Postaje li Krajina ‘antemurale migrantis’?

Evropska unija i njeni moderno uređeni državni sistemi sa savršenim konvencijama i institucijama za zaštitu ljudskih prava iscrpila je svoje resurse za rješavanje migracija na ljudski način i suspendirala politiku otvorenih vrata za izbjeglice.

Nakon žilet-žica duž mađarske granice sa balkanskim susjedima i administrativnim utvrđivanjem vanjske granice Evropske unije kroz sredstva koja je Hrvatska dobila za pojačanu kontrolu granica prema Bosni i Hercegovini, naša država postaje svjevrsni “antemurale migrantis”, evropski bedem za daljnju penetraciju izbjegličke mase iz afričko-azijskog bazena.

Stotine hiljada migranata koji godinama putuju od svojih nesretnih domavina put Evrope i “buše” granice slijepom upornošću ljudi koji nemaju alternative postaju posljednjih mjeseci najznačajniji problem države u kojoj “ništa ne funkcionira”.

Ministar nesigurnosti BiH

U tom smislu Unsko-sanski kanton je kao najzapadnija zona BiH “odabran” kao “najzgodniji” od svih 10 kantona i 49 posto teritorije Republike Srpske koji se otvoreno ponaša kao predestinirana eksteritorijalna zona unutar države koja apriorno odbija svaku primisao na prijem migranata, iako postoje operativna saznanja da migranti stižu iz RS-a.

Na zapadnom obodu države, prema posljednjim podacima policije, evidentirano je 4.446 migranata. Nezvanično, sa neevedentiranim, taj broj daleko premašuje brojku od 5.000. “Suha” statistika, eminencija zamagljivanja stanja, kako je to svega 1,6 posto ukupnog broja stanovnika u Krajini, zvučala bi kao jako loša šala.

Ali i u Unsko-sanskom kantonu ili, ako je lakše, u Krajini, došlo se “do zadnje uzengije” – ili jahati, ili sjahati. Otprilike tako poručuju Krajišnici, njihovi predstavnici u lokalnim, gradskim, kantonalnim vlastima, obraćajući se državnim strukturama u Vijeću ministara BiH i Federaciji BiH. Nakon silnih sastanaka, razgovora, pregovora, molbi i preklinjanja prešlo se u fazu ultimatuma i prijetnji “mektićima i novalićima”. Traži se hitno reagiranje viših nivoa vlasti i “rasterećenje” Krajine migrantima.

“Dva i po mjeseca čekam na odgovor koji sam uputio na sjednici Doma naroda o migrantskoj krizi. Pitao sam šta čini Vlada Federacije BiH, šta čini Vijeće ministara, a sad vidim da se jedino radi na tome da se migranti ‘pakuju’ i šalju u Unsko-sanski kanton. Prije tri godine, ministar nesigurnosti kada je riječ o Krajini, Dragan Mektić, izjavio je da je 5.000 migranana puni kapacitet koji može primiti BiH i nakon toga će granice biti zatvorene. Prije nepun mjesec dana je izjavio da je u BiH ušlo 7.500 migranata, a sada je ta cifra prešla i 8.000.

Slobodan Ujić, direktor Službe za strance, kaže da su 99 posto izbjeglica koji borave u BiH osobe bez dokumenata i bilo kakve identifikacije. U Unsko-sanskom kantonu imamo 5.000 migranata. I ja sada pitam ko je odredio taj kapacitet migranata za Unsko-sanski kanton ako je za cijelu BiH 5.000”, upitao je na nedavno održavnoj sjednici Doma naroda Federacije BiH zastupnik iz Krajine, Željko Mirković.

Podsjetio je da je Brisel na nivou šefova država odlučio da zatvori granice za sve migrante bez dokumenata i insistirao na odgovoru hoće li migranti ostati isključivo “zaglavljeni” u Krajini, odnosno u gradovima Bihaću i Cazinu te općini Velika Kladuša.             

Nema u ovakvim pitanjima i zahtjevima ksenofobije niti kod političara, a još manje kod običnog krajiškog čovjeka, međutim, višemjesečno insistiranje da se uredi stanje sa migrantima na nivou BiH, stvara, moguće je, percepciju kako u Unsko-sanskom kantonu razvijaju otrovnu antiimigracionu i antiizbjegličku euforiju.

Policija na ‘unutrašnjoj granici’ Kantona

Dva datuma/roka mogli bi možda rasvijetliti i ubrzati rješavanje migrantske krize u ovom dijelu BiH. Prvi je 10. august – to je rok koji je premijer Unsko-sanskog kantona Husein Rošić dao Vijeću ministara BiH da riješi pitanje ilegalnih migranata

“Usaglasili smo se da će se autobusi sa ilegalnim migrantima vraćati odakle su krenuli. Ne možemo duže od dva mjeseca pričati o lokacijama za migrante. Migranata je sve više, stižu u ponoćnim satima. Kanton je pun stranaca koji nemaju nikakav identifikacijski dokument. Poslali smo dopis MUP-u Srednjobosanskog kantona da njihovi službenici legitimiraju ljude koji prevoze migrante”, izjavio je Rošić.

Situacija postaje pomalo nevjerovatna i fantazmagorična – hoćemo li uskoro vidjeti krajišku policiju na “unutrašnjim” granicama Kantona od Ključa preko Drvara do Bosanskog Grahova u “lovu na migrante”!?

Drugi datum je 13. august kada će se u Bihaću održati mirni protest pod motom “Želim da se pitam” zbog nebrige države oko priliva ilegalnih migranata u taj grad. Vijeće građana Unsko-sanskog kantona kao organizator mirnog protesta pokrenulo je i potpisivanje peticije za organiziranje referenduma kojim bi se spriječilo otvaranje migrantskog centra te izgradnja šatorskog i kontejnerskog naselja na više lokaliteta.

“Zašto baš Bihać? Ima toliko gradova i prostora da se migranti rasporede i da im se nađe adekvatan smještaj, a ne da Bihać jedini u državi postane migrantski geto”, kaže Sej Ramić, gradski vijećnik i jedan od organizatora mirnih protesta.

“Bihać ima realan problem jer nam non stop dolaze ljudi i što o njima ne vode računa oni čija je to zadaća. Sastančimo, iznosimo probleme, ali se vrtimo ukrug. Zamislite, 7. juna na jednom od sastanaka dogovoreno je da se prebaci 50.000 konvertibilnih maraka (25.000 eura) Crvenom križu Bihaća. Čak ni to nije urađeno, a evo početak je augusta. Da ne govorim za druge stvari”, ogorčen je gradonačelnik Bihaća Šuhret Fazlić.

Pomalo ironično komentira kako državni ministar Dragan Mektić “investira milion KM (pola miliona eura) u Ušivak kod Hadžića za nekih 300-400 ljudi, a ovdje u Bihaću imamo više od 4.000 ljudi i ne uloži ni marke”.

Fazlić je sa svojim vijećnicima, krajiškim načelnicima i vijećnicima te pojedinim zastupnicima Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH nedavno u Sarajevu održao protest ispred institucija BiH i prozvao Ministarstvo sigurnosti BiH. Kazano je da država na ovom primjeru polaže ispit, jer je Krajina prevazišla svoje mogućnosti.

“Je li ovo neki unaprijed smišljen scenario za Krajinu? Imamo 5.000 migranata sa kojima mi u Krajini ne znamo šta ćemo, niti oni znaju šta će. Migrantska kriza je samo u Krajini, a ona se oslikava kroz humanitarne, socijalne, zdravstvene, sigurnosne probleme. Hoće li se trgnuti konačno Vlada Federacije BiH, Vijeće ministara BiH, taj nesretni ministar nesigurnosti? Niko nas nije pitao da u Krajini smjesti 5.000 migranata. Svakodnevno nam dolazi 100-tinjak novih. Uz to, po principu readmisije iz Slovenije i Hrvatske vraćaju izbjeglice u Unsko-sanski kanton, ukazuje federalni zastupnik Mirković.

Šepić: Nema velikog plana

Državni parlamentarac iz Krajine Senad Šepić uvjeren je da nema nikakvog “velikog plana“ nego da su izbjeglice došle u BiH zbog nevolja u matičnim državama.

“Naravno da u tolikoj masi ima i onih koji zloupotrebljavaju migrantski egzodus, ali ogromna većina traži spas. Tim ljudima treba pomoći, ali, nažalost, BiH nema dovoljno jake institucije da se snađe u ovakvoj krizi. Imamo i politikanstvo i šovinizam kao trenutno dominantnu političku praksu kojom se migranti pokušavaju prikazati kao rulja koja prijeti domaćem stanovništvu. U svakom slučaju Krajini je neophodna podrška i pomoć državnih institucija, jer nijedan dio države, pa ni Unsko-sanski kanton, ne može ovo sam rješavati. Migranti žele dalje, ali njihov put je za sada zakočen ovdje i trebamo ih prihvatiti na solidaran način kako uz angažiranje resursa države tako i uz međunarodnu podršku”, ističe Šepić.

No, da migranti mogu ostati “zaglavljeni” u BiH, odnosno u Krajini, upozorio je i Peter Van der Auweraert, regionalni koordinator UN-a za migracije konstatirajući za njemački list Sueddeutsche Zeitung da bi to bilo fatalno za siromašnu i razorenu zemlju, ako stanovništvo zbog iskustva iz nedavnog rata želi pomoći migrantima.

S druge strane ministar sigurnosti BiH Dragan Mektić i sam je priznao u jednom trenutku da su zakazale institucije države te da je “organizovani kriminal preuzeo migrantsku rutu”. Mektić i dalje pokazuje borbenost i radi svoj posao – na nedavnom sastanku Operativnog štaba za pitanja migracija u BiH nastojao je širiti optimizam informacijama o smještaju porodica i maloljetnika bez pratnje u hotel Sedra kod Cazina, o izmještanju dijela migranata iz Bihaća u Azilantski centar kod Trnova i osoba koje su ugrožavale sigurnost na području Unsko-sanskog kantona koje su smještene u Imigracioni centar u Lukavici. Pomenuo je i mjesto Lipe kod Bosanskog Petrovca, gdje bi trebala biti lokacija za prihvat migranata na području Unsko-sanskog kantona. Dok se ta lokacija ne osposobi, privremeno rješenje je zgrada Agrokomerca u Velikoj Kladuši. Po Mektiću, Bihać će time biti u potpunosti rasterećen.

No, državni ministar je govorio u futuru, a bihaćki gradonačelnik Fazlić od njega traži odgovor u prezentu. Kao i krajiški premijer Rošić.

Izvor: Al Jazeera