Hrvatska u EU, građani u depresiji

Piše: Tomislav Šoštarić

Hrvatski su političari ranije ovog mjeseca obilježili prvu godinu članstva ove zemlje u Europskoj uniji. Hrvatska je uz zvuke ”Ode radosti” svečano ušla u Uniju u ponoć 1. srpnja 2013. godine.

Ulazak u tu zajednicu država politička je elita s uglednim gostima iz zemalja članica EU i europskih institucija, uz prigodan program, dočekala na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića.

Dan nakon toga, Hrvatska je nastavila živjeti uobičajenim tempom svakodnevnice i tako je, barem prema mišljenju naših sugovornika, “običnih” građana ove zemlje, ostalo sve do danas.

Naime, prema njihovom mišljenju, u ovih se godinu dana u životima građana nije promijenilo ništa, a ako se nešto i promijenilo, promijenilo se uglavnom nagore.

Cijene rastu, posla sve manje

Generalni stav jest – Hrvatskoj članstvo u Europskoj uniji za sada nije donijelo ništa dobroga, nezaposlenost je nastavila rasti, ekonomija padati, živi se lošije, a za to nije kriva EU nego smo krivi sami.

“Živim lošije, puno lošije, financijski lošije. Režije su porasle, rata kredita za stan isto, poskupjela je hrana. Ništa ne mogu uštedjeti, zapravo mi fali novaca, a na poslu radim za troje ljudi. Otkazi su gotovo svakodnevica, starije zaposlenike šalje se u mirovinu, a novi ljudi se ne zapošljavaju, nego njihov posao pada na leđa nas koji još radimo. Prekovremeni sati se podrazumijevaju”, kaže 33-godišnja Martina, djelatnica jedne hrvatske banke u stranom vlasništvu.

Društvo bez zajedničkog cilja

U Hrvatskoj se, smatra Krunoslav, ne ulaže dovoljno u obrazovanje i stručnjake na raznim prosperitetnim područjima, koji bi u budućnosti pravili razliku i doprinijeli rastu hrvatskog gospodarstva, ali i ugleda u svijetu.

Umjesto toga, cijene se osobine koje ne doprinose boljitku, poput sposobnosti da se čovjek “snađe”, umjesto da dobro i učinkovito radi.

“U Austriji te poštuju zbog onog što jesi i što radiš. Postoji osjećaj društvene pripadnosti i vrijednosti. U Hrvatskoj toga nema, što zapravo znači da društvo nema unutarnju koheziju, a time ni zajednički cilj”, kaže Krunoslav.

Martina kaže da je planirala zatrudnjeti, ali zbog financijske situacije morala je odgoditi ispunjenje te želje. Nada se, ne zauvijek, ali ne vidi kraj teškoj situaciji.

Umirovljenica Mira, pak, strahuje za svoje već odraslo dijete. Smatra da je jedino dobro što je dovelo članstvo u EU veća mogućnost studiranja u zemljama članicama te to vidi kao zalog za budućnost.

No, sve ostalo što se u Hrvatskoj događa, od gospodarstva, preko vladajuće politike i njezine alternative, do atmosfere u društvu, smatra svime prije nego “europejskim” načinom.

Stranke, pogotovo sada vladajući, “lijevi” SDP, jako ju je razočarao, a u perspektivi ne vidi nikoga tko bi stanje mogao promijeniti.

‘Svatko gleda svoj interes’

No, kaže Mira, za to i nisu krive stranke, nego hrvatski mentalitet i izokrenut sustav vrijednosti.

“Pljačka, korupcija, svatko gleda samo svoj interes i nema nikakve solidarnosti. Mislila sam da će se ipak to malo promijeniti ulaskom u EU, no tek se sada u pravom svjetlu vidi da smo kao narod takvi. Bez obzira na pritiske, da tako kažem, iz EU-a, sustav moralnih vrijednosti je nizak. A zbog toga nam trpi i ekonomija”, kaže Mira.

Unatoč zakonodavstvu usklađenom s Europskom unijom, pravna država, kaže Mira, u pravom smislu riječi još ne funkcionira.

“Zakoni su dobri, ali se ne provode. Birokratski aparat je golem i skup, opterećuje privatni sektor preko svake mjere, a neučinkovit je. S takvom birokracijom ne možemo ni očekivati strane investicije, bez kojih ne možemo pomaknuti ekonomiju s mrtve točke”, smatra Mira.

Za 23-godišnjeg studenta Mateja, koji plitak studentski džep puni tako što radi kao konobar, što u Zagrebu što tokom ljeta na obali, za nekakav bitan mentalni pomak nabolje, kaže, još je prerano.

Razmišljanje kao u komunizmu

Prema njemu, ipak su vlast, političke stranke i poslodavci, odnosno menadžeri, oni koji bi trebali povući cjelokupno društvo prema naprijed.

No, i on je pesimističan. “Korupcija i nesposobnost. Dokle god je vladajućima primarni cilj sebi i svojima osigurati bolji život, dok god su njihovi osobni interesi ispred općeg interesa građana, ništa neće biti od svega toga”, kaže Matej, iako napominje da mu se čini kako je korupcije sada nešto manje.

Krunoslav je rođen u Zagrebu, ali već 23 godine živi u Beču, gdje je završio i studij. Smatra da Hrvatskoj članstvo u EU otvara perspektive.

No, kao što smatraju i naši drugi sugovornici, perspektiva će se ostvariti samo ako građani promijene način funkcioniranja.

“Koči nas to što se u Hrvatskoj još uvijek ponašamo kao da smo u komunističkom sustavu, navikli smo da sve dolazi bez obzira na to koliko radili. Talentirani smo narod, ali sve bismo željeli bez truda. A bez žrtve, bez obzira na talent, nema ništa”, kaže 42-godišnji Krunoslav.

Ljudi su, primjećuje, razočarani, pogotovo mladi, koji sve više napuštaju ili bi željeli napustiti zemlju i otići trbuhom za kruhom.

Iako ih razumije, to smatra lošim, jer bez njihove aktivnosti i inzistiranja na promjenama situacija se neće skoro poboljšati.

Razočarenje i malodušnost

Razočarenje koči u djelovanju, a to, kaže, vodi u malodušnost i tada se ulazi u opasan začarani krug iz kojega je teško naći izlaz. Tome, naglašava, dodatno doprinosi nedostatak vizije.

Marijan je 43-godišnji vlasnik automehaničarske radionice iz Zagreba i nije bio za ulazak Hrvatske u EU.

Smatra da je hrvatsko društvo mentalitetom bliže nekim drugim područjima nego Europskoj uniji. Prema njemu, Hrvatska svoju budućnost, u gospodarskom smislu, treba tražiti u suradnji sa zemljama Balkana.

Podsmjehnuo se sjetivši se jednog od benefita koje je navela hrvatska ministrica vanjskih poslova Vesna Pusić, onog da hrvatski građani sada u zemlje članice EU mogu putovati samo s osobnom iskaznicom.

“I prije sam u te iste zemlje mogao putovati, ali s putovnicom. Dokument kao dokument, tako svejedno s kojim putujem”, kaže Marijan.

Zakoni evropski, običaji hrvatski

Općenito je, smatra Sandra, riječ o neskladu između zakona, propisa i običaja EU-a, s jedne, i realnog stanja stvari u Hrvatskoj, s druge strane.

“Mi uzimamo modele iz EU-a, kopirali smo zakone i pravila, a ništa od toga nije prilagođeno stvarnom načinu života u ovoj zemlji. Rad se ne cijeni, dobro prolaze neradnici koji prodaju maglu. Za krađe se ne odgovara, ovo malo što se sudi je da se narodu zamagle oči. A kad ti nešto treba od države, prava neka i slično, ništa ne možeš dobiti. A država, istovremeno, bez pardona traži svoje”, kaže Sandra.

Ni Marijan ne smatra da se ulaskom u EU nešto promijenilo. A jedna se stvar, kaže, itekako morala promijeniti, čak i prije samog ulaska.

“Poslovanje banaka. Smatram da ne rade prema pravilima prema kojima rade u matičnim zemljama. U Njemačkoj se krediti daju pod povoljnijim uvjetima. To je trebalo riješiti i prije ulaska u EU”, kaže Marijan.

Odgovornost i na poslodavcima

Medicinska sestra Sandra, 40-godišnja majka dvoje djece, problem ponovno vraća u njedra samog društva.

“Snobovi smo. Ljudi pate na EU, ali ne shvaćaju neke stvari. U Hrvatskoj radiš ‘kao konj’ i plaćen si nikako. U mnogim drugim zemljama članicama radiš puno, ali si za to i pristojno plaćen. No, ljudi odlaze iz Hrvatske u te zemlje, a onda se vrate i kažu da je to iskorištavanje tamo, iako su bili bolje plaćeni za veći rad nego ovdje. Zapravo je obrnuto, nije toliko iskorištavanje tamo, nego ovdje, u Hrvatskoj”, kaže Sandra.

Smatra da i poslodavci u svemu snose veliku odgovornost. Prema njezinom mišljenju, dok ostvaruju profit koji zadovoljava njihove potrebe, ne pada im na pamet učiniti dodatni napor kako bi doprinijeli rastu hrvatskog gospodarstva, standarda i smanjenju nezaposlenosti.

No, neki probleme Hrvatske, u kontekstu članstva u EU, promatraju iz druge perspektive. I to ne samo one nedovoljnog iskorištavanja novca iz njezinih fondova, što su naveli svi naši sugovornici kao nedovoljno iskorišten resurs zbog, kako kažu, nesposobnosti vladajućih struktura.

Fran, 54-godišnji inženjer elektrotehnike, smatra da Hrvatska vlastiti put prema boljitku treba tražiti zbog same političke prirode stvari.

Samo jeftinije telefoniranje

“Velike korporacije i velike nacije, ali u prvom redu korporacije i moćni lobiji, rade za svoje interese, koji nisu u skladu s interesima građana Hrvatske, ali ni s interesima građana drugih zemalja članica. EU je nesamostalna u provođenju gospodarske i svake druge politike u odnosu na korporacije, bankarske i druge moćne financijske sustave i toga moramo biti svjesni”, zaključuje Fran.

I dok je ministrica vanjskih poslova i potpredsjednica vlade Vesna Pusić na prvu obljetnicu ulaska u EU nabrajala, prema njoj, brojne prednosti članstva, a predsjednik Ivo Josipović i premijer Zoran Milanović uz to napomenuli da bez obzira na te prednosti problema itekako još ima te da se to ne može promijeniti u godinu dana, hrvatski građani uglavnom se slažu u kojem smjeru mogu pokazati prstom kad ih se pita što se konkretno i primjetno promijenilo – jeftinije telefoniranje.

Ali samo u zemljama Europske unije. Lijepo, kažu, ali nije baš puno.

Izvor: Al Jazeera