E-trgovina polako preuzima tržište u regiji

Kupci iz Srbije mnogo više elektronskim putem kupuju na inostranim stranicama, kaže Aleksandar Birovljev (Getty Images)
Kupci iz Srbije mnogo više elektronskim putem kupuju na inostranim stranicama, kaže Aleksandar Birovljev (Getty Images)

Piše: Mario Pejović

Elektronska trgovina proteklih godina postaje sve popularniji vid trgovanja u zemljama regije, pokazuju statistički podaci i mišljenja stručnjaka, ali i samih trgovaca.

Pokazatelj da je u 2014. godini 1,16 miliona građana Srbije kupovalo ili poručivalo robu i usluge putem interneta (što je rast od 28 posto u odnosu na prethodnu godinu), ili da je u 2012. godini 26 posto pojedinaca u Hrvatskoj robu i usluge kupovalo online putem ukazuje da je ovaj vid trgovine postao široko prihvaćen.

Kada je e-trgovina u Bosni i Hercegovini u pitanju, statističkih podataka nema, ali iskustva struke kažu da Bosni i Hercegovini ne zaostaje puno za susjedima.

Na pitanje šta je tačno elektronska trgovina, Aleksandar Birovljev, ekspert u polju elektronske trgovine i elektronskih plaćanja te predsjednik Grupacije za e-trgovinu u Privrednoj komori Srbije, zaposlen u Banca Intesa na poziciji e-commerce menadžera, kazao je da “elektronska trgovina predstavlja razmjenu, kupovinu i prodaju roba i usluga putem elektronskih mreža za komunikaciju – interneta, mobilne telefonije i drugo”.

Živi organizam

E-trgovina je živi organizam i njeni izazovi lako postaju prednosti, smatra Birovljev.
“Kao primer možemo navesti ulazak pojedinih država bivše Jugoslavije u Evropsku uniju, na primer Hrvatske, koja, neopterećena carinama, šalje robu na tržište EU-a, ali za kupce van ove teritorije i dalje ima ista ograničenja. Kao drugi primer mogu se navesti carinske olakšice koje važe za potpisnice CEFTA sporazuma, među kojima su Srbija i Bosna i Hercegovina.”
On dodaje da se prednosti većih tržišta ne ogledaju samo u pogodnostima prilikom transporta, već i u nižim troškovima samih transakcija, što predstavlja posebnu prednost za trgovce iz te oblasti.

Birovljev kaže da e-trgovina kao grana industrije jedina bilježi rast u svim prethodnim godinama – i u potrošnji kupaca, i u prihodima trgovaca. On naglašava da građani Srbije, ali i stanovnici u regionu, već godinama unazad vrše plaćanja na internetu. Stručnjak za elektronsku trgovinu napominje da se korisnici ipak više odlučuju za e-commerce prilikom kupovine iz inostranstva.

“Učešće plaćanja na inostranim web stranicama još uvek je značajnije u odnosu na potrošnju na domaćim sajtovima, procentualno govoreći 90 prema 10 odsto”.

Kupovina u inostranstvu

Iskustva Sarajlije Damira Hadžića idu u prilog toj statistici. Kako kaže, već nekoliko godina koristi opciju plaćanja putem interneta, ali kupovinu uglavnom obavlja na stranim stranicama kao što su Amazon ili eBay. Razlog za to je, prema njegovom mišljenju, što je u Bosni i Hercegovini i dalje lakše za većinu stvari otići u prodavnicu i na licu mjesta kupiti ono što treba.

“Kupovinom na licu mjesta izbjegnem probleme s garancijama, dostavom, veličinama… Jedino gdje kupujem kod nas putem interneta su stranice kao što je aukcijska stranica Pik.ba, gdje plaćanje vršim pouzećem, te na stranicama za grupnu kupovinu. Ostalo naručujem iz inostranstva.”

Hadžić dodaje da, zbog carina i poštarine, pokušava većinu stvari sa Amazona i sličnih stranih stranica naručiti na adrese prijatelja i rođaka u Sjedinjenim Američkim Država, Njemačkoj… a zatim mu poručenu robu onda donesu pri prvom dolasku u Bosnu i hercegovinu.

“Ovim putem izbjegavam plaćanje velikih carina i poštarina. Iz inostranstva na kućnu adresu naručujem samo lakše i manje vrijedne stvari, jer bi me cijena došla kao da kupujem u radnjama u Sarajevu.”

Plaćanje pouzećem je izgleda glavna metoda plaćanja prilikom elektronske trgovine u Bosni i Hercegovini.

Plaćanje pouzećem

Dok su neki spremni naplatu pouzećem otpisati kao e-trgovinu jer samo plaćanje nije izvršeno elektronskom putem, Birovljev kaže da to nije istina.
“Naplata pouzećem može se smatrati e-trgovinom s obzirom da je reč samo o metodi plaćanja, dok se roba i usluge i dalje nude elektronskim putem. Tradicionalno je mišljenje da e-trgovinu definišu samo elektronska plaćanja, što se za plaćanje pouzećem ne može reći, ali ako se osvrnemo na definiciju šta je e-trgovina, shvatićete da se radi o načinu nuđenja i komunikacije među trgovcima i kupcima, a ne o metodama plaćanja.”

Gordan Čučić iz Interlibera kaže da je u proteklih 15 godina, koliko radi ta internet knjižara, primjetan rast povjerenja u e-trgovinu. Većina kupaca unaprijed zna šta mogu očekivati od internet kupovine, ne propuštaju se prije kupovine detaljno obavijestiti o cijenama, načinu i rokovima isporuke, što navodi na zaključak da već imaju iskustva s ovakvim načinom kupovine.

“Nažalost, kod domaćih kupaca još uvijek je najčešći izbor opcije plaćanja pouzećem. Pretpostavljam da je uzrok tome neobaviještenost u vezi bezbjednosti ovakve vrste transakcija, česti bombastični članci u dnevnim novinama o masovnim krađama ličnih podataka, a vjerovatno je dijelom riječ i o navici plaćanja gotovinom kod nas. Bit će potrebno još vremena dok se domaći kupci ne uvjere da je bezgotovinsko plaćanje jeftinije i bezbjednije”.

Zasebna kartica

Hadžić kaže da iako je sigurnost online plaćanja na visokom nivou, on ipak koristi zasebnu karticu za elektronsku trgovinu.

“Kad trebam nešto kupiti, jednostavno uplatim u banci iznos koji mi treba te time izbjegavam rizik da mi neko ukrade podatke i ‘očisti’ račun. U najgorem slučaju, uzet će mi pedesetak eura, što je ipak mnogo manje nego da mi neko dođe do računa na koji mi liježe plata.”

Nekada jedna od najvećih briga prilikom online plaćanja, sigurnost e-trgovine je na visokom nivou, tvrdi Đuro Lubura, sudski vještak za telekomunikacije.

“Danas je sigurnije koristiti elektronske oblike trgovine od plaćanja u, primjerice, restoranima. Jer, u restoranu vam mogu bez problema kopirati podatke sa kartice. Današnji sustavi sigurnosti su na takvom nivou da se ama baš niko ne treba bojati plaćati elektronskim putem na provjerenim web strancima”, kazao je Lubura.

On dodaje da je ključno je da se radi o provjerenim i renomiranim stranicama, poput Pay Pala i Amazona.

Također, na nepoznatim web stranicama se treba čuvati i ne ostavljati podatke, rekao je stručnjak iz Hrvatske.

“Treba uvijek napomenuti svim korisnicima da nikad, ali baš nikad, ni u jednom obliku u elektronskom plaćanju ne daju svoj PIN [lični identifikacijski broj]. Nikad ne treba davati svoj PIN, jer nijedna legalna trgovina ni banka neće tražiti PIN”, poručio je Lubura.

Edukacija o kupovini

Birvoljev dodaje da kupovina na internetu može biti sigurnija nego kupovina u klasičnim prodavnicama ako znate šta radite. Kako kaže, sve je u edukaciji, odnosno poznavanju mogućih rizika i posjedovanju znanja kako ih smanjiti.

Dolazak PayPala

Birovljev kaže da ulazak PayPala na tržište Srbije nije primjetno utjecao na potrošnju na internetu, što se pokazalo kroz ukupan iznos transakcija izvršenih platnim karticama i broj ulaznih paketa putem Pošta Srbije.
On smatra da je to bilo za očekivati, jer su PayPal počeli koristiti oni koji su se i prije toga na razne načine snalazili za kupovinu na inostranim stranicama.
“Ipak, građani Srbije su u septembru ove godine potrošili 454.600 evra na PayPalu u oko 19.000 transakcija”, rekao je Birovljev.
“Imajući u vidu da PayPal do nedavno nije dozvoljavao prijem novca za srpsko tržište, čime je građaninu Srbije bilo onemogućeno da srpskom trgovcu plati putem ovog servisa, razumljivo je zašto nema povećanja potrošnje ni na domaćem internet tržištu. U svetlu uvođenja opcije prijema novca putem Pay Pal servisa, za očekivati je da će srpski preduzetnici, pogotovo oni koji, poput programera, prodaju svoje usluge u svetu, osetiti sve prednostiove funkcionalnosti.”

“Najjednostavnijom pretragom na internetu mogu se pronaći preporuke kako odabrati sajt za kupovinu, koje je elemente potrebno proveriti (sigurnosne elemente, kredibilitet trgovca…), koji metod plaćanja koristiti i drugo.”

Što se tiče regionalne ponude, Birovljev smatra da internet prodavnice u Srbiji, kao i u zemljama u okruženju, nimalo ne zaostaju za velikim svjetskim e-trgovinama kakve su Amazon ili eBay, a apsolutno sva tehnološka i proceduralna unapređenja koja se usvoje na globalnom nivou realiziraju se i kod nas.

“Napomenuo bih da naša regionalna rešenja u određenim segmentima i prednjače. Tu, pre svega, mislim na obavezne zaštitne mere poput 3D Secure bezbedonosnog standarda, koji se postavlja kao uslov za prihvatanje kartica na internet prodajnim mestima u Srbiji”, kazao je stručnjak za elektronsku trgovinu.

Ono u čemu se slažu i stručnjaci i trgovci, ali i kupci, jeste da elektronska trgovina ima mnogo prednosti, ali vrlo malo, ili uz odgovarajuću opreznost, nikakvih mana. Sve prednosti i mane elektronske trgovine je moguće sagledati sa aspekta prodavca i aspekta kupca, kaže Birovljev.

“Pogodnosti koje očekuju trgovce su mnogobrojne i ogledaju se kroz poslovanje po principu ‘just in time’ (u pravo vreme), stalnu dostupnost roba i usluga potrošačima iz celog sveta, mogućnost unakrsne prodaje i bolje segmentacije tržišta, a zahvaljujući korišćenju ovog kanala prodaje, trgovac je prepoznat i kao podržavalac modernih tehnologija.”

Troškovi rada

Stručnjak iz Srbije dodaje da prodavač koji svoje proizvode nudi online ostvaruje značajne uštede, imajući u vidu niže troškove formiranja i održavanja internet prodajnog mjesta u odnosu na klasično mjesto prodaje.

Čučić kaže da iako mnogi misle da je glavna prednost internet trgovine za prodavca to što su troškovi poslovanja mnogo niži, to zapravo nije tako.

Problem kataloga

Čučić kaže da je njima kao online prodavačima problem što su za “nabrajanje bh. izdavača koji imaju upotrebljiv web katalog dovoljni prsti na jednoj ruci“.
„Samo jedan, koliko mi je poznato, ima makar neki oblik email newslettera s informacijama o novim izdanjima. Samo rijetki uopće imaju štampani katalog. Češće nego što je bi trebalo za neki novi naslov bh. izdavača saznamo čitajući novine ili nakon upita izdavaču.”

“Eventualno manji broj potrebnih radnika i zakup prostora za rad, koji ne mora biti na atraktivnoj lokaciji, snižavaju troškove, ali potreba za zaposlenicima koji imaju specifična znanja, troškovi neprestanog unaprjeđenja softvera, opreme, obuke, licenci i održavanja vrlo brzo razuvjere mnoge koji olako shvate prodaju putem interneta.”

S druge strane, kaže Birovljev, potrošači imaju mogućnost kupovinu vršiti “iz fotelje”, odnosno sa bilo kog mjesta, zahvaljujući mobilnom telefonu i računaru i u bilo koje vrijeme, kao i brzo i jednostavno upoređivati različite ponude, ali i provjeravati kvalitet roba i usluga preko komentara na forumima i društvenim mrežama.

Razvojem novih tehnologija i sigurnosnih sistema, pomenute prednosti se iz godine u godinu proširuju, dodao je Birovljev.

Kada je riječ o nedostacima, on smatra da kod e-trgovine ne postoje konkretne mane, s obzirom da se sve mogu preduprijediti edukacijom. Tu kao posebne izazove ističe edukaciju na polju prepoznavanja legitimnosti i kredibiliteta trgovaca od kupaca, prava potrošača kod korištenja različitih metoda plaćanja, problematiku prekogranične trgovine…

Pored navedenih savjeta, Lubura dodaje da je za sigurnost elektronske trgovine potrebno pratiti osnovne savjete zaštite, a to je, prije svega, redovno ažuriran antivirusni program.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO