U svijetu nije bilo ovakvog pokretanja mina

Razgovarala: Snježana Mulić-Softić

Poplave i klizišta u Bosni i Hercegovini, osim što su pomjerile desetine hiljada stanovnika iz njihovih domova i živote im preokrenule naopačke, iz svojih su ležišta pomakli i neeksplodirane mine i tako ih učinili još opasnijim.

„Te mine su do sada bile na ‘sigurnom’, locirane i propisno označene, a sada su otišle ko zna gdje. Puno je posla propalo, sve što smo uradili. Sad moramo ispočetka, ali je ovaj put teže“, kaže Ahdin Orahovac, pomoćnik direktora Centra za uklanjanje mina u BiH (BH MAC), najbolje organiziranog centra te vrste u svijetu.

Sa Orahovcem, koji se protiv mina bori 19 godina, razgovaramo o aktuelnoj situaciji u vezi s pokretanjem neeksplodiranih ubojnih sredstava u BiH, ali i regionu, budući da ima naznaka da ih je voda i bujica odnijela slivovima rijeka do susjedne Hrvatske i Srbije, pa čak i do Crnog mora.

• Koliko je u BiH, prije poplava i klizišta, preostalo nedeminiranog prostora, odnosno mina?

Orahovac: Prema posljednjoj općoj procjeni minske situacije, u BiH je još prisutno blizu 120.000 mina i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS), a koja direktno utječu na sigurnost blizu 540.000 građana.

Kosovo je ponudilo pomoć tamošnjeg centra za deminiranje, koja podrazumijeva njihove mašine i stručni tim od sedam osoba, a na nama je da im obezbijedimo smještaj i hranu. Međutim, mi taj novac nemamo.

Trenutna sumnjiva opasna površina u BiH iznosi 1.215 kvadratnih kilometara ili 2,4 posto od ukupne teritorije BiH. Prva procjena sumnjive opasne površine u BiH je izvršena 1998. godine i tada je ona iznosila 4.200 kvadratnih kilometara. Bukvalno je na svakog stanovnika dolazila po jedna mina.

Tačnu informaciju o sumnjivim opasnim površinama zahvaćenim poplavama imat ćemo tek kada se voda povuče sa poplavljenih područja.

Trenutno nam je veliki problem jezero u predjelu Vozuče, koje se bukvalno rascijepilo i mine, koje su se donedavno nalazile oko jezera, koje su bile locirane i obilježene, sada su se shurvale u vodu.

• Nakon ratova vojske obično ustupaju sheme sa ucrtanim minskim poljima, što uveliko olakšava proces lociranja i deminiranja. Međutim, sada imamo sasvim drugu situaciju, kada je nepoznato gdje je i u kojoj količini voda pomjerila mine. Da li je ova situacija gora u odnosu na poratnu i šta sve morate uraditi da locirate pokrenute mine?

Orahovac: Ne. Situacija se ne može porediti sa onom nakon završetka rata. Ništa se sa onim ne može porediti, jer BiH je u regionu imala najviše mina u odnosu na površinu. Međutim, ova situacija sa poplavom, bujicama i klizištima za nas je skoro pa nova. Istina, prije sedam godina, kada su se izlile Spreča i Sava, došlo je do pokretanja mina i mi smo to tada uspješno locirali i sanirali. Međutim, ovo sad što se desilo može se opisati samo riječju – kataklizma. Ali ovo je i veliko iskušenje za nas, kao glavni centar za uklanjanje mina u državi.

Deminere iz privatnih kompanija niko ne štiti

U BiH je od kraja rata pa naovamo od mina stradalo 1.800 građana i 140 deminera. Orahovac kaže kako su u BiH registrirane 32 organizacije koje se bave deminiranjem, ali da mnoge od njih, zbog neredovne i neefikasne kontrole i nadzora, ne zadovoljavaju sve potrebne standarde, zbog čega dolazi do ranjavanja i pogibije deminera.

“Te su firme kao bilo koji granap ili zanatska radnja. Otvore se, zaposle ljude, ali ih niko ne prijavi na socijalno i zdravstveno osiguranje, ne da im se adekvatna zaštita, plata… Znamo kakvo je stanje u državi i ljudi idu za korom hljeba. BH MAC izdaje certifikate firmama koje se bave deminiranjem, a sve ostalo je na drugim državnim organima”, kaže Orahovac.

 

Ovim povodom smo tražili savjet Ženevskog centra za humanitarno razminiranje, ali su oni rekli da nisu imali sličnu situaciju u svijetu, tako da smo se morali snalaziti. Sada su mnoge mine otišle ispod mulja, neke su još dublje zakopane i teže ih je uočiti. Puno smo se koraka vratili unazad i trebat će veliki trud da sve saniramo.

• Šta to podrazumijeva – koje ste sve snage i sredstava morali mobilizirati?

Orahovac: Trenutno je u toku proces identifikacije stanja na terenu od operativnog osoblja BH MAC-a i operativnog tima sa bespilotnom letjelicom belgijske Prve pomoći, belgijske Vojne akademije uz asistenciju Univerziteta Vrije iz Brisela, gdje se vrši permanentno snimanje terena. Letjelica je već bila u Orašju i  Tuzli, a onda ide u Vozuču. To je veoma skupa letjelica i sami to ne bismo mogli finansirati da nismo dobili pomoć.

U BiH je još prisutno blizu 120.000 mina i drugih neeksplodiranih ubojitih sredstava, a koja direktno utječu na sigurnost 540.000 građana.

Sada tražimo i asistenciju Instituta za geologiju i rudarstvo iz Tuzle, tako da nas je ova situacija prisilila da dodatno učimo, što i nije loše.

• Koja su područja najugroženija i šta ste do sada uradili u vezi s ovim problemom?

Orahovac: Najpogođenije općine su Maglaj, Doboj, Petrovo, Šamac, Zavidovići, Olovo, Odžak, Orašje. Sve općine koje su zahvaćene elementarnim nepogodama, odnosno poplavama i klizištima su identificirane. U ponovno lociranje i zaštitu stanovništva mobilizirani su svi naši ljudski i tehnički resursi, ali i UNDP, EUFOR,  štabovi Civilne zaštite, krizni štabovi…

U saradnji sa UNDP-om objavili smo mapu općina, odnosno područja zahvaćenih elementarnim nepogodama sa trenutnom minskom situacijom (www.ba.undp.org.), a EUFOR je po selima u kojima nema struje i ljudi ne mogu čuti vijesti dijelio letke sa upozorenjima i informacijama o pokrenutim minama. Podržali su nas i mediji, tako da smo, što se tiče stanovništva, dosta uradili. U Brčkom je prije pet dana eksplodirala jedna mina, ali, nasreću, nije bilo povrijeđenih.

• Ima li BiH potrebnu mehanizaciju i ostala pomagala za snimanje i deminiranje pokrenutih mina i može li novonastalu situaciju riješiti sama ili treba međunarodnu pomoć?

Orahovac: BiH je tražila međunarodnu pomoć u cilju snimanja područja pogođenih elementarnim nepogodama. Akreditovane deminerske organizacije su se stavile na raspolaganje za operacije interventnog deminiranja, koje podrazumijeva deminiranje ubojitih sredstava na putevima i mjestima gdje ima ljudi. Do sada su dvije organizacije izvršile interventno deminiranje, na lokalitetu Seljublje (M18 Tuzla-Bijeljina) i Mala Blizna – Bočinja, Zavidovići.

Trenutno je veliki problem jezero u predjelu Vozuče, koje se bukvalno rascijepilo i mine, koje su se donedavno nalazile oko njega i bile locirane i obilježene, sada su se shurvale u vodu.

Također, u što skorijem vremenskom periodu BH MAC će sačiniti akcioni plan djelovanja za narednih šest mjeseci, kao i finansijski plan potreba, koji će se biti prezentiran domaćim i međunarodnim subjektima.

• Izjavili ste kako je moguće da su mine završile i u susjednim državama. Da li ste s njihovim centrima za deminiranje imali kontakte o tom pitanju?

Orahovac: Da. U sklopu praćenja situacije u vezi sa potencijalnim pomjeranjem mina u regionu usljed elementarnih nepogoda regionalni ekspertski tim, koga čine predstavnici Centra za razminiranje Republike Srbije, Hrvatskog centra za razminiranje i Centra za uklanjanje mina u BiH, održao je sastanak na kojem su razmijenjene sve raspoložive informacije iz domena protivminskog djelovanja u cilju otklanjanja
posljedica od poplava i klizišta i definirani su naredni koraci.

• Koliki je, objektivno, potreban period da locirate i deminirate ovako pokrenuta minska polja i pojedinačna ubojna sredstva, te koliko novca za to treba?

Orahovac: Prema međunarodnom ugovoru, koji je potpisala država BiH, moramo završiti kompletno deminiranje do 2019. i nema probijanja rokova. Sad – što je vanredna situacija, što je došlo do pogoršanja, vraćanja unatrag, to ništa ne mijenja.

Naravno, mi bismo sve to mogli uraditi, ali kada bismo zapeli naredne dvije godine i mobilizirali sve snage u zemlji, redovne i vanredne. Trebala bi nam i dodatna mehanizacija i ljudstvo. Sigurno bi nam trebalo hiljadu i po angažiranih deminera da stalno rade.

Tražili smo od Komisije za deminiranje pri Ministarstvu civilnih poslova dodatnih 600.000 KM, ali ne znam hoće li nam odobriti. Inače bismo davno završili deminiranje čitavog prostora u BiH da smo imali sredstva koja nam trebaju, ali država uvijek ima nešto preče. No, sad se pokazalo da i mine koje nisu bile na pristupačnim terenima mogu postati prioritet.

• Koje su vaše preporuke građanima, kako da se zaštite?

Orahovac: Posebno skrećemo pažnju građanima da samoincijativno ne preduzimaju nikakve aktivnosti na uklanjanju mina i NUS-a. Ukoliko ih uoče, apeliramo da ih ne diraju, ne pomjeraju i ne odnose na deponije, te da odmah obavijeste nadležne obučene i specijalizirane organizacije u BiH (štabove Civilne zaštite, policiju, pripadnike Oružanih snaga BiH i timove BHMAC-a).

Izvor: Al Jazeera