Kuća nacionalnih manjina, spas za mnoga udruženja
Piše: Ibrahim Sofić
Pored svih zajedničkih problema koje građani Bosne i Hercegovine imaju, nekoliko hiljada ljudi muče dodatne poteškoće jer su za vlasti – skoro nevidljivi. Riječ je o nacionalnim manjinama koje, kako kažu žele „biti vidljive“, odnosno žele bolje uslove rada kako bi zaštitili dugogodišnju baštinu država ili podneblja koje predstavljaju.
Romi, Albanci, Mađari, Slovenci, Austrijanci, Nijemci, Italijani, Poljaci, Makedonci, Crnogorci, Jevreji – sve ove grupe imaju zajedničke probleme, a mnogi od njih mogu se riješiti izgradnjom Kuće nacionalnih manjina.
„To bi bila ogromna prednost. Najljepše bi bilo obnoviti Austrijsku kuću u Malom parku iznad Druge gimnazije i koja je bila tako koncipirana da bi svima odgovarala. Bile bi posebne kancelarije za udruženja i jedna centralna dvorana gdje bi se mogle održavati manifestacije. To bi smanjilo troškove najma za sva udruženja, a mislim da svi mi imamo šta predstaviti jer smo nasljedstvo i bogatstvo ovog grada“, ističe Irma Muratović, predsjednica Udruženja građana Sarajeva mađarskog porijekla.
Prostor za rad najveći problemNa problem sa manjom prostora za rad i organizaciju manifestacija ukazuju i predstavnici drugih udruženja koje smo kontaktirali.
„Mislimo da je ova manifestacija trebala već ranije biti organizirana i da se građani Sarajeva informiraju o postojanju brojnih pripadnika nacionalnih manjina. Glavni problem našeg udruženja je pomanjkanje prostora za okupljanje članova, kao i finansiranje rada udruženja. Da položaj nacionalnih manjina bude bolji, treba prije svega rijješiti problem prostora koji nam je bio već davno obećan“, navodi Marija Baljo, predsjednica Udruženja građana poljskog porijekla „POLSA“.
Bruno Palestra, predsjednik Udruženja građana italijanskog porijekla dodaje kako je i problem što je ovaj projekat „možda suviše malo finansiran“.
„Također imamo finansijskih problema. Naše udruženje uglavnom okuplja starije osobe, penzionere, a državne, odnosno kantonalne institucije ne brinu o nama. Da nam bude bolje, potrebno je poštivati važeći Zakon o pripadnicima nacionalnih manjina, kako u FBiH, tako i u BiH“, smatra Palestra.
Dragiša Radić, predsjednik Udruženja Roma ROMAS Sarajevo smatra kako kultura i tradicija nacionalnih manjina nije dovoljno zastupljena u BiH. Kaže kako je ova manifestacija prvi korak i koji treba prerasti u tradicionalnu.
„Nacionalne manjine u sarajevskom Kantonu treba da imaju svoj centar nacionalnih manjina u kojem bi se promovisala kultura i tradicija i rješavanje problema koji oni imaju“, rekao je.
„Jedna stvar koju je na primjer Banja Luka, odnosno Republika Srpska, uradila je da je Grad Banja Luka dala jednu bivšu veliku samoposlugu koju su preuredili i napravili tako da svako od nacionalnih manjina ima svoj kutak, uz centralni dio. Svake godine prave manifestacije na koje zovu ambasadore svih zemalja koje imaju svoje nacionalne manjine u BiH i to je jedan plus za njih u očima Evrope jer normalno je da ti ambasadori daju izvještaj prema EU da u RS puno više brinu o svojim nacionalnim manjinama nego u Sarajevu i FBiH“, dodala je i istakla kako bi se, kroz razne manifestacije sa gostima iz različitih zemalja, sigurno obogatio kulturni život u Sarajevu.
Ostali – po potrebi
Emica Niami-Nalbandić, predsjednica Udruženja građana makedonskog porijekla ističe i druge probleme koji muče ova udruženja.
„Dugo godina raspravljamo o zajedničkom sjedištu. Potom su problem finansije, jer opstanak Udruženja u prvom redu zavisi od njih. Pripadnicima manjina je uskraćeno i ostvarenje zakonskih prava zbog toga što se pripadnici triju konstitutivna naroda u BiH, po potrebi, izjašnjavaju kao ostali, što onemogućava stvarnim pripadnicima manjina da društveno i zakonski učestvuju i ostvare svoja prava. I pored dugogodišnjeg insistiranja da ove probleme riješimo, ni jedna institucija u FBiH i u Sarajevu nije imala sluha za rješavanje ovih pitanja. Odgovori su već viđena stvar – nema slobodnih prostorija i objekata, nema dovoljno finansija, nema zakonskih rješenja. Čudi nas kako sve to ima u Banja Luci, Zagrebu, Skoplju, Beogradu. Nama se čini da ipak nema volje“, ističe ona.
Oštrije objašnjenje za stanje u brojnim udruženjima manjina daje Eva Juhasz-Pašić, članica Upravnog odbora udruženja Mađara.
„Kuća nacionalnih manjina znači za veliki broj malih udruženja opstanak. Jednostavno, ako u dogledno vrijeme ne uspijemo riješiti taj problem, puno udruženja će se ugasiti zbog velikih troškova. Bez minimalne prateće administrativne organizacije ne možemo prihvatiti ni projekte, kako bi mogli da radimo, a ne samo da postojimo. Gdje da se vrši organizacija ako nemamo ni jedno centralno mjesto u kojem da se skupljamo?“
Davor Ebner, predsjednik Austrijsko-njemačke zajednice u BiH, kaže kako je zamisao o Kući nacionalnih manjina potekla od prije nekoliko godina.
„Trenutno se radi na tom projektu i pokušat ćemo naći partnera za izgradnju objekta sa kancelarijama i salama, no stvar je koliko sve to košta. U principu je kuća dobar projekat, jer bi svi bili tu i bila bi bolja saradnja, lakša organizacija. Također, bili bi zanimljiviji i medijima i drugima“, dodaje.
Nekoliko rješenja
Pored vlasti, Ebner smatra kako su i sama udruženja nacionalnih manjina i same manjine krive za svoj status jer se njihov rad sveo na starije ljude.
„Velikom većinom u udruženjima su stariji ljudi koji nemaju tu, možda, snagu da promoviraju rad Udruženja i zajednice, pogotovo u današnjem tehnološkom svijetu i to je mali problem. Mladi ljudi se slabo uključuju u svoje zajednice, stariji pokušavaju to održati i njima treba pomoći. Moguće da se i ljudi ne trude u današnjim problemima, no ima i svijetlih primjera.“
Dodaje kako i strane ambasade trebaju više pomoći onim udruženjima koja predstavljaju građane, potomke žitelja tih država koje predstavljaju.
Samo Čolak, glavni tajnik u Slovenskom društvu Cankar istakao je nekoliko rješenja za olakšavanje rada udruženja nacionalnih manjina.
„Manjine bi trebale biti stalna stavka u budžetima Grada, Općine, Kantona i Federacije, pa i u matičnim zemljama (neki ni od tamo nemaju podrške). Drugo, matične države bi trebale ‘prisiliti’ firme koje djeluju u BIH da pomognu manjinama, nevezano što su direktori tih firmi iz BiH. Mi, kao manjine, bi se trebali bolje sami organizirati, možda osnovati savez i zajedno pritiskati na institucije i zajedno organizirati događaje i s tim si smanjiti troškove“, rekao je on.
Dani nacionalnih manjina prvi put u SarajevuGrad Sarajevo po prvi put organizira Dane nacionalnih manjina u Sarajevu. Ove godine manifestacija će biti upriličena tri puta, a cilj projekta je da se udruženjima koja okupljaju nacionalne manjine u bh. prijestolnici omogući predstavljanje njihovog rada, projekata, kulture, tradicije, kuhinje, rukotvorina, umjetnosti i drugih aspekata njihovog identiteta.
Prvi Dan nacionalnih manjina, posvećen tradicionalnim jelima i pićima, održat će se 28. marta 2015. godine u Međunarodnom centru za djecu i omladinu Novo Sarajevo. Drugi je Dan planiran za mjesec juni kada će se organizirati smotra folklora nacionalnih manjina.
Treći Dan predviđen je u novembru kojim će se pokušati skrenuti pažnja na problem pronalaženja prostorija za rad ovih udruženja, kao i na potrebu za izgradnjom tzv. Kuće nacionalnih manjina u Sarajevu.
Realizacija ovog objekta jedan je od ciljeva manifestacije Dana nacionalnih manjina u Sarajevu koju organizira Gradska uprava, Vijeće Europe i Europska unija pod nazivom „Unapređenje ljudskih prava i zaštite manjina u jugoistočnoj Europi“.
Niami-Nalbantić je stava kako treba „samo poštovati zakon i sprovoditi ga, a ne tumačiti i iskorištavati po potrebi“.
„Vlast mora shvatiti da su manjine dio građanstva ove države, ovog grada, da su i oni društveno korisni i odgovorni, da su u krajnjoj liniji glasači. To, dosad, ni jedna struktura nije shvatila ili, najvjerovatnije, neće da shvati.“
Ispunjenje forme
Vijeće nacionalnih manjina, na nivou FBiH, bilo je jedan od uslova za bezvizni režim od strane EU, ističe Muratović koja smatra da je ono napravljeno tako da se samo ispuni forma.
„Sam Statut Vijeća na nivou FBiH bio je veoma loše urađen, tako da smo mi, izabrani, u startu htjeli napraviti izmjene Statuta. Međutim, rečeno nam je: “Ne može to tako, hajte vi budite osnovani, pa će se u toku rada napraviti izmjene”. Na sva vrata smo kucali, a ministarstva su prebacivala odgovornost sa jednog na drugo. Tražili na svim mjestima, institucijama da to profunkcioniše. Poslije godinu i po, dvije, i silnih razgovora na svim nivoima, dobili smo jednu kancelariju, potom i određena sredstva za budžet.“
„Kada je prošlo četiri godine mandata, od kojih smo mi proveli više od pola boreći se za osnovne uslove za rad, samo je rečeno kako nema više Vijeća manjina jer je njima istekao mandat. Za slijedeći krug, znači da se napravi javni poziv za novo Vijeće manjina, odnosno biranje njegovih članova, Ministarstvo pravde koje je prvi put to objavilo, drugi put nije htjelo, tako da je to sve stalo.“
Rijetki su oni koji udruženjima nacionalnih manjina pomognu bez nadoknade. Muratović i Juhasz-Pašić ističu Franjevački samostan na Bistriku koji, svima koji zatraže, ustupi prostor za kulturne manifestacije.
Svi sugovornici Al Jazeere svjesni su kako građani dijele iste probleme. Kako ističe Davor Ebner, “kada imaš platu od 400 maraka (200 eura), svejedno je da li si konstitutivni ili ne“.
Ipak, nadaju se kako će Dani nacionalnih manjina u Sarajevu i slične manifestacije otvoriti mogućnost izgradnje Kuće nacionalnih manjina čime bi dobili više sredstava za rad i promociju svoje tradicije i kulture. U suprotnom, mnogima prijeti gašenje i nestanak bogatih segmenata sarajevske i bosanskohercegovačke tradicije.
Izvor: Al Jazeera