Sebastian Kurz – umiljato lice s vučijim ambicijama

Samouvjereno je dosadašnji šef austrijske diplomacije Sebastian Kurz nedugo nakon zatvaranja birališta i objave prvih rezultata proglasio pobjedu i najavio da će biti kancelar, barem i u manjinskoj vladi. Ubrzo je i na Twitteru zahvalio svojim biračima, te primao čestitke svojih europskih kolega, a dan nakon izbora postalo je posve jasno kako je Kurz budući kancelar, najmlađi u povijesti Austrije, ali i u svjetskim okvirima, odnosno demokratskom dijelu svijeta.

U sjeni priče o mladom i prodornom političaru, koji baš i nije bez iskustva jer je državnim tajnikom imenovan s 24 godine (nije ni završio fakultet), a posljednje četiri godine sjedi u ministarskoj fotelji (otprije pola godine i vodi Austrijsku narodnu stranku (ÖVP), kao političku opciju desnog centra i relativnu pobjednicu izvanrednih izbora), ostala je činjenica da bi Austrija definitivno mogla skrenuti udesno.

Razlog za brigu posebno je bio Kurzov otvoren antiimigracijski, povremeno i antimuslimanski stav, kritike koje je upućivao svojoj sjevernoj susjedi, odnosno kancelarki Angeli Merkel, zbog politike otvorenih vrata prema migracijama i izbjeglicama. Među najglasnijima je bio kad je trebalo zatvoriti tzv. balkansku rutu, kojom su izbjeglice dolazile u Europsku uniju, a onda je najavio i zatvaranje tzv. mediteranske rute. (Stajalište prema izbjeglicama nije promijenio ni u noći izborne pobjede.)

Otvorio je i frontu prema turskom predsjedniku Recepu Tayyipu Erdoganu, a jasan je i nedvosmislen zagovornik raskida svake priče o ulasku Turske u EU. I uz sve to Kurz ne vidi budućnost Austrije izvan Unije.

Na unutarnjem, odnosno stranačkom planu uspio je napraviti makeover Narodne stranke – i doslovno i simbolično. Zaštitnu je boju promijenio iz crne u tirkiznu, politički program oblikovao po svojoj mjeri i nije napravio, barem tako kažu politolozi i analitičari, nijednu grešku u koracima otkad je preuzeo vrh stranke.

Gjenero: ‘Austrija neće biti Mađarska, ali ni Njemačka’

Iako je Austrija krajem 2016. godine odbila krajnjeg desničara Norberta Hofera izabrati za predsjednika, ta se država počela okretati udesno i prije izbora 15. listopada – “ako desno označava restriktivniju imigracijsku politiku”, primjećuje Anton Pelinka sa Sveučilišta u Innsbrucku i gostujući profesor na više uglednih svjetskih fakulteta.

“Kurz je bio ministar vanjskih poslova nekoliko godina i njegov je profil demonstrirao tu orijentaciju. Uspio je privući većinu glasova na toj agendi. Kurz će, posebno ako formira koaliciju s krajnje desnom Slobodarskom strankom, u svojoj imigracijskoj politici slijediti više Viktora Orbana nego Angelu Merkel. To neće biti dramatična promjena u usporedbi s imigrantskom politikom Austrije posljednjih godina, ali će jačati postojeću antiimigrantsku tendenciju”, ukazuje Pelinka. 

I politički analitičar Boško Jakšić konstatira da je “sada nesumnjivo skrenula udesno”. No, koliko će to biti, nastavlja Jakšić, moglo bi se doznati kad Kurz bude odabrao koalicijskog partnera.

“Ukoliko to budu socijaldemokrate, zaokret će biti blaži. Ukoliko u vladu uključi krajnje desnu Partiju slobode, konzervativci bi imali ključnu ulogu u političkom životu”, prognozira.

Podsjeća i kako je EU nakon izbora u Nizozemskoj i Francuskoj bila sklona zaključku da mahom desničarski populisti i krajnja desnica gube podršku birača, te napominje da uspon Alternative za Njemačku (AfD) i pobjeda Narodne stranke Sebastiana Kurza u Austriji najavljuju da je “ta politička opcija itekako vitalna i prisutna”.

Različit pristup na različitim dužnostima

“Smetalo mi je što se useljenike doživljava ili kao žrtve ili kao lopove. Za ljevičare su useljenici bili sirotinja koja treba zaštitu, a za desničare oni su loši i zli”, komentirao je Sebastian Kurz odnos Austrijanaca prema useljenicima u vrijeme dok je u Ministarstvu unutarnjih poslova Austrije bio državni tajnik zadužen za pitanja integracija. Prema pisanju austrijskih medija, za svoj moto u to vrijeme izabrao je slogan “Rezultatom do integracije”.

Mediji su tada pisali i kako je pomogao da se uvede predškolsko obrazovanje na njemačkome za djecu imigranata, kao i besplatne sate njemačkoga za muslimanske vjerske poglavare. Osnovao je i forum za dijalog s islamom, te pokazivao veliku brigu za prava umirovljenika, prenijeli su hrvatski mediji.

Kasnije je svoju retoriku potpuno promijenio, a javnost u Bosni i Hercegovini te na Kosovu, ali i u samoj Austriji, ljetos je nemalo iznenadio rekavši: “U Sarajevu ili Prištini, naprimjer, ženama se plaća da potpuno zabrađene izlaze na ulicu kako bi promijenile sliku u gradu.” Poslije je njegov ured morao objašnjavati tu izjavu uz obrazloženje kako je to čuo za posjeta tim gradovima.

Jakšićev kolega iz Zagreba, analitičar Davor Gjenero, podsjeća kako je Kurz “u predizbornoj kampanji odigrao riskantno, preuzimajući otvoreno retoriku skeptičnu prema migrantima”. No, na taj je način, smatra Gjenero, preuzeo političku temu nacionalističkim radikalima iz Slobodarske stranke Heinz-Christiana Strachea, a socijaliste i zelene marginalizirao je u političkoj areni.

“Austrija nakon izbora neće biti Mađarska, ali neće biti niti Njemačka. Kao i u geografiji, bit će između ove dvije države, politički negdje na pola puta. Kurzova pozicija u koaliciji bit će relativno lagana, jer ako sa Slobodarskom strankom neće ići, uvijek postoji mogućnost vraćanja velikoj koaliciji. Bliskost Bavarske i Austrije u narednom će razdoblju vjerojatno rasti, a to neće biti pretjerano ugodno kancelarki Merkel, pred kojom je tegobno kombiniranje koalicije”, promišlja Gjenero.

No o “desnom skretanju” Austrije politolog Stefan Surlić s Fakulteta političkih nauka u Beogradu smatra kako to ovisi o postizbornim kalkulacijama i koalicijama. Ako mu izbor bude Slobodarska stranka, kako se to najčešće i nagovještava, “onda je to jasan pravac udesno”, kaže Surlić, no “velika koalicija sa socijaldemokratama (SPÖ) bi ublažila izrazito desne stavove“.

“S obzirom da je Kurz najavio promene, nastavak saradnje sa SPÖ-om bi se kod mnogih glasača prepoznao kao truli kompromis”, kaže Surlić.

Mladost ne znači i neiskustvo

Često spominjana mladost Sebastiana Kurza očito ne znači i političko neiskustvo. Gjenero podsjeća kako su Kurza “podozrivo gledali” kad je postao ministar vanjskih poslova Austrije, ali su “ubrzo konstatirali kako je izrazito dobro pripremljen za posao koji radi”.

“Kad je u proljeće 2016. godine uspjela akcija zatvaranja balkanske izbjegličke rute, zasluge za to na Europskom vijeću pripisivane su prije svega tadašnjem austrijskom kancelaru Werneru Faymannu i slovenskome premijeru Miri Ceraru. Ipak, svi su znali da je glavni operativac bio Kurz”, primjećuje Gjenero.

Bez obzira što o nepromjenjivosti svog stajališta prema migrantima, izbjeglicama, pa i useljenicima govorio Kurz, čak i u postizbornoj noći, postavlja se pitanje može li se takva priča i održati nakon što preuzme kancelarsku dužnost. Pogotovo ako se zna da veliki broj useljenika čini strukturu stanovništva Austrije, a dobar dio njih dolazi i s balkanskih prostora. Jakšić smatra da će “politika prema migrantima biti zaoštrena jer će novi kancelar morati zadovoljiti očekivanja birača”.

“Kurz je sebe lansirao pregovarajući sporazum Austrije sa zemljama Balkana kako bi se zaustavio talas izbeglica iz Grčke, prihvatio je zahtev krajnje desnice da se imigracija ograniči, da se ojača nacionalni identitet. Iako to radi u soft varijanti u poređenju sa Partijom slobode, treba očekivati da će Kurz insistirati na zaštiti socijalnog sistema zemlje, da će izbeglicama ograničiti pristup raznim fondovima i limitirati broj ljudi koji mogu da uđu u Austriju”, govori Jakšić.

I Surlić podsjeća na ključne poruke predizborne kampanje, koja je bila bazirana na imigraciji i politikama integracije stranaca, kao i tome da je Kurz slao “političke poruke koje su se zasnivale na obećanjima o sprečavanju haosa koji je napravila migrantska kriza”.

“U narednom periodu ključna promena može nastati u domenu integracija i budžetskih sredstava koja se odvajaju za azilante i one koji su u postupku traženja azila”, prognozira Surlić.

Ambicijom do preporoda

Jakšić podsjeća i na podatak da “veliki broj Austrijanaca misle da je mnogo onih koji traže azil jer je 60-ak odsto njih glasalo za istu antiimigracionu platformu koju su zastupale dve stranke – Narodna partija i Partija slobode”.

“Kurz se fokusirao upravo na to pitanje i njegova strategija, iako je ovu politiku bukvalno preoteo Partiji slobode, definitivno je uspela”, konstatira.

U već spominjanom kontekstu austrijsko-balkanskog sporazuma o zatvaranju balkanske izbjegličke rute, ali i čestim posjetama Sebastiana Kurza državama jugoistočne Europe, Gjenero pretpostavlja da će Kurz kao kancelar nastojati ostati aktivan na Balkanu. No, dodaje, Austrija će biti aktivna i prema srednjoj Europi i u Bruxellesu, a sa Slobodarskom strankom u vladi vjerojatno će samo ojačati naklonost Austrije suradnji s Rusijom.

Bez obzira kako ga promatrali, divili mu se kao “čudu od djeteta” ili ukazivali na njegovu mladost kao prvu prepreku, Sebastianu Kurzu ne može se prigovoriti da nema ambiciju preporoditi Austriju – na unutarnjem i vanjskom planu. U tom smislu vodio je i slogan njegove kampanje “Vrijeme je”, ali i poruka koja je obilježila put na kancelarsku dužnost: “Želim voditi ozbiljnu politiku, a ne obećavati zemlju Dembeliju”. Koliko će u tome uspjeti, na kraju, ipak neće ovisiti o njemu samom ma koliko bio politički talentiran.

Izvor: Al Jazeera