Dan Preda: Niko izvana neće potaknuti promjene u BiH

Političari u BiH se moraju fokusirati na pitanje ‘kako’ doći u situaciju da se postane član Evropske unije, a ne ‘kada’, kaže u intervjuu za Al Jazeeru izvjestilac Evropskog parlamenta za BiH Cristian Dan Preda.

Navodi kako je lako generalno reći “ja sam potpuno za EU integracije“, a da je puno kompliciranije to dokazati kroz konkretne akcije.

Dan Preda je prije nekoliko dana kolumnom koju ju je napisao za portal European Western Balkan poslao oštru i jasnu poruku bh. političarima, poručivši da BiH gubi svaki kredibilitet na putu ka Evropskoj uniji te da nema razloga za optimizam.

• Ove sedmice ste kazali da nema puno razloga da se ostane optimističan kada je u pitanju evropski put BiH, te da u zadnjih nekoliko godina u toj zemlji nije napravljen neki ozbiljniji pomak. Političari u BiH, međutim, tvrde da bi ta zemlja 2018. mogla dobiti kandidatski status. Kako komentirate te tvrdnje?

– Ono što sam rekao jeste to da nam trenutni momenat u BiH ne daje bilo kakav razlog da budemo optimistični kada je u pitanju evropski put te zemlje. To je čak i više uznemirujuće, kada se uzme u obzir da se ovo dešava nakon perioda optimizma, kada se činilo da se BiH konačno kreće pravim putem. Na neki način razumijem potrebu da se zemlja pridržava rokova, čak iako je te rokove sama zadala, jer je članstvo u Evropskoj uniji dug i kompliciran proces. Potrebno je da zemlja koja želi članstvo uloži mnogo truda, a prisutna je i anksioznost ljudi u toj državi, koji bi željeli znati kada će se to ostvariti. Moja zemlja, Rumunija, je nedavno bila u toj situaciji.

Ali nije dobro da se političari fokusiraju na rokove. Bolje je da se fokusiraju na pitanje ‘kako’ doći u situaciju da se postane član EU-a, a ne ‘kada’. Važnije je da se ozbiljno radi, kako bi se zadovoljili kriteriji za prijem u EU i da se bude realističan kada su u pitanju svi naredni koraci ka tom cilju. Kada se stalno govori o rokovima, a kada se oni ne ispunjavaju, to izaziva još više razočarenja kod stanovništva.

• Kazali ste da je sramotno to što se BiH susreće s problemima kada je u pitanju prevod Upitnika Evropske komisije, te da pomjeranjem rokova za taj zadatak zemlja gubi kredibilitet, a  koaliciju na državnom nivou koju čine SDA, HDZ BiH, Savez za promjene i SBB nazvali ste koalicijom koja počiva na neravnim nogama. Koji  su najveći izazovi za BiH kada je u pitanju njen evropski put, kako izaći iz trenutne krize, postoje li snage u toj zemlji koje mogu iznijeti EU integracije?

– Kako sam razumio, problem oko prevođenja Upitnika je sada riješen i novi zadati rok za odgovore koji je postavilo Predsjedništvo BiH je 15. decembar. Nadam se da će se to desiti, jer sve ove turbulencije utiču na kredibilitet BiH kao kandidata za članstvo u EU-u.

Najveći izazov na evropskom putu za BiH je odsustvo pravog konsenzusa. To je paradoksalno, jer su sve političke snage u zemlji u februaru 2015. zvanično pristale na posvećenost EU integracijama. To je kasnije prošireno Reformskog agendom, koju su, opet, svi prihvatili. Svi oni moraju tu posvećenost pretvoriti u praksu. Lako je generalno reći “ja sam potpuno za EU integracije“. Puno je kompliciranije to dokazati kroz konkretne akcije. Za to je potreban stvarni konsenzus oko svake reforme i svakog dijela zakonodavstva koji je potreban da BiH napreduje na evropskom putu. Taj konsenzus mora obuhvatiti sve političke snage, one na vlasti i opoziciju. U Rumuniji smo imali duboko podijeljen politički spektar, ali jedini način na koji smo mogli napredovati ka članstvu u EU je bilo razumijevanje svih političkih aktera da, kada se radi o EU integracijama, svi moraju raditi zajedno. Na žalost, ne vidim da se to trenutno dešava u BiH.

• Česta je konstatacija da EU zvaničnici ‘mekom diplomatijom’ prema bh. političarima ne mogu ništa postići, te da Unija treba mnogo odlučnije da nastupi prema njima. Šta mislite o ovim konstatacijama?

– Da budem iskren, ne mislim da bi takav način razmišljanja pomogao BiH na duge staze. Na kraju dana političari u BiH moraju shvatiti da samo oni nose odgovornost za budućnost njihove zemlje. Način razmišljanja da neko izvana mora potaknuti promjene u BiH se mora napustiti. Volio bih vidjeti da se i u BiH pokrenu neke inicijative… Takav način razmišljanja zemlji, također, oduzima kredibilitet. Uvjeren sam da je mnogo kreativnih ljudi u BiH, puno potencijala koji bi mogao biti iskorišten na pozitivan način da bi se krenulo pravim putem. S druge strane, mi iz Evropske unije bi se također trebali pitati da li smo bili dovoljno dosljedni u našoj politici prema BiH.

• Nezaposlenost jedan od najvećih problema BiH a po ocjenama analitičara, ekonomsko-socijalno stanje je sve bezizglednije. Mladi ljudi napuštaju BiH, a to potvrđuje i podatak da ih je gotovo 80 hiljada u proteklom periodu napustilo tu zemlju. Kako zaustaviti ovaj trend, da li će BiH u budućnosti trpiti posljedice?

– Zemlja koju napuštaju mladi, je zemlja bez budućnosti… Mladi ljudi u BiH moraju imati perspektivu, da bi mogli vidjeti sebe kako vode normalan život u zemlji koja je na pravom putu da postane pluralistička demokratija u kojoj tržišna ekonomija funkcionira. Naravno da je to usko povezano s poboljšanjem socio-ekonomskog stanja. Puno se mora uraditi na tom području i reforme koje BiH mora provesti nisu jednostavne. Zato političari moraju biti ozbiljni kada je u pitanju implementacija Reformske agende. Reformska agenda upravo cilja na reforme koje se tiču svakodnevnog života svih ljudi u BiH.

• Secesionistička retorika i ambicije nekih strana u BiH i 25 godina nakon rata i dalje su na snazi. Tako je predsjednik bh. entiteta Republika Srpska Milorad Dodik nedavno izjavio kako mu je san da se ujedini sa Srbijom, dok se istovremeno zalaže za to da taj bh. entitet postane vojno neutralan, što su mnogi protumačili kao konačno odustajanje vlasti RS-a da se uključi u NATO-integracije. Kako se boriti protiv takve politike u BiH?

– Da, nažalost secesionistička retorika još uvijek dolazi iz RS-a i mi smo to bez dvosmislenosti osudili u izvještajima koje sam ja pripremio u Evropskom parlamentu. Mislim da smo mi sa naše strane bili veoma jasni kada je u pitanju posvećenost EU-a prema teritorijalnom integritetu, suverenitetu i jedinstvu BiH. Signalizirali smo vlastima u RS-u da ponuda za članstvo BiH u Uniji vrijedi samo za cijelu državu. To sam ponovio predsjedniku RS-a Miloradu Dodiku tokom moje posjete Banjoj Luci u junu.

Takve izjave koje ste spomenuli, a koje dolaze od gospodina Dodika, nažalost, nisu nove. One su neprihvatljive i ne pomažu nikome. Mislim da bi bilo dobro kada bi iste te poruke RS-u uputio Beograd.

Što se tiče najavljene politike vojne neutralnosti i ‘ne’ NATO-u, to je vrlo ozbiljna stvar, preozbiljna da se rješava unilateralno. Vlasti na državnom nivou bi trebale uraditi više da se pokrene javna debata o članstvu u NATO-u i šta ono donosi. Vlasti ne smiju dopustiti više prostora za politizaciju ovakvih pitanja. Ja smatra da bi Balkan bio puno sigurniji kada bi se NATO proširio na to područje i mislim da bi javnosti u BiH trebalo sistematičnije objasniti šta zapravo znaći članstvo u toj organizaciji.

• Hrvatski narod u Bosni i Hercegovini žali se na neravnopravan položaj, a to se posebno odnosi na Izborni zakon. Od dijela političara čuju se zahtjevi za stvaranjem trećeg entiteta. Šta Vi mislite je najbolje rješenje za bh. Hrvate?

– Ja sam naravno upoznat sa debatama koje se tiču pozicije Hrvata u BiH i periodičnog pominjanja trećeg entiteta. Ali ne mislim da je na meni da predlažem najbolje rješenje za ovaj problem. Političke snage u BiH trebaju naći rješenja. Daljnje razdvajanje zemlje ne može biti opcija. Što se tiče izmjene izbornog zakona, to je jako važna stvar, koja bi trebala biti riješena kroz konsenzus i ozbiljnu debatu političkih aktera. U idealnom slučaju bi izmjene izbornog zakona trebale pratiti dokazane međunarodne standarde za demokratske, slobodne i fer izbore. On se također mora fokusirati na izvore diskriminacije koje je prepoznao Evropski sud za ljudska prava. Izborni zakon ne bi trebao stvarati dodatne izvore diskriminacije.

• Mnogi će reći da BiH s ovakvim Ustavom ne može fukcionirati, te da je potreban Dayton 2 do kojeg bi se došlo uz pomoć međunarodne zajednice. Može li BiH, po Vama, napredovati s ovakvim ustavom ili je potreban novi?

– Kao što Vam je poznato, prema novom pristupu EU-a ka BiH, socioekonomske reforme sadržane u Reformskoj agendi trebaju biti najveći prioritet. Mi u Evropskom parlamentu imamo nešto nijansiran pogled u smislu da mi ističemo kako vlasti također trebaju imati u vidu potrebu jačanja institucija, transformiranje BiH u inkluzivnu i demokratsku državu, te povećati njenu funkcionalnost. Na kraju priče, mi svi znamo kako samo takva država može postati članica EU. No, ja uvijek branim ideju prema kojoj prijedlozi ustavnih promjena trebaju doći iznutra, a ne izvana. Na bh. političkim snagama je da nađu dogovor i odluče kojim putem žele ići. Očito kako postoje neke stvari kojima se treba pozabaviti, poput eliminacije diskriminacije, racionalizacije postojećih struktura, smanjenja složenosti i eliminiranje mogućih blokada.

No, mimo toga, nije ni na Briselu niti na međunarodnoj zajednici da odluče kakve ove promjene trebaju biti. Problem je da ne vidim da se dolazi do takvog dogovora i kako trenutna politička klima u BiH svakako ne dolazi do konsenzusa potrebnog za ustavne promjene. Ipak, čak i sa trenutnom ustavnom strukturom može se doći do napretka u reformama ukoliko ima političke volje.

• Analitičari upozoravaju da je Zapadni Balkan i dalje ‘bure baruta’, te da sigurnosna situacija u svakom trenutku može eskalirati. Kako Evropska unija gleda na sigurnosnu situaciju u regiji, postoji li strah da bi moglo doći do sukoba?

– Možda ću Vas razočarati ali ja nikako ne volim taj uobičajeni izraz „bure baruta“. On prenosi poruku kako je nešto nemoguće izbjeći i kako je to van kontrole. Odnosno, volim misliti kako su sve države iz regije započele svoje evropsko putovanje iako su sve u različitim etapama tog putovanja, i više ne vidimo sukobe i strahote iz 90-ih. Da, vidimo povećanje tenzija koje nas veoma brine, kao i strani utjecaj sila koje ne dijele naše EU vrijednosti. U kombinaciji sa jačanjem nacionalističke retorike u određenim dijelovima regije, to su sve ozbiljni razlozi za brigu. Pozitivna strana svega je ta da u EU postoji svijest o situaciji koja se ne može ignorirati. Također smatram kako ljudi počinju shvatati kako ima direktna veza između našeg nivoa umiješanosti na Zapadnom Balkanu sa nivoom tenzija. Ljudi shvataju da, što više izgleda da se EU povlači iz regije, to su veće opasnosti od nestabilnosti.

• Upoznati Ste sa situacijom na Zapadnom Balkanu, koja zemlja je trenutno najviše u fokusu EU-a?

– Iskreno, ne mogu reći da je neka od zemalja iz regije više u fokusu EU-a od ostalih. Naravno, sve zavisi od lokalnih okolnosti, po kojim se odlučuje na kojoj je zemlji fokus. Ali važno je za mene da svaka zemlja Zapadnog Balkana konstantno ostane u fokusu i da uduplamo svoje napore da te zemlje približimo. Dugujemo to njihovim građanima, a i našim, jer je stabilnost i prosperitet Zapadnog Balkana od velike važnosti za sigurnost Evrope.

Izvor: Al Jazeera