Kako je došlo do nasilja na Trumpovom skupu
Piše: Ivica Puljić
St.Louis, pa Chicago – dogodilo se upravo ono što je svatko tko pomno prati američke predsjedničke izbore, predviđao. Nasilje, tuča između onih koji daju potporu Donaldu Trumpu i onih, kojih je sve više, koji smatraju da Trump nije dostojan biti predsjednički kandidat. Sve je ovo proizvod ponašanja samog Trumpa i njegovog „igranja“ na žici s pristašama.
Predsjednički kandidat koji na vlastitom skupu kaže kako bi rado, čovjeka koji je prosvjedovao protiv njega, udario šakom u lice i ne može ništa očekivati nego nasilje na skupovima gdje treba govoriti. On je jednostavno dao signal onima koji ga podržavaju da je sila sasvim legitiman način rješavanja političkih neslaganja. Ni na jednom drugom skupu nisu zabilježeni nasilni ispadi osim na njegovim.
Prije tri dana jedan čovjek, bijelac, udario je snažno šakom u lice osobu koja je crnac. Kasnije je napadač poručio da će ga drugi put ubiti. Bilo je toga još posvuda po Americi, ali nikada na skupovima gdje su govorili Marco Rubio, Ted Cruz ili John Kesich s republikanske strane te Hillary Clinton i Bernie Sanders s demokratske strane. Ti kandidati nikada nisu pozvali svoje pristaše da nekoga izbace iz dvorane, nikada nisu rekli da bi rado nekoga udarili šakom u lice. Trump jeste.
Slična nasilja smo viđali ranije u izbornim procesima, osobito 1968. godine i to baš u Chicagu. Vidjeli smo 2008.godine kada su pristaše Sarah Palin, koja je bila dopredsjednički kandidat Republikanske stranke, tadašnjeg demokratskog predsjedničkog kandidata Baracka Obamu nazivali raznim pogrdnim imenima, prijetili mu, bili agresivni… sve dok republikanski predsjednički kandidat John McCain nije rekao: „Sada je dosta. Barack Obama je pristojan čovjek, dobar Amerikanac, divan otac i suprug“. Vulgarnost i moguće nasilje su zaustavljeni, a John McCain nikada neće prežaliti što je Sarah Palin izabrao da mu bude dopredsjednica.
Kako će se sada ponašati Donald Trump? Hoće li izaći pred kamere i posuti se pepelom, pozvati na razum i mirno okupljanje? Prema prvim reakcijama, neće. On je sinoć „iz sigurnosnih razloga“ odgodio svoj istup u Chicagu gdje je i došlo do nasilja.
Strah od ‘outsidera’
Vidjet ćemo kako će Trump reagirati nakon što je ranije koketirao s bijelim supernacistima, nakon što je pokazao da je nacionalist, nakon što je izvrijeđao koga je stigao, od Meksika do muslimana, od crnaca do demokrata… U ratu je čak i s Republikanskom strankom kojoj pripada, a čiji su čelnici isprepadani da bi Trump mogao biti njihov predsjednički kandidat. Čine sve što mogu da ga zaustave.
I svi se pitaju – zbog čega ljudi podržavaju Donalda Trumpa? Prije toga par brojki: njega podržava do 35 posto republikanskog glasačkog tijela, ali ti su ljudi glasni, kao i sam Trump kojeg mediji naprosto vuku za ruku da im dođe u studio, stane pred njihove kamere jer im diže gledanost zbog svoje nepredvidljivosti. Među tih 35 posto pristaša najviše je muškaraca, bijelaca sa srednjom stručnom spremom koji nisu vidjeli pristojnu povišicu plaće u posljednjih 15 godina. No, nekoliko zanimljivih znanstvenih radova, koji istražuju taj fenomen, ukazuju da su Trumpove pristaše sklone – autoritarizmu.
Psihološki profil Trumpovog glasača je okarakteriziran željom za redom i strahom od „outsidera“. Ti ljudi, ukazuju istraživanja, kada osjećaju neku prijetnju onda se okreću snažnim liderima koji obećavaju da će poduzeti sve što je potrebno da ih zaštiti od „outsidera“ i da će obuzdati njihova strahovanja. Pogađate da je upravo to što radi Donald Trump.
Profesor sa Sveučilišta Vanderbilt Marc Hetherington te njegov kolega sa Sveučilišta North Carolina, Jonathan Weiler tvrde da je Republikanska stranka, koja je samu sebe pozicionirala kao stranka tradicionalnih vrijednosti, zakona i reda, i ne shvaćajući privukla američku populaciju s autoritarnim tendencijama.
Taj je trend ubrzan posljednjih godina demografskim i ekonomskim promjenama, poput imigracije, navodeći mnoge Amerikance da potraže snažnog lidera koji bi očuvao status quo i koji bi mogao nametnuti neku vrsta reda u svijetu koji pred njihovim očima nestaje.
Jer, ovo nije bijela Amerika Ronalda Reagana, ovo je Amerika sa sve više „outsidera“ – crnaca, Hispanoamerikanaca, muslimana, Azijata … Bijeli čovjek nije više neprikosnoveni gazda američkih prerija. Dokaz je čovjek koji sjedi u Bijeloj kući – Barack Hussein Obama.
‘Uvođenje reda’
Vratimo se Republikanskoj stranci koja je od 2008.godine, kada je Barack Obama postao predsjednik, nastojala Ameriku uzburkati iznutra, stvoren je ultrakonzervativni pokret Tea Party, zemlja je polarizirana, a Republikanska stranka je podijeljena između tradicionalnih republikanskih glasača i onih čiji su pogledi mnogo ekstremniji. Nakon toga su autoritarijanci unutar Republikanske stranke dovoljno ojačali da bi se njihov stav glasno čuo, na štetu tradicionalnih republikanaca.
Autoritarijanci izražavaju mnogo dublji strah od promjena od ostatka republikanskih glasača. Trebao im je snažan lider, koji nije dio političkog establishmenta. Onda se pojavio bogati Donald Trump sa svojim ksenofobičnim istupima, provociranjima, diviniziranjem “bijele Amerike”. On je postao kandidat koji im je obećao da će se suprostaviti njihovim strahovima čak i silom.
Autoritarijanci, poručuju profesori Weiler i Hetherington, kao prioritete vide uvođenje reda u društvu i hijerarhiji koje im može dati kontrolu nad kaotičnim svijetom. Kao izazove uvođenju reda oni vide – različitost, utjecaj outsidera, nestajanje starog društva i te izazove vide kao osobnu prijetnju po vlastitu sigurnost.
Izvor: Al Jazeera