Kad nema zakona, sve može biti ‘organsko’

Piše: Mladen Obrenović

Potražnja za organskom hranom u Europi i svijetu svake godine sve više raste, a podatak da je prodaja u SAD-u dosegnula 5,5 milijardi dolara godišnje i da je porasla za 72 posto u sedam godina dovoljno govori o značaju takve proizvodnje. Doduše, organski dobiveni proizvodi jesu skuplji, no potrošači često ne žale novac ako će jesti zdravo i hranjivo.

Zapadni Balkan u mnogo čemu zaostaje za modernim trendovima, pa je tako i u organskoj proizvodnji. Po podacima, kojima raspolažu organski proizvođači u Bosni i Hercegovini,  samo 0,6 posto površina na području jugoistoka Europe je pod kulturama, bilo da je riječ o voću, povrću, žitaricama ili ljekovitom bilju, koje se tretiraju po normama koje zahtijeva organska proizvodnja.

I tako malobrojni, proizvođači se teško mogu izboriti na tržištu, a dodatni problem im stvara činjenica da se često, pod oznakom „organsko“, prodaje i ono što je proizvedeno nekom drugom tehnologijom, uglavnom konvencionalnom i uz korištenje umjetnih gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i dodataka prehrani stoke. Takva, stroga pravila u organskoj proizvodnji važe ne samo za uzgoj, nego i za čuvanje i prijevoz te plasman prehrambenih proizvoda.

Uz napomenu da je nešto „zdravo“, „domaće“ ili „neprskano“ na tržnicama i u trgovačkim lancima nudi im se sumnjiva roba, zbunjuje ih se u izboru i uglavnom se odlučuju po vlastitom nahođenju, birajući vrlo često jeftinije i nepouzdano. Na drugoj strani, ono što je doista zdravo, i proizvedeno bez štetnih kemikalija, pod strogim nadzorom i s većom biološkom i nutritivnom vrijednosti ostaje zapostavljeno.

Zbunjivanje kupaca

Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju, a slično je i u susjednim državama, česta je pojava da se oznakama „organsko“ označavaju proizvodi koji to nisu, upozoravaju iz Saveza udruženja organskih proizvođača „Organsko“ Federacije BiH. Ključnim problemom označavaju nepostojanje zakona o organskoj proizvodnji na državnom nivou. Dok Republika Srpska ima zakon, ali nema podzakonske akte koji će služiti za provedbu pravila, u Federacija BiH takav zakonski ako još je u formi nacrta.

„Veći marketi, ali i mnoga prodajna mjesta nemaju obavezu, niti se koga boje i stide da pišu na proizvodima kako je to organskog porijekla, da to stavljaju na rafu sa organskim proizvodima i time samo zbunjuju kupca. Kad nema zakona, ni instrumenta kojim bi se moglo kazniti onoga ko na svoj proizvod stavi oznaku ‘organsko’, a on to nije, potrošači domaći proizvod miješaju sa organskim i kupuju pogrešno“, upozorava Sejad Herceg, predsjednik Saveza Organsko FBiH.

Organski proizvođači su, na drugoj strani, prošli cjelokupnu proceduru ishođenja certifikata, na svojim njivama, u plastenicima i vrtovima vrijedno radili, uspjeli ishoditi oznaku „organsko“ na svom proizvod, ali su u borbi s nakupcima i prekupcima, pogotovo trgovačkim lancima – nemoćni.

„I sâm sam organski proizvođač, uspjeli smo animirati ljude i jeste to mukotrpan posao, pogotovo jer nema zakonodavnog okvira da nas štiti i da mogućnost transparentnog širenja. Sve je to još uvijek na niskom nivou i u rukama je proizvođača, zapravo entuzijasta“, dodaje Herceg.

Isplativ posao

Kao i mnoge druge stvari, poput vode kao gospodarskog potencijala ili prirodnih ljepota kao dobre prilike za zaradu kroz turizam, tako se i poljoprivredna proizvodnja, a pogotovo njezin organski oblik kao jako isplativ označavaju velikom prilikom za BiH. I ne samo za tu državu, jer i njezini susjedi, koji još nisu ušli u Europsku uniju, otvorena je prilika apliciranja za pretpristupne fondove.

„Mogu se povući sredstva iz IPA fondova, IPARD, kao i fondova raznih asocijacija i udruženja, fondacija koje rade na razvoju poljoprivredne proizvodnje. U ovom sektoru možemo jako puno i jako brzo, a sa malo ulaganja. Možemo pomoći da se pojača ekonomski razvoj ruralnih prostora, sela i lokalne zajednice“, napominje Herceg.

„Svima je važno proizvesti kvalitetan organski proizvod i plasirati ga kupcu po što je moguće kvalitetnijoj i jeftinijoj cijeni, ali da dobiju kvalitetan proizvod. Imamo resurse i proizvođače, kvalitetan proizvod, ali nemamo poticajnih mjera niti stimulans da se pomognu poljoprivredni proizvođači koji se bave organskom proizvodnjom“, dodaje.

Kako do certifikata?

Sami organski proizvođači naprosto su onemogućeni prevariti potrošača i ponuditi mu proizvod označen kao organski, a da on to nije. Budući da su ishodili organski certifikat, koji je sukladan europskim pravilima, za njegovu zlouporabu slijede rigorozne kazne.

Certifikacijom se bavi nekoliko ovlaštenih kuća u BiH, objašnjavaju u jednoj od njih – Zadruzi za organsku kontrolu i certifikaciju „BeHaBIOCert“. Taj posao mogu obavljati stručne osobe s diplomom poljoprivrednog fakulteta i obukom iz područja organske kontrole i certifikacije.

„Oznaka za organski uzgojen proizvod dobija se samo nakon više godina praćenja i nadzora kod tijela za organsku kontrolu i certifikaciju. Procedura nadzora i certifikacije je propisana standardima  EU i Međunarodne federacije pokreta ekološke poljoprivrede (International Federation of Organic Agriculture Movements), koji se stalno revidiraju i usklađuju i koji su u osnovi isti u svim zemljama“, navodi Sanja Dazdarević, direktorica BeHaBIOCerta.

Cijela procedura, nastavlja ona, zahtijeva timski rad više stručnih osoba i cijeli proces proizvodnje mora biti potkrijepljen odgovarajućom propisanom dokumentacijom – od početka proizvodnje do planova za narednu godinu. Certifikat se teško stiče napornim radom, produžuje se svake godine, a stečeni organski status se može izgubiti, napominje Dazdarević.

Uz spoznaju da su potencijali veliki, a tržište „zatrovano“ šarolikom ponudom „domaće“ i „zdrave“, a posebno hrane za koju se vjeruje da dozrijeva u prekooceanskim tankerima, organskim proizvođačima iz BiH ostaju strana tržišta. I na njima se teško mogu izboriti sa sve snažnijom konkurencijom, ali su svoje mjesto našli sakupljači šumskih plodova, ljekovitog bilja i gljiva. Osim onoga što uberu, tamo plasiraju poluproizvode poput eteričnih ulja, ali i kozmetičke proizvode. Poštujući stroge europske standarde za utjehu im ostaje da su, mnogo prije ostatka BiH, bar ušli u Europsku uniju.

Izvor: Al Jazeera