Wilz: Neproduktivne su spekulacije o obnovi sukoba u BiH

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Brigadna zapovjednica Giselle Wilz je u junu 2015. godine preuzela dužnost komandanta Štaba NATO-a u Bosni i Hercegovini, kao prva žena na tom položaju.

Njena glavna uloga je savjetovanje bh. vlasti o reformi odbrambenog i sigurnosnog sektora, te komanda nad snagama NATO-a u Bosni i Hercegovini. Također, u njene dužnosti spada i saradnja sa EUFOR-om na osiguranju stabilnog i sigurnog okruženja u zemlji i poštivanju Općeg okvirnog sporazuma za mir sklopljenog u Daytonu.

Za Al Jazeeru, Giselle Wilz govori o značaju članstva BiH u NATO-u, o “remetilačkim” faktorima na bh. putu ka NATO-u, o Oružanim snagama BiH, obnovljenom sukobu u regiji Nagorno-Karabah…

• Dugoročni strategijski politički diskurs temelji se na proklamiranom opredjeljenju, barem kada je u pitanju raspoloženje u Federaciji BiH, da u dogledno vrijeme postane članica NATO-a. Šta bi za BiH konkretno značilo članstvo u NATO-u?

– Parlamentarna skupština BiH je ta koja je usvojila zakone koji obuhvataju opredjeljenje za NATO, a država BiH ta koja je zvanično zatražila Akcijski plan za članstvo u NATO-u. To nije pitanje koje spada u nadležnost entiteta. Kada govorimo o članstvu BiH u NATO-u i njegovim mehanizmima kolektivne odbrane, jedina prava alternativa je ne biti članica te odabrati individualnu odbranu. Ne postoje drugi održivi međunarodni sigurnosni aranžmani za BiH, tako da je jedina prava alternativa nositi teret pružanja sigurnosti građanima BiH u izolaciji od vanjskog svijeta.

Konkretno, prednosti članstva u NATO-u su bolja državna i regionalna sigurnost, stabilnost, ekonomski razvoj, profesionalnije i ekonomičnije oružane snage i ojačane demokratske institucije. Pored toga, članstvo u Savezu donosi i garanciju sigurnosti i daje Bosni i Hercegovini priliku da dijeli troškove sa ostalim članicama Saveza, a sve s ciljem pružanja sigurnosti svojim građanima.

Ono što se često zaboravlja je da vam (BiH) članstvo u NATO-u donosi uticaj jer imate pravo glasa i pravo odlučivanja, učestvovat ćete u radu Sjeveroatlantskog vijeća, imat ćete svog ambasadora i bit ćete dio i faktor odlučivanja, imat ćete svoje mjesto za stolom gdje o svojim problemima možete razgovarati sa drugim članicama Saveza. To je ogromna prednost.

Dvadeset osam zemalja članica je iskusilo te dokazane prednosti, u periodu od više od 60 godina. Isto tako, od kraja Hladnog rata novije članice Saveza su uvidjele da ih članstvo u NATO-u dovodi bliže članstvu u Evropskoj uniji.

• Koliko NATO zaista pruža sigurnost zemljama članicama?

– Svi tekući sigurnosni izazovi, kao i pristup Saveza kako se s njima nositi, definirani su u Strateškom konceptu NATO-a koji je zvanični dokument koji govori o trajnoj svrsi i prirodi NATO-a i njegovim osnovnim sigurnosnim zadacima koji obuhvataju kolektivnu odbranu, upravljanje krizama i kooperativnu sigurnost. Prije dva dana, tokom posjete Sjedinjenim Državama, generalni sekretar je rekao da je NATO jedinstven savez koji nosi snagu i jedinstvo Sjeverne Amerike i Evrope. Proteklih godina NATO je postao agilniji i pripravniji, ojačao svoju kolektivnu odbranu, uz najveća pojačanja od kraja Hladnog rata. NATO snage za odgovor su sada tri puta veće, a njihovu osnovu čine visoko pripravne snage veličine brigade.

Pored toga, Savez je uspostavio i lanac novih komandi u svom istočnom dijelu, unapređujući tako svoju sposobnost planiranja i izvođenja vježbi, te mogućnost dodatnog pojačanja, po potrebi. Uz snažnu podršku Sjedinjenih Država, evropski saveznici se ojačavaju. Zaduženi su za snage visoke pripravnosti i imaju veliki udio u patroliranju zračnim i morskim prostorom NATO zemalja.

Na samitu u Varšavi u julu ove godine, Savez će donijeti odluke o daljnjem ojačavanju kolektivne odbrane i odvraćanja, pojačati svoju otpornost na hibridne ratove i cyber prijetnje i pobrinuti se da nuklearna komponenta odvraćanja i dalje bude kredibilna i efikasna.

Imajući na umu sve ove izazove, u proteklih skoro sedamdeset godina NATO je pružio sigurnost i stabilnost na svojim teritorijama, i jedino zajedno ostajemo sigurni i zaštićeni. Kao što smo vidjeli, napad na jednu državu je odluka koju su neki voljni donijeti, ali napad na 28 država je sasvim druga stvar, a NATO je pokazao i spremnost i sposobnost da u konkretnom smislu ojača odbrane svojih država članica.      

• Postoje li remetilački faktori koji bi mogli usporiti ili spriječiti BiH na njenom putu prema članstvu u NATO-u? Da li biste mogli identificirati neke od najopasnijih trendova koji se protive ovakvom putu BiH?

– Od samog početka NATO je pozdravio zahtjev BiH da stupi u NATO program Partnerstvo za mir 2006, a od 2008. godine BiH je u Intenzivnom dijalogu sa NATO-om u okviru kojeg se razgovara o aspiracijama za članstvo i reformama na tom putu. Sve inicijative i podsticaj za reforme na euroatlantskom putu su u rukama BiH, uz snažnu pomoć koju NATO pruža vašoj zemlji preko NATO Štaba Sarajevo na čijem sam čelu.

Govoreći o tekućim trendovima, smatram da je od izuzetne važnosti da Bosna i Hercegovina nastavi saradnju sa drugim međunarodnim institucijama i regionalnim partnerima koji pomažu BiH da prevaziđe razne postojeće izazove, a koji nisu karakteristični samo za tu zemlju. Kad ovo kažem, mislim na migrantsku krizu, terorističke prijetnje, uključujući ISIL, borce na stranim ratištima, globalno pitanje energetske sigurnosti i cyber odbranu.

• Da bi BiH postala članica NATO-a, pored formalnih uvjeta, potreban je politički konsenzus unutar države, a koji je za sada neizvjestan. Šta bi značilo za sigurnost regiona ako BiH ne uđe u NATO?

– Kada zemlja ispuni sve zahtjeve, Savez upućuje poziv za članstvo. I tako će biti i u slučaju Bosne i Hercegovine. Tu odluku mora donijeti država BiH; političari mogu izabrati da konsultuju izborno tijelo, ali se odluka donosi na državnom nivou. Ako odlučite da ne postanete punopravna članica, i dalje ćete biti partner NATO-a. Kada to kažem, mislim da primarni faktor za dugoročnu stabilnost i sigurnost ostaje postojan napredak BiH na euroatlantskom putu i njena regionalna i međunarodna saradnja. U ovom svjetlu, NATO ostaje u potpunosti predan pružanju pomoći Bosni i Hercegovini na njenom reformskom putu i ispunjavat će ovu obavezu prema miru i sigurnosti u regionu, čemu značajno pomaže i činjenica da su sve zemlje u regionu ili članice ili partneri NATO-a. 

• Izjavili ste da su Oružane snage BiH pozitivna priča u BiH. Koliko ste sigurni da bi one ostale jedinstvene u slučaju da dođe do obnove sukoba u BiH?

– Moj sud o i procjena Oružanih snaga BiH se primarno zasnivaju na mojim iskustvima iz prve ruke i izuzetnoj saradnji koju imam sa čelnim ljudima u Ministarstvu odbrane BiH i Oružanim snagama i uspjesima koje su dosada ostvarili. Na svim lokacijama OS BiH koje sam posjetila širom zemlje, osjetila sam jedinstvo volje i napora i snažnu odlučnost da se poboljša spremnost i sposobnosti OS BiH. Ovo je konkretno dokazano kroz učešće BiH u operacijama kolektivne sigurnosti i podrške miru, uključujući i one pod vođstvom NATO-a, kao i impresivno izvršavanje zadataka pomoći civilnim vlastima u odgovoru na prirodne katastrofe u zemlji. Naravno da to nije lako i da postoje mnogi izazovi na putu.

Uz pomake koje pravimo svaki dan, ohrabrena sam time što su obnovljena nastojanja da se završi izrada dokumenta ‘Pregled odbrane’ koji je obaveza prema programu Partnerstvo za mir, a njegov glavni cilj je da se definira veličina, uloga i misija OS BiH sa aspekta održivih resursa. Preporuke koje su date su trenutno u Predsjedništvu BiH i vjerujem da će ih oni vratiti Ministarstvu odbrane sa dodatnim smjernicama i da će dokument biti završen do ljeta. NATO Štab Sarajevo stoji na raspolaganju pružiti podršku i savjete u ovom procesu.

Što se tiče moguće sudbine OS BiH u potencijalnom budućem sukobu, takve špekulacije smatram neproduktivnim – ne samo za OS BiH nego još i više za građane BiH. U ovoj zemlji postoji dosta istinskih nastojanja kako bi zemlja krenula naprijed ka sigurnoj i prosperitetnoj budućnosti i smatram gubljenjem vremena špekulisati o nečemu što u suštini predstavlja vraćanje na staro, a svi smo se složili da to ne funkcionira.

• Vjerujete li da je moguće izbijanje sukoba u BiH na način kako se to desilo u Azerbejdžanu, gdje je sukob zbog regije Nagorno-Karabah, ovih dana obnovljen nakon dvije decenije mirovanja?

– Već sam govorila o bespredmetnim špekulacijama. Kako sam već rekla, ne mislim da se tekuće sigurnosne prijetnje Bosni i Hercegovini razlikuju od onih u susjednim zemljama i široj Evropi. U okviru svog mandata, NATO Štab Sarajevo ima redovnu saradnju sa Ministarstvom sigurnosti BiH i smatram da bh. institucije naporno rade da pruže sigurnost svojim građanima, i osiguraju stabilnost zemlje.

Vodeće organizacije, uključujući i one na državnom nivou, rade dobar posao, nastavljaju se razvijati i provoditi reforme potrebne za profesionalizaciju tih institucija. Iz NATO perspektive, ovdje smo da pružimo savjete i pomoć na reformskom putu vaše zemlje ka NATO-u i čvrsto vjerujem da će to donijeti više sigurnosti i stabilnosti građanima BiH. Također vas podsjećam da je EUFOR još prisutan u BiH u skladu sa snažnim mandatom prema Poglavlju 7 Vijeća sigurnosti UN-a o provođenju mira.

• Kako gledate na činjenicu da su neki pripadnici OS BiH veličali Ravnogorski pokret, kako je to bilo nedavno, nakon njihovog postrojavanja u Višegradu?

– To je pitanje kojim se trebaju pozabaviti ministrica odbrane BiH i načelnik Zajedničkog štaba, kroz uobičajeni lanac komandovanja, a ako je potrebno i putem generalnog inspektora, i mislim da bismo ih trebali pustiti da rade svoj posao. Naravno, ako se pokaže da su se pripadnici OS BiH ponašali neprikladno, potakla bih i ministricu odbrane i načelnika Zajedničkog štaba da poduzmu snažne mjere u skladu sa odgovarajućim procedurama.

• Nedavna oslobađajuća prvostepena presuda ICTY-a Vojislavu Šešelju, koji se nije odrekao ideje stvaranja Velike Srbije, projekta zbog kojeg su na prostoru bivše Jugoslavije vođeni ratovi, i počinjeni zločini, uključujući i genocid, ozbiljno zabrinjava Bošnjake i Hrvate, jer je ohrabrila ekstremne nacionaliste. Kako gledate na tu činjenicu i šta poduzimate da ne dođe do dizanja tenzija?

– Nije na NATO-u da uradi nešto da ne dođe do dizanja tenzija u tom smislu. Politički lideri i institucije u regionu su sposobne to uraditi, ako to žele. NATO već dugo podržava rad Tribunala i nastavit ćemo pružati traženu pomoć, u okviru naših sredstava i sposobnosti.

• Na Balkanu, posebno u BiH, kroz njenu povijest prelamali su se interesi velikih sila, počinjali su svjetski ratovi, tako je i danas. Ovdje se sudaraju interesi Rusije, Turske, SAD-a, EU-a… Kako pomiriti te interese? Šta je ovdje interes NATO-a, može li se ostvariti bez antagoniziranja Rusije?

– To pitanje prevazilazi ovlasti koje imam kao komandantica NATO Štaba, ali mi dozvolite da citiram generalnog sekretara NATO-a koji je rekao da Savez i dalje teži integrirati više zemalja u euroatlantsku saradnju jer vjerujemo da je ona važna za cijelo euroatlantsko područje i ovaj region.

Istovremeno, generalni sekretar je naglasio da NATO ne želi sukob sa Rusijom, ali da Savez vjeruje da jaka, predvidiva politika i snažna odbrana stvaraju temelj za dugoročni politički dijalog i stabilnost.

• Da li bi NATO reagirao u slučaju da Rusija pokuša spriječiti članstvo BiH u NATO-u pritiscima na Republiku Srpsku?

– U svim pitanjima koja se tiču države, NATO sarađuje sa nezavisnim i suverenim državama, poštujući njihove vanjskopolitičke ciljeve, i BiH tu nije izuzetak.

Na bh. institucijama je da donesu buduću odluku o članstvu u NATO-u, a kao dio ovog procesa prirodno je da će političari razmotriti mnoga stajališta. Nije na NATO-u da kaže ko s kim treba razgovarati i o čemu. Naše je stajalište da će članstvo u NATO-a balkanskih zemalja koje odluče stupiti u Savez još više ojačati sigurnost i stabilnost Zapadnog Balkana i da bi ono bilo dobro za građane BiH. Drugi imaju drugačija stajališta i zdravo je da se ta stajališta iznesu i da se o njima otvoreno razgovara, a da se konačne odluke donesu u skladu sa demokratskim procesima.

Izvor: Al Jazeera