Crnadak: Gubimo vrijeme, a EU polako mijenja ton

Iako je Bosna i Hercegovina nedavno propustila priliku uključiti se u transportnu zajednicu jugoistočne Europe, ali i dobila još jedno upozorenje i priliku da odgovore na pitanja iz Upitnika Europske komisije, šef bh. diplomacije Igor Crnadak uvjeren je da je na dobrom putu.

Uvjerava da iz Bruxellesa stižu pozitivne poruke i ohrabrenja na europskom putu, da neće biti “gledanja kroz prste” u procesu pristupanja, ali i da se zbog nekih situacija, poput transportne zajednice ili Upitnika, “ton polako mijenja”.

No, vjeruje da je iduća godina ključna za dobivanje kandidatskog statusa. Ne misli da se Srbija i Hrvatska previše miješaju u unutarnje stvari u Bosni i Hercegovini, niti da će Pelješki most biti predmet spora sa susjedima, a Kosovu pruža ruku i predlaže liberalizaciju viznog režima.

• Bosna i Hercegovina se nedavno, zbog nesloge svojih političara, ponovno obrukala pred susjedima, ali i Europskom unijom. Ugovor o transportnoj zajednici jugoistočne Europe odgovarao je svima na području zapadnog Balkana, ali ne i bh. entitetu Republika Srpska, pa je summit u Trstu ostao propuštena prilika. Ima li izgleda da BiH postane dio transportne zajednice, za koju kažu da može donijeti korist državi i regiji?

– U Trstu smo imali veoma pozitivne i snažne poruke o evropskoj budućnosti i Bosne i Hercegovine, i regiona – i od njemačke kancelarke Angele Merkel, francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i drugih ključnih ljudi Evropske unije. Sa druge strane, imali smo tu neugodnu situaciju sa Transportnom zajednicom. Nažalost, u pitanju je isključivo unutrašnje političko nadmudrivanje i očigledno je bilo onih koji su htjeli da se to ne potpiše u Trstu, da to bude prikazano kao navodni neuspjeh Savjeta ministara Bosne i Hercegovine.

Mislim da je prijedlog koji smo imali, a ja sam ga iznio i javno, da se usvoji i potpiše u Trstu taj ugovor, uz zaključak koji je Savjet ministara mogao da donese na telefonskoj sjednici i po kojem implementaciju tog ugovora provode tri ministra zadužena za transport – u Savjetu ministara Bosne i Hercegovine, Vladi RS-a i Vladi [entiteta] Federacije BiH, koordinišući svoje aktivnosti i usaglašavjući stavove. To je bio sasvim dobar okvir, ali očigledno nije bilo dovoljno želje da mi to završimo u Trstu. Iz izjava posljednjih dana jasno je da je Vlada RS-a odustala od svojih zahtjeva i da imaju prijedlog koji je potpuno na tragu mog prijedloga iz Trsta. Za mene je to jedna vrsta lične satisfakcije, ali smo izgubili vrijeme. Očekujem da će to biti u skorijem narednom periodu završeno i potpisano i da će ta priča biti iza nas.

• Je li Vam pomalo neugodno u tim situacijama, kad svojim europskim i balkanskim kolegama morate objašnjavati kako nema dogovora unutar Bosne i Hercegovine zbog međusobnih nesuglasica?

– Kompletnu prošlu godinu i početak 2017. godine smo imali jako dobre komentare partnera iz EU-a, ocijenjeni smo jako dobro i napravljen je veliki pomak naprijed. Nakon ovoga sa transportnom zajednicom ton se prema nama polako mijenja i očekuju se brzo konkretni rezultati – i oko transportne zajednice, i oko akciza, i oko Upitnika Evropske komisije.

Naravno da nije ljepši dio ovoga posla kada morate da pravdate nešto što je očigledno trebalo da bude urađeno. Nekad je dosta teško objasniti određene motive koje imaju pojedini političari i stranke, jer su oni do te mjere njima iracionalni da je to jako teško objasniti, a u suštini se odnose samo na pokušaj zadobijanja nekih malih sitnih poena, ovdje kod nas.

Berlin ne potiče promjene bh. Ustava

• Građanska ili etnička Bosna i Hercegovina?

– Bosna i Hercegovina ne može biti definisana ni kao građanska, ni kao etnička, zato što je miks individualnih i kolektivnih prava definisan našim Ustavom i zakonima. U posljednje vrijeme sam bio u Berlinu u dva navrata, između ostalog, zajedno sa kolegama iz regiona imali smo susret s ministrom [vanjskih poslova] Sigmarom Gabrielom, kad je predstavio novi njemački pristup. Tu se ne radi ni o kakvom nametanju građanske Bosne i Hercegovine, ni o kakvom rušenju osnovnih dejtonskih principa, to nije nešto iza čega Berlin stoji.

Ono što oni žele da vide jeste dodatna energija na reformama i na stvarima koje se tiču ekonomije, vladavine prava, borbe protiv korupcije, boljih uslova za investiranje. To je možda želja nekih pojedinaca ili, eventualno, nekih nevladinih organizacija tamo, ali zvanični Berlin svoju novu inicijativu prema Bosni i Hercegovini uopšte ne zasniva na nekakvim krupnim promjenama Ustava.

• Na tragu spomenutih neugodnosti jeste i činjenica da još nije odgovoreno na Upitnik EK-a, koji je u Sarajevo stigao prije sedam mjeseci. Bosna i Hercegovina je imala pola godine da odgovori, ali se ništa nije uradilo, pa je dobila još tri mjeseca. Koliko sve to otežava europski put?

– I tu smo bespotrebno gubili vrijeme. Skoro tri mjeseca su trebala da radne grupe, koje smo, zajedno sa entitetskim vladama, utvrdili jednoglasno, počnu da rade. Neko je i tu kalkulisao i pravio osporavanja. Dobro je da je posao krenuo, radne grupe su počele da rade i ako ne bude opstrukcija, mislim da možemo to u septembru ili oktobru da završimo i pokušamo da stvorimo uslove da 2018. bude godina kandidatskog statusa za Bosnu i Hercegovinu, što bi bio veliki uspjeh.

• Vjerujete li da će na europskom putu Europska unija malo ‘progledati kroz prste’ Bosni i Hercegovini, iako svi uvjeravaju da nikakvih popusta nema bez obzira na nagađanja?

– Ne očekujem da nam se prave bilo kakva popuštanja, niti mislim da bi to za nas bilo korisno. Trebamo da prođemo proces priključenja Evropskoj uniji na definisan način, jer je to proces koji je pažljivo modeliran godinama i koji stvara uslove da se jedan sistem, jedno društvo istinski promijeni, istinski demokratizuje i ojača svoje institucije. U tom kontekstu, niti očekujem popuštanja, niti bi to za nas bilo dobro. Očekujem da idemo dalje sa Reformskom agendom i popravljanjem stanja u društvu te na taj način dostižemo standarde i polako se približavamo Briselu.

• U odnosima s EU-om sporan bi mogao biti i jedan most, onaj koji bi Pelješac spojio s ostatkom Hrvatske. Projekt je podržala EU, hrvatski premijer Andrej Plenković je rekao da gradnja mosta konačno počinje. Podršku mu je pružio predsjedatelj Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović, no iz Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine čuli su se suprotstavljeni tonovi. Kako vidite tu priču i kakav je Vaš stav o Pelješkom mostu?

– Mislim da smo na putu da Pelješki most praktično nije više pitanje između nas i Hrvatske. Čuo sam neke parlamentarce da su to pitanje postavljali, ali oni imaju mnogo veći prostor i slobodu da neka pitanja problematizuju, otvaraju ili zatvaraju. Prisjetite se samo pitanja Sutorine. Ovdje se radi o tome da dvije države, kao prijateljske zemlje i dobri susjedi, treba da pomire dva interesa – jedan je hrvatski interes da spoji svoju teritoriju, što je njihovo pravo, a drugi je interes Bosne i Hercegovine da dobije nesmetan pristup otvorenom moru i da dolazak i odlazak u i iz Neuma ne bude na bilo koji način upitan. To treba da ostane na polju struke. Koliko sam informisan, stvari su tako i definisane u smislu visine mosta, širine između stubova i drugih stvari, tako da očekujem da to ide u dobrom smjeru i da to ne bude pitanje koje će opterećivati odnose između nas i Hrvatske.

Dobro bi bilo spojiti izbore

• Moraju li baš građani biti taoci političkih nesuglasica, a svjedočimo im stalno – i u entitetima, i na razini države – budući da se svake druge godine u Bosni i Hercegovini održavaju neki izbori i mnogima se čini kao da su političari stalno u predizbornoj kampanji?

– Nažalost, dobro ste opisali stanje. Volio bih da nije tako. Nadam se da ćemo shvatiti da kampanje trebaju trajati toliko koliko su propisane, a to je 30 dana – ostalo treba da se radi. Možda bi bilo dobro, ako bi se mogao postići dogovor, da se izbori spoje i da ih imamo jednom u četiri godine. Do sada ti pokušaji nisu urodili plodom. Što se tiče Partije demokratskog progresa, gdje sam potpredsjednik, bili smo raspoloženi za to. Ako se ponovo otvori priča, pokušaćemo da za to dobijemo podršku.

Stvari gledam ovako: svaki put, svaki most, svaki tunel – sve je to korist za svakoga, jer su to dobre stvari. Za ovaj most je odobren jedan od najvećih grantova u istoriji EU-a, 367 miliona evra, i to je očigledno projekt koji je i EU vidjela kao stvar koju treba snažno podržati. Sigurno je da će korist biti višestruka i zato se nadam da će gradnja tog mosta da ide normalno.

• Kad govorimo o susjedima, čini li Vam se da se Hrvatska i Srbija previše miješaju u unutarnje stvari Bosne i Hercegovine?

– Ne bih rekao da se previše miješaju. Možda bismo mogli naći pojedinačne primjere koji na to ukazuju, ali generalno kad pogledate politiku prema Bosni i Hercegovini iz Beograda i Zagreba, mislim da ne možete dati takvu ocjenu. Postoji snažno izražen interes, što je sasvim logično, Srbije za položaj srpskog naroda i RS-a, a isto tako i Hrvatska je zainteresovana i ima svoju jasno definisanu politiku zaštite hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovina. Ta dva izražena interesa nisu i ne smiju biti nešto što je prepreka uspostavljanju dobrih odnosa Hrvatske i Srbije sa Bosnom i Hercegovinom. Zaista očekujem da Vlada gospodina Andreja Plenkovića i gospođe Ane Brnabić, kao i predsjednika Hrvatske i Srbije, vode takvu politiku koja će poštovati, kao i do sada, Bosnu i Hercegovinu i njene ključne spoljnopolitičke ciljeve, prije svega ulazak u EU, a isto tako poštovati dejtonsko uređenje i odnose koje imamo unutar Bosne i Hercegovine.

• Iako Bosna i Hercegovina nije fizički susjed sa Kosovom, činjenica je da ne postoji akt o međusobnom priznanju, kao ni uspostavljeni diplomatski odnosi, ali postoji vizni režim koji otežava protok ljudi, roba, kapitala… Kako olakšati kretanje i riješiti problem?

– Bosna i Hercegovina nije priznala Kosovo i u mandatu ovog Savjeta ministara i ovog Predsjedništva Bosne i Hercegovine to pitanje sigurno neće biti na dnevnom redu. Međutim, nama je stalo da normalan život teče što je moguće bolje i da se unaprijedi protok robe, kapitala, ljudi. Sa naše strane doprinosimo koliko možemo. Što se tiče viznog režima, odavno smo iskazali želju da ga liberalizujemo, jer ga ne možemo ukinuti. Na kraju krajeva, nije ni EU ukinula vizni režim za Kosovo. Dogovarali smo ekspertske sastanke na neutralnoj teritoriji uz pomoć evropskih posrednika kako bismo sjeli i dogovorili šta se može uraditi sa jedne ili druge strane. Nikad nismo dobili odgovor sa kosovske strane na te naše inicijative. Otkako sam ministar, nismo odbili nijednu vizu. S druge strane, bilo je puno odbijenih viza za naše građane, čak i zabrane vozilima s našim registarskim oznakama da uđu na Kosovo. Naša dobra volja postoji i sigurno nismo neko ko remeti elementarne dobrosusjedske principe, niti ćemo to raditi.

• Pojavile su se političke priče da je nužno reorganizirati Vijeće ministara, jer su koalicije postale upitne. Je li realna rekonstrukcija izvršne vlasti 15 mjeseci pred opće izbore?

– Mislim da nije realno. Tačno je da većina sad radi praktično od tačke do tačke. Imate sukob između dvije stranke iz Federacije Bosne i Hercegovine, koje su u većini, a to su Stranka demokratske akcije i Savez za bolju budućnost Bosne i Hercegovine, i koji značajno utiče na sve to. Međutim, nema nove većine i u svakom slučaju očekujem da u ovom sastavu Savjet ministara dovede ovaj mandat do kraja i da nekih novih kombinacija i nekog novog slaganja ministara može doći tek nakon izbora.

• U svojim istupima govorite da služite entitetu Republika Srpska, iz kojeg dolazite. Isto tako služite i Bosni i Hercegovini, zar ne?

– Naravno. Trudim se i nije nimalo lako da stavovi sa kojima nastupam i predstavljam se na raznim konferencijama i događajima širom svijeta budu izbalansirani stavovi koji su prihvatljivi za sve, za sva tri naroda, za Republiku Srpsku i Federaciju Bosne i Hercegovine, jer mislim da je to jedini ispravan način. Sasvim sam siguran da i na odgovarajući način predstavljam Bosnu i Hercegovinu, ali isto tako i čuvam pozicije Republike Srpske.

Izvor: Al Jazeera