Problematična ideja odlaska s Pantovčaka

Piše: Tomislav Šoštarić

Novoizabrana hrvatska predsjednica, Kolinda Grabar-Kitarović više je puta najavila da će zbog visokih troškova inzistirati na smanjenju zaposlenih i preseljenju Ureda predsjednika iz službene, velebne rezidencije predsjednika Republike Hrvatske na Pantovčaku u Visoku ulicu, gdje je u prvim danima svoje vlasti rezidenciju imao Franjo Tuđman, da bi se 1992. godine preselio na Pantovčak.

Ipak, ubrzo nakon izbora javili su se prvi glasovi koji ne odobravaju ovu namjeru novoizabrane predsjednice.

Prema nekima, adaptacija prostora u staroj palači u staroj jezgri Zagreba bilo bi ‘nasilje’ nad tim povijesnim objektom, a sigurnosni stručnjaci istovremeno upozoravaju da lokacija ne ispunjava sigurnosne uvjete koje zahtijeva zaštita predsjednika Republike.

Visoka ulica sigurnosno neadekvatna lokacija

Jedan od njih je i Pavle Kalinić, koji lokaciju u Visokoj ulici smatra neadekvatnom iz niza razloga.

Problem je, kaže Kalinić, već i to što se radi o vrlo starom objektu koji se nalazi na mjestu na kojem bi jak potres, koji ionako prijeti Zagrebu kao gradu na izrazito trusnom području, mogao iznositi 6,3 stupnja po Richteru te bi time u slučaju potresa bio izravno ugrožen život poglavara države i njegovih zaposlenika.

Također i sa strane uobičajene sigurnosne prakse osiguranja predsjednika države, lokacija je problematična jer se radi o uskoj ulici sporog protoka prometa i otežanog prilaza zgradi, što povećava sigurnosni rizik u slučaju napada i sličnih situacija.

‘Nema sigurnosnih prijetnji’

Gjenero smatra da su bilo kakve rasprave o sigurnosti predsjednika Republike danas smiješne jer u Hrvatskoj objektivno nema sigurnosnih prijetnji državnom vrhu. 

“Groteskno je što se dosadašnji predsjednik Republike i sadašnji premijer voze gradom u kolonama dva ili tri skupa automobila, a ne kao političari u normalnim demokratskim državama”, kaže Gjenero.

“U slučaju dolaska velike delegacije s mnogo osiguranja dolazak i odlazak bili bi teški i spori na takvom prostoru. Tamo nije zadovoljen nijedan sigurnosni aspekt”, kaže Kalinić.

Kalinić pritom napominje da ni Banski dvori, prostori hrvatske Vlade, koji se također nalaze na Gornjem gradu, nisu adekvatna lokacija za tu instituciju, već bi njezino sjedište također trebalo biti na brzoj i protočnoj prometnici.

 Pantovčak bolje rješenje

Stoga smatra da bi bilo mnogo bolje kada se u slučaju lokacije Ureda predsjednika ne bi mijenjalo ništa.

“Pantovčak, što se sigurnosnog aspekta tiče, je bolje rješenje i od Visoke ulice i od Banskih dvora”, kaže Kalinić, koji smatra da će savjetnici ukazati Kolindi Grabar-Kitarović na to da je ostanak na Pantovčaku ipak najbolje rješenje, sviđalo se to njoj ili ne.

A politički analitičar Jaroslav Pecnik smatra da su prigovori ideji seljenja Ureda zapravo priprema za odustajanje od te namjere.

Pecnika najava preseljenja Ureda pomalo podsjeća na jednog ministra koji je u prvim danima vlade Ivice Račana, nakon poraza HDZ-a na parlamentarnim izborima 2000. godine, na sjednice Vlade dolazio na biciklu kako bi pokazao da je nova vlast drugačija od prijašnje, ali se ubrzo ‘preselio’ u službeni automobil.

Slično tome, ideja odlaska s Pantovčaka, kaže Pecnik, samo je ‘zgodno zvučala’ u kampanji te smatra da preseljenja Ureda vjerojatno neće biti.

Poruka skromnosti

“Poruka je ‘mi smo drugačiji, mi smo skromniji, nećemo biti u simbolu moći, u raskoši'…to je zgodna izborna priča koja će otići u zaborav”, kaže Pecnik te podsjeća da se ista ideja razmatrala i za vrijeme dok je predsjednik bio Stjepan Mesić pa i na početku mandata Ive Josipovića, ali jedan od prepoznatljivih simbola hrvatske državnosti nisu napustili.

Iako Pecnik ističe da je njemu osobno svejedno gdje će biti Ured Kolinde Grabar-Kitarović, smatra da bi ona trebala ostati u rezidenciji na Pantovčaku, koji je ipak jedan od simbola novije hrvatske povijesti.

“Mi smo mlada zemlja u smislu neovisnosti, nemamo baš dugu tradiciju što se toga tiče, a stalno nešto mijenjamo, Ustav i sl. A treba ostvariti neki kontinuitet, pa i ako su to Pantovčak ili Banski dvori”, kaže Pecnik.

No, napominje, to je važno i sa strane reprezentativnog dijela jer predsjednik je taj koji predstavlja državu.

Premještanje mjesta vlasti i uštede

“Radi se o državi, a ne o nekoj tvrtki i treba imati prostor koji je ceremonijalan i reprezentativan. Kad dočekate nekog državnika, prezentirate državu i prostor mora imati neku simboliku i izgledati nekako. Pa nećete ga valjda primiti u kuhinji, da tako kažem”, smatra Pecnik.

Što se tiče argumenta snižavanja troškova Ureda predsjednika, Pecnik kaže da su uštede uvijek dobrodošle, no da u tom slučaju treba napraviti osmišljeni projekt koji bi pokazao bi li ti troškovi doista bili manji, odnosno bi li preseljenje Ureda u Visoku ulicu bilo doista jeftinije od ostanka na Pantovčaku.

“Uštede se vode pametnom politikom, borbom protiv korupcije i kriminala, a ne premještanjem mjesta vlasti s jedne na drugu lokaciju”, kaže Pecnik.

S druge strane, analitičar Davor Gjenero, pak, podržava ideju preseljenja. Prema njegovoj procjeni, godišnji troškovi Ureda predsjednika su oko 45 do 50 milijuna kuna (5,8 do 6,4 milijuna eura), a u Uredu je zaposleno oko 150 ljudi – previše i preskupo.

‘Zatvoreni grad’

“Ured Predsjednika na Pantovčaku u posve je neprimjerenim prostorima, s obzirom na ulogu predsjednika Republike u Hrvatskoj, na veličinu i međunarodno značenje Hrvatske. Radi se o prostoru koji je građen kao reprezentativni rezidencijalni, a koristi se kao uredski. Osim toga, radi se o ogromnom kompleksu, svojevrsnom ‘zatvorenom gradu’ u rezidencijalnom dijelu Zagreba, što samo po sebi generira ogromne troškove. Kad se organiziraju primanja za građane, stvara se utisak svojevrsnog ‘hodočašća’ na Pantovčak, što jasno asocira na statusnu i životnu razdvojenost političke klase i građana”, kaže Gjenero.

Stoga je problem s odricanjem Grabar-Kitarović od Pantovčaka po Gjeneru samo u tome što nema ideje o novoj funkciji tog velebnog i skupog prostora.

Ali je logičan refleks, smatra on, da Grabar-Kitarović želi otići iz tog prostora i tako smanji proračunske rashode Ureda predsjednika Republike.

“Skromnost ne mora biti nužno pejorativno doživljena. Hrvatski političari bitno su rastrošniji od političara u zemljama Srednje Europe, veličinom i ekonomskom snagom usporedivima s Hrvatskom. Ako se od građana traži odricanje, skromnost i prilagođavanje realnim mogućnostima države, skromnost je minimalno što političari mogu učiniti”, zaključuje Gjenero.

Izvor: Al Jazeera