Najbolje je kada nema vlade – onda BDP raste

Hrvatski građani posljednjih godinu i pol dana žive u atmosferi političke krize koja nikako da završi, a dio njih, čini se, izbori u takvom ozračju sve više umaraju, pogotovo kada se stalno nagađa i o mogućnosti novih izvanrednih parlamentarnih, a tek su izašli na lokalne izbore čiji drugi krug slijedi.

Kada bi do njih došlo, bili bi to drugi izvanredni izbori u blizu godinu dana. Dijelu građana, čini se, izbora je ‘preko glave’ jer se, kažu neki, mijenjaju samo oni na funkcijama, bilo državnim, bilo onim nižim – i ništa drugo.

“Presmiješno izgleda. Ne znam što je Splićanima da su opet [Željka] Keruma izabrali. Prvo misle Kerum zna voditi tvrtku pa znat će voditi i grad. I sad su ga opet izabrali iako je bankrotirao. Ne znam šta je s tim ljudima. [Ivan] Čehok je bio u zatvoru, a i njega isto izabrali. Umoran sam zato što troše našu lovu za bezveze i cijelo vrijeme se ponavlja jedno te isto. Novci idu, a apsolutno se ništa ne događa. Još je najbolje kad nema vlade, onda BDP raste”, kaže Hrvoje.

‘Svi se bore, ali niko ne uspijeva’

Marina kaže da je izašla na svake izbore. Pa ipak rezignirano odmahuje rukom.

“Izašla sam naivno misleći da će to nešto promijeniti, no to je sve isto. I na ove lokalne sam izašla, kao savjesna građanka”, kaže Marina, također iznenađena uspjehom nekih kandidata.

Pravosuđe problem i kandidatima i biračima

Komentirajući činjenicu da neki od kandidata kojima su građani – za mnoge iznenađujuće – poklonili povjerenje u lokalnim sredinama, ali i oni koji nikamo nisu ‘nestali’, imaju povijest istraga, optužnica, postupaka pa i istražnog zatvora, Čerepinko kaže:

“Nevjerojatno je da se pojedine optužnice ‘vuku’ skoro pa i po cijelo desetljeće i na taj način stvaraju probleme i kandidatima i građanima jer to otvara puno prostora za špekulacije i sumnje, kako u opravdanost postupaka, tako i u nevinost ili krivnju kandidata. Kad je tome tako, svatko od birača može pronaći dovoljno uvjerljiv razlog da opravda kandidata za kojeg želi glasati”.

“Ljudi očito misle da ti nezavisni kandidati i slično ipak nešto naprave za svoje gradove, iako i sebi isto uzmu. Možda tako razmišljaju. A veće stranke očito uzimaju više nego što rade u gradovima. Isto tako i na nivou Vlade i Sabora. Ispada da ljudi ‘glavinjaju’ i ni sami ne znaju šta bi i koga bi zapravo”.

Mladi Bernard, pak, kaže kako ne želi biti dio svega toga – radi i misli na sebe. Trudi se da ga politika dotiče u najmanjoj mogućoj mjeri, iako smatra da to ne bi trebalo biti tako. No, u Hrvatskoj, kaže, najbolje je tako.

“Svi se ljudi bore, ali nitko ne uspijeva. Svi znaju istinu, ali nitko ne reagira, svi se boje. Ili im odgovara ovo kako je sada – nitko nema novaca, a svi piju kavu na radne dane, sve je puno. A istina je da se krade, da se iskorištava narod. I nitko s njima očito ne želi više imati posla”.

Političke krize i izbori

Nakon dramatičnih i dugotrajnih dogovora i preokreta oko sastavljanja vlade nakon posljednjih redovitih parlamentarnih izbora krajem 2015., vlada Domoljubne koalicije i Mosta ljetos se raspala zbog uloge supruge tadašnjeg šefa HDZ-a Tomislava Karamarka u slučaju arbitraže između Hrvatske i MOL-a.

Građani su u rujnu ponovno izašli na izbore, a vladu su opet sastavili Most i HDZ – ali najveća hrvatska stranka ovoga puta bila je predvođena Andrejom Plenkovićem, koji je postao premijer.

Iako se činilo da je Hrvatska napokon dobila stabilnu vladu koja će se baviti nužnim reformama, zbog slučaja Agrokor – točnije ministra financija Zdravka Marića, koji je prije ulaska u izvršnu vlast obnašao direktorsko mjesto u toj tvrtci – ponovno je došlo do razilaženja između Mosta i HDZ-a.

U situaciji kada nije poznato ima li HDZ novu većinu u Saboru, Most i HDZ su kao ljuti neprijatelji izašli na lokalne izbore, ‘vrije’ i u oporbi, a čini se da je takvo ozračje djelomice utjecalo i na rezultate prvog kruga.

Oni su, između ostaloga, za mnoge iznenađujuće iznjedrili na scenu ‘povratnike’ na veliku scenu – tako su tu ponovno Ivan Čehok, Željko Kerum, Stipe Gabrić Jambo…

Zaborav za ‘povratak otpisanih’

Ističući da je odaziv bio sličan onome od prije četiri godine te da dijelom i zbog razočarenja u politiku i političare glasači lokalne izbore i dalje ne smatraju previše važnim, politički analitičar Darijo Čerepinko smatra da se na ovim izborima pojavio niz novih lica i kandidata od kojih su mnogi uspješni u svojim privatnim i profesionalnim životima, a angažirali su se prvi puta.

Stoga navodi da je svatko tko je želio, mogao pronaći opciju koja u velikoj mjeri odgovara njegovim stavovima i interesima – i to od ekstremne desnice do istinske ljevice.

“Izbora je, dakle, bilo. Činjenicu da, svejedno, više od polovice birača nije izašlo na izbore treba tražiti i u njihovoj osobnoj komociji, pa čak i lijenosti koju često pravdaju standardnim tužbalicama da su svi isti i da se ništa ne može promijeniti. To, međutim, pogotovo kad se pogleda raznolikost i kvaliteta kandidata, jednostavno nije istina”.

U takvim okolnostima za ‘povratak otpisanih’ dobrim dijelom je zaslužan i zaborav koji je, kako kaže, svojstven velikom broju ljudi.

Biraju se ‘veliki’

U Hrvatskoj se pokazalo, kaže Rimac, da masivnost stranaka donosi povjerenje da će politička opcija biti dostojan oponent drugoj strani u ideološkom spektru, što je uvijek opasnost za alternative koje su se u posljednje vrijeme pojavile.

“U tom segmentu se biraju veliki jer se očekuje da će oni biti i u Saboru i u drugim političkim akcijama dovoljno veliki da mogu oponirati, ne znam, HDZ-u ili desnim strankama. Uvijek  se krije opasnost za nove alternative, da ako ne pokažu dovoljnu strabilnost u svojoj potenciji, realiziraju to što su zacrtali, oni nakon nekog vremena gube podršku”.

Naviknuti na ista lica

“Stara prošla vremena uvijek su bolja jer se mozak štiti tako da zaboravlja negativna iskustva i pamti samo ona dobra. Ako protekne dovoljno vremena, stara vremena uvijek izgledaju bolja nego što su bila pa samim tim i vrijeme njihovog gradonačelnikovanja izgleda bolje nego što je bilo”.

Iako ne smatra da je biračko tijelo pomalo ‘izluđeno’ političkom krizom i činjenicom da u takvoj atmosferi u posljednje vrijeme izlazi na birališta, analitičar Ivan Rimac kaže kako s druge strane izgleda kao da glasačko tijelo više nema snage pratiti nove pojedince i pojave.

“Mislim da biračko tijelo samo po sebi ima određenu inerciju i da jedan dio nije aktivno uključen u evaluaciju političkih poruka koje se šalju kroz različite kanale, bilo u kampanji, bilo prije nje. Dakle, dio biračkog tijela je stabilno vezan za određene političke aktere i njihova stabilnost je izuzetno velika, čak i u situacijama kada mislimo da postoji realno potencijal za neke radikalne promjene u osobama koje vrše neke dužnosti”, kaže Rimac.

U cijelom kontekstu, posljedice utječu i na političku scenu na kojoj se, smatra, još ne naziru znakovi stabilizacije.

Nastavak ‘tektonskih poremećaja’

“Mi ćemo ne traumatične, ali izvjesne ‘tektonske poremećaje’ osjećati još neko vrijeme. U prvom redu zato što je već dominacija i vladavina Tomislava Karamarka u HDZ-u pustila ‘duha iz boce’ u vidu ksenofobije i pojačanog nacionalizma koji će sada kroz javni govor koji je prisutan generirati sve više onih koji će podržavati krajnje desne opcije. Tog ‘duha iz boce’ je nemoguće vratiti natrag, on će u izvjesnoj mjeri generirati odbojnost, pa i doživljaj prijetnje u odnosu na neke druge etničke skupine ili druge političke opcije. Naravno, to ne znači da će cijelo društvo skliznuti u to”.

S druge strane, i izvana i iznutra ‘uzdrmani’ SDP otvara mogućnost alternativama na ljevici.

One će biti radikalnije u govoru i zadobivati simpatije lijevog biračkog tijela, iako ono nužno ne mora biti, zaključuje Rimac.

Izvor: Al Jazeera