčilo Radulović smatra da bi ohridska inicijativa mogla da „bude korak unazad i skretanje sa puta evropskih integracija u nejasnu izmaglicu partikularnih interesa pojedinih autoritarnih lidera iz regiona i njihovih ambicija, koje pomalo mirišu na podjele interesnih zona baziranih na nacionalnom principu“.

„Inicijativa, ko god je počeo i ako unosi toplu vodu u hladne balkanske međudržavne odnose, jeste dobrodošla, ali ta topla voda već je izmišljena i svaki segment inicijative već dugo postoji u različitim regionalnim inicijativama, koje su pojedini sadašnji inicijatori ‘malog Šengena’ godinama blokirali ili otežavali rad na njihovoj implementaciji u formalnim radnim tijelima ili na terenu […] Sada se to pokušava prodati na brzinu, kao nova i revolucionarna inicijativa, upravo od strane onih koji su bili odgovorni za zastoj regionalne saradnje na mnogim nivoima“, rekao je Radulović za Pobjedu.

No, Lukšić priču vraća u ne tako davnu prošlost, zapravo 2013. godinu kada je, kao ministar vanjskih poslova i europskih integracija Crne Gore, zajedno sa suradnicima pripremio non paper kojim se založio za uspostavljanje neformalnog okvira suradnje šest država zapadnog Balkana (ZB6). I on je tada objašnjavao kako u inicijativi nije riječ ni o kakvom obnavljaju bilo kakve Jugoslavije ili balkanske federacije. Ideja je dobila podršku Europske komisije, podsjeća, operativno tijelo koje pomaže realizaciju je Regionalno vijeće za suradnju (RCC), države se dogovaraju konsenzusom, a okvir je jedan od više koji okupljaju zemlje članice Procesa suradnje u jugoistočnoj Europi. Sve je, dodaje, među prvima podržala Njemačka „dajući mu dodatni značaj kroz Berlinski proces koji, ako se obrati pažnju, u fokusu ima upravo ZB6“.

„Ideja je bila da zemlje sazru za članstvo u EU pored unutrašnjih reformi i kroz, između ostalog, i opipljivu regionalnu saradnju. Upravo su uvođenje lične karte za putovanja po regionu, intenziviranje infrastrukturnih projekata, ukidanje trgovinskih barijera, smanjivanje i ukidanje roaming tarifa, priznavanje diploma, koordinirana borbe protiv korupcije… bile teme kojima se tadašnji non paper bavio. Kao što vidimo, brojni sporazumi su postignuti (kao definisanje infrastrukturnih koridora, regionalna ekonomska zona, sporazum o roamingu i drugi) čime se potvrđuje da je Zapadnobalkanska šestorka vitalan i živući oblik regionalne saradnje bez obzira na prvobitnu skepsu“, ukazuje Lukšić.

U tome smislu podsjeća kako je „Crna Gora odavno i vrlo konkretno promovisala evropski put i ispunila praktično sve ili najveći broj zadataka iz te agende“. Stoga, inicijativu iz Ohrida vidi „kao dalju implementaciju tada promovisanog duha Zapadnobalkanske šestorke i tadašnjeg dokumenta jer sve zemlje, na primjer, i dalje ne omogućavaju putovanje samo uz ličnu kartu“.

Iako su dva premijera i jedan predsjednik utvrdili popis prioriteta i već od Nove godine najavili provedbu prvog od njih, a to je prelazak granice s osobnom, svima je jasno kako se još uvijek samo radi o „lijepim željama“. Sve dok se one i ne konkretiziraju i donesu stvarnu korist ekonomijama i građanima, sumnji u dobre namjere i prodavanje stare priče u novom pakiranju svakako će biti.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO