Malobrojni i bez opreme, vojnici ipak pomažu
Razgovarao: Mladen Obrenović
Poplave koje su pogodile regiju pokazale su da je pomoć vojske u slučaju elementarnih katastrofa nešto što građani očekuju. Podrška civilima u izvanrednim okolnostima i jeste, uz obranu zemlje i sudjelovanje u međunarodnim misijama, jedna od tri ključne misije oružanih snaga u svim zemljama regije.
No, vojske Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije godinama se suočavaju s konstantnim proračunskim smanjenjima, sve manje su na terenskim vježbama i uglavnom dio vojnih misija u ratom ugroženim državama. Upravo na to u razgovoru za Al Jazeeru, kao i na odgovore što vojske rade u mirna vremena, ukazuju vojni analitičari Sead Turčalo, Igor Tabak i Aleksandar Radić.
- Al Jazeera: Ako je “priskakanje u pomoć” ugroženim civilima jedan od zadataka oružanih snaga u regiji, jesu li vojske Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije dovoljno dobro opremljene i pripremljene za pomoć u pomaganju ugroženima u poplavama i saniranju šteta?
Turčalo: Generalno gledajući, Oružane snage Bosne i Hercegovine su neadekvatno opremljene da bi adekvatno odgovorile na svaku vanrednu situaciju izazvanu prirodnim ili nesrećama antropološkog porijekla. Jedan od razloga jeste činjenica da je budžet namijenjen za odbranu restriktivan, te da su procedure nabavke veoma spore, često se opstruiraju i slično.
Civilna zaštita – marginalizirana„Nužno je vršiti procjenu kada je potrebno angažirati vojsku, a ne tražiti njezin angažman i u situacijama kada nisu iscrpljeni kapaciteti civilne zaštite”, kaže Sead Turčalo.
“Nažalost, na ovim prostorima civilna zaštita je u pogledu opremanja i obučavanja potpuno marginalizirana, a koordinacija krajnje loša, što su pokazale neke situacije tokom poplava u BiH.
Dodatno, stvar usložnjava činjenica da se procjena situacije u praksi ne vrši jedinstveno, niti se prioriteti angažmana OS BiH određuju po jedinstvenoj metodologiji, pa tako često dolazi do odugovlačenja u procedurama ili se snage ne angažiraju uvijek u adekvatnoj mjeri u najugroženijim područjima.”
Istovremeno ne postoji spremnost da se uz manja ulaganja ojačaju neki važni segmenti koji bi služili za pomoć civilnim strukturama, kao što je npr. vojno vazduhoplovstvo. Uz neznatna ulaganja OS BiH bi mogle skoro udvostručiti broj helikoptera koji su upotrebljivi za evakuacije ili dopremanje pomoći. Ova neopremljenost dolazi do izražaja naročito u uvjetima požara, kada broj upotrebljivih helikoptera drastično opada, te ih je u najboljem slučaju upotrebljivo njih – pet.
Još lošija je opremljenost vojnika koji bi se eventualno koristili na terenu. Imajući u vidu deficite u opremljenosti, OS BiH su pokazale da i s ograničenim sredstvima postižu dobre rezultate. Tu naročito treba istaknuti vazduhoplovne snage.
Tabak: Ovakva djelovanja nisu primarni posao nijedne od vojski u regiji. Upravo zato, dok se te organizacije uspijevaju suprotstaviti pogibelji za građane, lako bi bilo zamisliti i njihov bolji učinak, recimo uz više razne specijalizirane opreme. No, činjenica je da opreme i ljudstva ima toliko koliko si to pojedina država može priuštiti.
To i prije gospodarske krize nije bilo mnogo, a posebno je upitno danas, kad se štedi gdje god je to moguće. To posebice vrijedi ako znamo da je obrana jedan od resora koji su u demokracijama tradicionalno prvi na udaru državne štednje. Vojna spremnost i vrhunska opremljenost lako ispadnu vrlo skupa nastojanja za svaku naciju.
Radić: Promene u oružanim snagama u regionu provedene u recentno vreme bitno su oslabile potencijale za reagovanje u prirodnim i veštački izazvanim katastrofama. Dramatično je smanjeno brojno stanje svih vojski i ukinuto je obavezno služenje vojnog roka i na taj način smanjen je broj “ruku” na raspolaganju za angažovanje kada to zatreba, recimo za uređenje odbrane od poplava. Rashodovan je i znatan broj tehničkih sredstava koja su bila potrebna u vreme Hladnog rata i redukovan je broj namenskih jedinica od koristi za podršku civilnom društvu u skladu sa savremenim procenama rizika.
- Al Jazeera: Čime se vojska, konkretno, bavi u mirnodopsko vrijeme, osim što “vježba” za rat? Je li i priprema za pomaganje civilnom stanovništvu dio aktivnosti vojske?
Tabak: Rat je nedvojbeno jedna od djelatnosti u koju ljudski rod oduvijek ulaže ponajviše truda, novca i napora. Upravo zato vrlo je malo neprilika pred kojima se vojska može naći u slučaju raznih prirodnih nepogoda ili ljudskim djelovanjem izazvanih nesreća, a da takve uvjete ne susreće i pri vođenju rata.
Teška prohodnost, plamen, vodene prepreke, otrovne kemikalije – uz, naravno, borbena djelovanja protivnika – tek su dio tog “vježbanja za rat” o kojem pričate. Zato je vojno uvježbavanje za savladavanje svih tih problema, kao i pribavljanje opreme za njihovo nadilaženje, ujedno i ključ vojne spremnosti za “uskakanje” u pomoć civilnome sektoru društava pogođenih katastrofama.
Vojnici svjesni rizika„Ono što baš i nije tipično za ostale pozive ili zanimanja jest činjenica da vojni poziv i danas, na određen način, svim ljudima koji ga odaberu jasno stavlja na znanje potencijalne opasnosti, ali i rizike po život i zdravlje”, kaže Igor Tabak.
“Upravo zato, kad nastupe elementarne nepogode ili katastrofe pripadnici vojski su svjesniji osobnih rizika, a ponešto lakše i podnose razaranja, te užase koje takve prilike sa sobom donose. No, da ponovim, pomaganje preživljavanju i dobrobiti svoga društva ključna je aktivnost svake nacionalne vojske.“
Naravno, treba tu spomenuti i pitanje radnoga vremena, koje se u vojskama shvaća prilično drugačije nego u civilnom svijetu, što, opet, dovodi do činjenice da se vojske tipično s katastrofama suočavaju neprekinuto – do konačnog rješavanja problema.
Radić: Sve tri misije vojske – odbrana zemlje, učešće u međunarodnim misijama i podrška civilnom društvu obuhvaćene su redovnom obukom u skladu sa posebnostima pojedinih rodova i službi i njihovim konkretnim potencijalima i zadacima. U praksi, nedostatak novca loše se odražava na obuku i opremanje i to je zajednički regionalni problem. Na papiru zna se šta bi trebalo imati, ali odbrambeni budžeti ni izbliza ne mogu podmiriti sve potrebe.
Turčalo: I kada se priprema “za rat”, kao što kažete, vojska se obučava i za pomoć civilnom stanovništvu. Najbolji primjer je obuka vazduhoplovnih i inženjerskih snaga, koje se sa svojim sposobnostima podjednako mogu koristiti i za vojne i za civilne zadatke.
- Al Jazeera: Posmatrali ste angažman vojske na ugroženim područjima. Jesu li odgovorili zadatku koji su na sebe preuzeli?
Radić: Kao građanin ponosan sam na učinak vojske u pomoći stanovništvu i rešavanju krize. Bio sam u Obrenovcu, i u kriznom štabu, i po gradu, i selima u okolini i vidio sam da je vojska na sebe preuzela veliki zadatak i tokom evakuacije i kasnije u snabdevanju stanovništva koje je bilo odsečeno.
U regionalnom okviru bilo je sjajno videti izmešane uniforme Vojske Srbije i Vojske Crne Gore, pripadnika PTJ-a i SAJ-a i da su svi na zajedničkom poslu. Pogledate u jednom smeru i vidite vozila ronilaca iz Rečne flotile, prekoputa crnogorsku četu specijalnih snaga i žandare, malo dalje PTJ i vojnu Gazelu u vazduhu iznad haosa obrenovačke tragedije.
Smanjeni potencijali„Nekad su u JNA jedinice atomsko-biološko-hemijske odbrane (ABHO) bile ugrađene u sve taktičke jedinice, a na višim nivoima organizacije postojali su bataljoni i pukovi”, kaže Aleksandar Radić.
”Sada Srbija ima jedan bataljon ABHO i Centar za usavršavanje kadrova u Kruševcu, sa ambicijom da bude regionalni, a ostale oružane snage regiona imaju znatno manje potencijale – Hrvatska ima jedan bataljon, BiH i Makedonija po jednu četu, a Crna Gora jedan vod. Sličan primer je sa inžinjerijom, koja je, takođe, znatno manje brojna u odnosu na skoru prošlost.“
Turčalo: Mislim da je vojska, uprkos svim ograničenjima, kao što su slaba materijalna opremljenost, loša reakcija civilnih struktura, ignoriranje državnih struktura – za koju je pomoćnik ministra sigurnosti Samir Agić čak javno optužio Republičku upravu civilne zaštite entiteta Republike Srpske – napravila pravi poduhvat.
Ova situacija je pokazala da se neke odluke mogu vratiti i kao bumerang. Kao primjer navodim restrikciju budžeta za potrebe odbrane, koja dovodi do toga da OS BiH nisu u stanju da nabave neophodno gorivo za helikoptere ili neka druga motorizirana sredstva, što se u ovim uvjetima može pokazati kao katastrofalno.
Sama činjenica da se neophodno gorivo mora posuđivati ili interventno kupovati usporava angažman vojske, a u vanrednim situacijama prolongiranje akcije za nekoliko minuta, a ne sati ili čak dana, može imati nesagledive posljedice.
Tabak: Tijekom proteklih dana bilo je jasno vidljivo da su u svim državama pogođenima poplavama pojedine nacionalne vojske bile među prvim organizacijama koje su izašle na teren, te počele raditi na spašavanju građana. Pri tome, taj je rad obavljan i u najtežim uvjetima, usprkos opasnostima i neredu, te s jasnim ciljem. Svo je to ljudstvo svojom požrtvovanošću često nadoknađivalo i nedostatke u opremi i materijalnim sredstvima.
Da su ovo djelovanje prepoznali i sami građani jasno pokazuje činjenica da u već početim diskusijama o odgovornosti i mogućim propustima u pripremi i zaštiti građana – nitko ni na koji način nije oštricu prigovora okrenuo ni na jednu od nacionalnih vojski u regiji. Dapače, jasno je da su pomogli koliko su mogli i u skladu s opremom, a često i više od onoga koliko se očekivalo.
Izvor: Al Jazeera