Richembergh: Premijer i predsjednica su osramotili Hrvatsku

Nedopustivo je od osuđenih ratnih zločinaca praviti žrtve, a stvarne žrtve zanemariti ili potisnuti, ističe Goran Beus Richembergh, zastupnik u Hrvatskom saboru i potpredsjednik Građansko-liberalnog saveza.

On se našao na udaru prijetnji smrću i drugih provokacija nakon što je u Saboru odbio učestvovati u minuti šutnje za Slobodana Praljka, generala Hrvatskog vijeća obrane koji je izvršio samoubistvo u sudnici Haškog tribunala, nakon što mu je potvrđena presuda i kazna od 20 godina zatvora za ratne zločine počinjene u Bosni i Hercegovini.

Richembergh u intervjuu za Al Jazeeru kaže da trenutni čelnici Hrvatske nisu dorasli trenutku i poziciji na kojoj se nalaze i da su svojim istupima osramotili državu koje vode.

• Poslije Vašeg istupa zbog minute šutnje Slobodanu Praljku u Hrvatskom saboru, nakon što je taj osuđenik za ratne zločine izvršio samoubistvo, našli ste se na udaru javnosti i vlasti, koje su vam odaslale prijetnje i uvrede. Je li se to nastavilo, jeste li ih prijavili i smatrate li da će nadležni bilo šta uraditi u vezi s time?

– Nakon moga istupa, koji je zazvonio kao sirena, jer su druge stranke opozicije u Hrvatskom saboru uglavnom gurnule glavu u pijesak, hrvatsko desničarsko podzemlje u kratkom je roku obavijestilo svoje klijente i sljedbenike o meni kao novoj meti. Nasrtali su oni i ranije na mene, ali sad su se baš potrudili. Organizirali su se i u nekoliko dana poslali mi vjerojatno više od 1.000 uvredljivih i primitivnih poruka.

Taj govor mržnje provalio je i na društvene mreže, gdje su ispisali još nekoliko tisuća uvredljivih komentara. Zapanjujuća je, ali očekivana primitivnost, niskost i sirovost te profašističke bratije svrstane u internetske bataljune. Stiglo mi je i nekoliko prijetnji, koje zvuče kukavički, ali ozbiljno. Njima se sad bavi policija. Hoće li im stati na put i otčepiti ih po repu – vidjet ćemo. Ja ih se ne bojim, ali te ništarije su možda opasne za svoju okolinu. Možda je riječ o siledžijama, kojima će sutra ruka poletjeti na neku ženu, dijete, susjeda ili nekoga tko je drugačiji.

• Stojite li i dalje iza Vašeg stava da je samoubistvo izvršio osuđeni ratni zločinac i da sva događanja u Hagu koristi vladajuća Hrvatska demokratska zajednica na skandalozan način?

– Naravno. Mi u Građansko-liberalnom savezu odmah smo reagirali i suprotstavili se tom nevjerojatno glupom i štetnom pokušaju da se usred parlamenta ponize pravna država i vladavina prava. Pa, to su temeljne vrijednosti liberalne demokracije i bez njih bismo živjeli u diktaturi ili anarhiji. Razumijem emocije, osobito onih koji su ratni veterani i stradalnici, ali nedopustivo je praviti žrtve od osuđenih ratnih zločinaca, a stvarne žrtve zanemariti ili potisnuti u drugi plan.

Bh. elitama odgovara trenutni politički mulj

• Koga zvanični Zagreb, po Vašem mišljenju, treba podržavati – državu Bosnu i Hercegovinu, trenutne čelnike bh. Hrvata ili oboje?

– Republika Hrvatska, kao nijedna druga država, podupire europske perspektive Bosne i Hercegovine. To se nije promijenilo. Taj bi proces bio puno brži i uspješniji kad bi bh. političke elite stvarno htjele europeizaciju Bosne i Hercegovine i kad bi manje o tome pričale, a više radile. Ali, njima odgovara da Bosna i Hercegovina ostane baš ovakva kakva jest jer u njenome sadašnjem političkom mulju najbolje plivaju. U takvim okolnostima Zagreb ne može i ne smije zanemariti položaj hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Hrvati su konstitutivan narod u Bosni i Hercegovini i treba im pomoći da se u svojoj državi osjećaju kao svoji na svome, jednako kao i Srbi i Bošnjaci.

U tom zalaganju treba više poticati proeuropske snage, projekte i inicijative, a manje podilaziti protagonistima te muljatorske i nerijetko međusobno dogovorene i koordinirane politike, koja jednako zaudara iz svih triju najvećih nacionalnih stranaka.

Druga je stvar što je HDZ po svaku cijenu htio sakriti od javnosti svoju nečistu savjest, pa je onda, umjesto da se do zemlje pokloni svim žrtvama i ispriča vlastitome i drugim narodima zbog promašene i štetne politike iz ‘90-ih, histerično počeo javnost huškati na nas nekolicinu koji u tome uopće nismo sudjelovali. Tom spinu povjerovalo je mnogo ljudi. Ali, to nas ne smije obeshrabriti. Ljudima treba stalno otvarati oči, jer im trebaju da bi mogli gledati u budućnost.

• Iz Zagreba, ali i Mostara, dolaze žestoke kritike na račun Haškog tribunala, no tako nije bilo kada je riječ o nekim drugim slučajevima – tada je Hag bio ispravan u njihovim očima. Kako to tumačite?

– Odluke Haškoga tribunala sastavni su dio hrvatskog pravnog poretka. One se nama mogu i ne moraju sviđati, kao i odluke domaćih sudova. Ali, probirati one koje ćemo prihvatiti i one koje ćemo tobože odbaciti licemjerno je i mimo svake pameti. Hoće li svatko uzeti pravdu u svoje ruke? Kamo bi nas to odvelo?

Hrvatska je sudjelovala u osnivanju Haškoga suda i donijela je poseban Ustavni zakon o suradnji s njim. Sve institucije i svi pojedinci bili su dužni surađivati s Tribunalom. I s Tužiteljstvom, i s obranama osumnjičenih. Svako drugo tumačenje neistinito je i štetno.

Premijer [Andrej] Plenković i predsjednica [Kolinda] Grabar-Kitarović pokazali su, nažalost, da nisu dorasli ni trenutku ni izazovu pred kojim su se našli. Reagirali su kao klasični balkanski politički muljatori, a ne kao državnici. Sad, kad im širom Europe izvlače uši zbog toga, mijenjaju retoriku. Ali, njihove su prve izjave u diplomatskim krugovima i institucijama Europske unije vrlo loše odzvonile i bile su dočekane s nevjericom i zgražanjem. Opet su nas osramotili.

• Ppremijer Plenković kaže da bh. logoraši, nakon potvrđene presude u Hagu, nemaju osnova tužiti Hrvatsku, a predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine i lider HDZ-a Bosne i Hercegovine Dragan Čović poručuje im da tuže državu Bosnu i Hercegovinu. Kako tumačite njihove istupe?

– Presude šestorici su kakva-takva satisfakcija žrtvama i njihovim najbližima. Žrtve su najvažnije u ovom slučaju. Sud je individualizirao ustanovljenu krivicu i kvalificirao je kroz kazne, a u slučaju onih koji više nisu živi, kao što su Franjo Tuđman i Gojko Šušak, kroz tekst obrazloženja presude. No, nemojmo brkati stvari. Na optuženičkoj klupi nisu bili ni Republika Hrvatska, ni hrvatski narod. Njih nema ni u presudama. Oni koji bi sada, zbog dokazanog udruženog zločinačkog pothvata pojedinaca, među njima i ljudi iz tadašnjeg hrvatskog državnog vodstva, htjeli sijati novu mržnju prema Hrvatskoj i Hrvatima i stvarati nove svađe i prijepore ne žele nikome dobro.

Među njima su i neki bosanskohercegovački političari, ne samo Hrvati, nego i Bošnjaci, koji nisu ni sami čista obraza ni savjesti, ali bi se rado dohvatili nekog političkog poena huškajući opet Hrvate i Bošnjake jedne na druge. Pa je li dosta više te balkanske krčme? Kad će konačno početi govoriti i raditi u korist budućnosti? U korist europske perspektive Bosne i Hercegovine?

• Hoće li hrvatske vlasti prihvatiti posljednju presudu Haškog tribunala? Treba li se Hrvatska žaliti na nju?

– Za hrvatske vlasti ne postoji neka druga mogućnost osim prihvaćanja. Sve drugo samo su jeftine političke parole. Postoji samo jedan izvanredni pravni lijek, a to je revizija sudskog postupka. Ona je moguća samo ako netko od petorice živih osuđenika odluči pokrenuti taj proces.

Republika Hrvatska nije stranka u postupku i može samo indirektno pripomoći onome tko pokrene reviziju ako do nje uopće dođe. Mislim da su šanse za to male, ne samo zato što je riječ o dugome i vrlo skupome postupku, nego i zato što će ionako svi osuđenici, zbog dugoga vremena već provedenoga u zatvoru, relativno brzo moći tražiti skraćenje zatvorske kazne i izlazak na slobodu.

• Dokad će vlasti u regiji, bez obzira na državu o kojoj se govori, skrivati osuđene ratne zločince iza naroda kojem pripadaju?

– Dok ne budu sposobne rješavati stvarne probleme, koji čitavu našu regiju drže u političkoj bijedi, ekonomskoj zaostalosti i moralnoj izopačenosti. Šovinizam je karta na koju se zaigra kad god pamet zakaže.

Izvor: Al Jazeera