Turska i Izrael: Nema mjesta za polovična rješenja

Turski brod 'Mavi Marmara' 2010. pokušao razbiti pomorsku blokadu Gaze (Arhiva)

Piše: Khalil Mabrouk

Odnosi Turske i Izraela još su zategnuti, a svoju najnižu tačku dosegli su nakon napada izraelske mornarice na turski brod ‘Mavi Marmara’ koji je krajem maja 2010. godine pokušavao razbiti pomorsku blokadu Gaze i dostaviti humanitarnu pomoć.

Nedavne izjave ministra vanjskih poslova Turske otkrivaju da, kada je riječ o mogućnosti ponovnog uspostavljanja odnosa između njegove države i Izraela, postoje određene poteškoće u smislu pronalaska kompromisa. Tokom izraelskog napada na flotu život je izgubilo deset osoba, što dodatno otežava cijelu situaciju.

Šef turske diplomatije Mevlut Cavusoglu je na Osmoj konferenciji ambasadora Turske, koja je održana u Ankari prošlog utorka, izjavio da su u toku sastanci s Izraelom o normalizaciji odnosa, ali je pojasnio da Ankara još nije postigla dogovor s Tel Avivom, s obzirom na to da je ova druga strana do sada ispunila samo jedan od tri turska uvjeta.

Izraelski premijer Benjamin Netanyahu uputio je izvinjenje putem telefona svome turskom kolegi Recepu Tayyipu Erdoganu, dok je obavljao funkciju premijera u martu 2013. godine. Međutim, Izrael nakon toga usporava implementaciju drugih turskih uvjeta za normalizaciju odnosa, koji se ogledaju u plaćanju odštete porodicama poginulih i deblokadi Pojasa Gaze.

Slabe mogućnosti

Prilike za ponovno uspostavljanje normalnih odnosa Turske i Izraela turski pisac i politički analitičar Mustafa Ozgan opisuje kao „slabe“, ističući da Turska ne može odustati od uvjeta deblokade Gaze, dok Izrael pokazuje svoju odlučnost da nastavi i dalje držati ovo područje pod blokadom.    

Ozgan dodaje za Al Jazeeru da Tel Aviv, zbog zapadne i međunarodne podrške koju uživa, nema potrebu da se „udvara Turskoj“ i čini ustupke u pogledu palestinskog pitanja kako bi se normalizirali odnosi sa Ankarom.

Vezano za interes koji Ankara ima u ponovnom uspostavljanju odnosa sa Izraelom, Ozgan kaže da bi Turska mogla biti fleksibilnija u svom trećem zahtjevu koji se tiče deblokade Gaze, ali da neće odustati od njega, a sve u cilju postizanja „obaveznih interesa“, kao što su izlazak iz osjećaja izolacije u sukobu sa Rusijom, pogotovo nakon što su se njeni zapadni saveznici udaljili od nje, kao posljedica različitih stavova vezano za mnoga pitanja, naročito pitanja revolucija Arapskog proljeća.  

Dodaje da svi ti faktori tursko-izraelsko sastajanje na sredini puta čine nerealnim, „a ako do pomirenja i dođe, onda će ono biti krhko, neodrživo i veoma brzo će doživjeti kolaps“, prema njegovim riječima.

Izraelski mediji su sredinom decembra prošle godine prenijeli da je postignut dogovor između Turske i Izraela i da je, kao rezultat toga, došlo do potpisivanja sporazuma u kojem se navodi sedam stavki, koje nisu podrazumijevale treći turski uvjet u vezi s deblokadom Pojasa Gaze. Međutim, turska strana demantira takve navode te naglašava da se još nije prevazišla faza pregovora koji nisu polučili nikakve rezultate ni sporazume.

Palestina kao kriterij

Sa svoje strane, istraživač turskog Centra za međunarodne odnose Ufuk Oltas kaže da bilo kakvo tursko-izraelsko pomirenje, ukoliko se i desi, neće biti dugog vijeka, „budući da izraelsko ponašanje prema Palestincima predstavlja glavni kriterij za preciziranje odnosa ove dvije strane.“ 

U razgovoru za Al Jazeeru Oltas odbacuje mogućnost povratka tursko-izraelskih odnosa na stanje u kojem su bili u svjetlu vojne vladavine u Turskoj tokom devedesetih godina, objašnjavajući da postoji „ogromna razlika između turske vojne države tokom devedesetih godina i građanske države danas.“ 

Ovaj turski istražitelj ističe da Turska u pomirenju sa Izraelom neće ići dalje od toga da poboljša svoju sposobnost u rješavanju palestinskog pitanja i saradnje sa Izraelom u oblasti energetike, budući da Izrael traži da preko turske teritorije izvozi plin u Evropu.

Oltas odbacuje mogućnost da će Izrael udovoljiti zahtjevima Turske, pogotovo kada je riječ o deblokadi Gaze, rekavši da Tel Aviv pokušava napraviti balans između struja koje odbacuju pomirenje sa Turskom na temelju toga da je ono bespotrebno, i onih koje na ovo pitanje gledaju sa ekonomskog aspekta u smislu izvoza energije. 

Naglašava da su ovakvi oprečni stavovi, koji se čuju u Izraelu kada je riječ o pomirenju s Turskom, složni u svom protivljenju deblokadi Gaze, što ostvarivanje trećeg turskog uvjeta čini nemogućim, čak i ukoliko se ostvari uvjet koji se tiče novčane kompenzacije porodicama žrtava stradalih na brodu ‘Mavi Marmara’. 

Izvor: Al Jazeera