Hapšenje Bandića – politički obračun ili snaga pravosuđa

'Bandić je bio toliko opijen vlašću da je mislio kako mu nitko ništa ne može', smatra Zorislav Antun Petrović (EPA)

Piše: Mladen Obrenović

Godinama su nevladine organizacije, novinari, politički protivnici i svi oni koji ulaze pod zajednički nazivnik „zainteresirana javnost“ upozoravali na navodne malverzacije u režiji gradonačelnika Zagreba Milana Bandića i njegovih suradnika. Kazneno su ga prijavljivali, javno prozivali, organizirali akcije i pisali o njemu. Na sve je Bandić odgovarao, odmahujući rukom: „Neka institucije rade svoj posao“.

Očito je da su institucije cijelo vrijeme radile svoj posao, da ga još rade, a tek kad bude poznato za što se točno terete Bandić i suradnici bit će i poznato na čemu je „pao“ zagrebački gradonačelnik.

No, one koji su godinama upozoravali na njegove aktivnosti, govoreći kako se radi o nezakonitim djelima, akcija privođenja i pretresa stana i radnog prostora Bandića i suradnika nije iznenadila. Za neke, poput Marka Špoljara, novinara Večernjeg lista, sve kasni – godinama.

„Ovo uhićenje, po mom sudu, kasni najmanje šest godina jer je ono što je nekolicina nas novinara otkrivala 2008. i 2009. godine, u vrijeme koje smo kolokvijalno nazivali Bandićeve godine. Bilo je naprosto stravično, jer su doslovno iz dana u dan izlazile nove afere, nove spoznaje, nova otkrića, nove indicije na namještanje poslova, na sumnjive zamjene zemljišta. Vrijednost tih poslova doslovno se svaki put mjerila u milijunima eura, tako da u tom smislu ne mogu nego biti ogorčen na sve to“, ukazuje Špoljar.

Jedan je od novinara koji dugo prati rad gradske uprave i aktivnosti gradonačelnika Bandića, koji je u pet mandata biran na čelnu poziciju u Zagrebu i koji je na toj dužnosti, uz određene prekide, od 2000. godine. Za Špoljara te godine, pogotovo posljednjih šest, su izgubljene.

„Zbog šest godina kašnjenja u procesuiranju, grad je ne samo stajao, nego je nazadovao. Nekada je Zagreb bio jedan mali srednjoeuropski grad, a sada je najveće srednjoeuropsko selo jer Bandić nije imao viziju. Zapravo, imao je viziju za sebe, ali ne za grad“, smatra Špoljar.

Građani ispred institucija

Među onima koji su se borili protiv Bandićevih poteza, konretno protiv sumnjive prenamjene zemljišta, netransparentne izmjene Generalnog urbanističkog plana (GUP) i pogodovanja sumnjivim investitorima, su i aktivisti Zelene akcije. Oni su prije četiri godine tražili Bandićevu ostavku i zbog „slučaja Varšavska“ i izgradnje podzemne garaže u sklopu projekta „Cvjetni“, te gradonačelnika i kazneno prijavili zbog sumnje u pogodovanje.

Cipelarenje političkih mrtvaca

Novinar Večernjeg lista Marko Špoljar upozorava na „lošu praksu hrvatskog novinarstva po kojoj, kad netko politički umre, onda ga cipelare degutantno i skoro do smrti“.

„To se dogodilo s bivšim premijerom Ivom Sanaderom. Iskreno mi se gadi takvo, novinarsko premlaćivanje do smrti. To nije ni lešinarenje. Bila bi mi satisfakcija, ako bi uopće bila, da je Bandić 2008. godine prestao biti na bilo koji način gradonačelnik. Nije trebao ni završiti u zatvoru, ali me strašno razočaralo što je na neposrednim izborima 2009. godine, uz toliko loših stvari objavljenih o njemu, doslovno ‘potaracao’ konkurenciju“, podsjeća Špoljar.

„Fizički smo puna 33 dana zauzeli Varšavsku ulicu, no od te okupacije smo odustali. Prestali smo blokirati ulicu nakon što je Državno odvjetništvo izdalo priopćenje da provodi istražne radnje i istražuje taj slučaj. U konačnici trebalo im je nekoliko godina da istraže neke slučajeve, još ne znamo koje, i da napokon reagiraju“, ukazuje Bernard Ivčić, predsjednik Zelene akcije.

„Očito je da su građani godinama bili ispred nadležnih institucija koje su se pravile da ne vide nikakav problem u načinu upravljanja gradom. Da su nadležne institucije reagirale na vrijeme, siguran sam da se mnogo koruptivnih radnji, a mnogo problema moglo se spriječiti“, dodaje.

Vladao Zagrebom ‘na zanimljiv način’

Za antikorupcijskog aktivista Zorislava Antuna Petrovića vijest o privođenju Milana Bandića je „potpuno očekivana jer postoji niz razloga“. Ukazuje kako se još od prvih demokratskih izbora Zagrebom upravljalo „na zanimljiv način“, no od dolaska Bandića „sve poprima skroz novu dimenziju“.

„Sve što se zbivalo u gradu bilo je pod kontrolom jednog čovjeka bez čijeg znanja se ništa dogoditi nije moglo – od zapošljavanja u gradskim uredima, preko javnih natječaja, različitih firmi koje su buile kvalificirane za sve radove, a bile su povezane s gradonačelnikom. Zaista je bezbroj slučajeva u kojima se opravdano moglo postaviti pitanje je li tu sve čisto“, napominje Petrović.

Po njemu, Bandić je bio „toliko opijen vlašću da je mislio kako mu nitko ništa ne može“. Ključnim trenutkom smatra uhićenje petorice visokopozicioniranih dužnosnika Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organizriranog kriminaliteta (PNUSKOK), prije dvije godine, nakon čega su „informacije prestale curiti“.

„Bandić je jako dobro shvatio na koji način funkcioniraju poluge represivnog aparata, a onog momenta kad su pala petorica u PNUSKOK-u označen je početak njegovog kraja. Izuzev tog problema sa curenjem informacija, postoji i problem sa time kako ljudi doživljavaju nekakve zajedničke resurse i komunalnu imovinu. To se ne doživljava kao nešto što bi trebalo služiti svima nama, nego kao plijen na koje pravo stječe pobjednik na izborima. I onda je pitanje koliko će poglavica meni, kao članu plemena, dodijeliti“, slikovito primjećuje Petrović.

‘Ili si na vlasti, ili si u zatvoru’

Ako se slučaj Bandić stavi u širi, regionalni kontekst i podsjeti kako su prije njega u pritvoru, uz optužnice ili (ne)pravomoćno osuđeni završili i drugi gradonačelnici, župani(ce), ministri, pa i jedan bivši premijer, onda je Hrvatska daleko ispred svojih susjeda kad je borba protiv korupcije, nesavjesnog postupanja u obnašanju vlasti, pogodovanja zainteresiranim poslovnim partnerima. Ipak, i u susjednim državama ima slučajeva u kojima se sudi nekim osobama iz vrha društva – političkog ili gospodarskog.

Fenomen koji je koštao puno

Antikorupcijski aktivist Zorislav Antun Petrović ukazuje i na činjenicu po kojoj „nema nikakve sumnje da je Milan Bandić svaki svoj mandat zaslužio u smislu odrađenog, jer je sigurno najmarljiviji političar u Hrvatskoj“.

„Tu nema nikakve dvojbe – on je najpožrtvovniji, njemu ništa nije bilo teško, nedvojbeno je ulagao puno truda i to dijelom objašnjava ‘fenomen Bandić’. Doista je odavao dojam osobe koja nešto radi i kontinuirano jeste nešto radio, samo je pitanje koliko je to bilo u korist građana Zagreba i koliko ih je to koštalo, a evidentno ih je koštalo puno“, smatra Petrović.

„Posebno brine to što se kod nas sve svelo na to – ili si na vlasti, ili si u zatvoru. I onda se svi oni koji jednom dođu na vlast ne bave onim što bi trebao da bude interes javnosti, nego gledaju da ili nastave da pljačkaju ovo malo resursa što je preostalo ili da zataškavaju svoja prethodna kriminalna dela“, upozorava Jelena Milić, direktorica Fonda za evroatlantske studije u Beogradu.

„Na vlasti se u regionu stvorio jedan sistem balansa ucena koje određene sfere imaju jedne protiv drugih i Bandić je očito pao u tu rupu kad je izgubio u igri balansa, interesa i ravnoteže moći. Ne bih rekla da je snaga pravosuđa, iako to možda u Hrvatskoj nešto i jeste jer su zemlja članica EU, ali u regionu sigurno nije snaga pravosuđa to što određene ljude sa razlogom i zasluženo vodi iza rešetaka. Pre su u pitanju politički razlozi, političke osvete i politički obračuni“, smatra Milić.

Kad će doći na red BiH?

Uz podsjećanje kako „nitko nije kriv dok mu se ne dokaže suprotno“, docent Elmir Sadiković s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu konstatira kako je „korupcija fenomen i najveći problem svih zemalja Zapadnog Balkana“.

No, sâm ulazak Hrvatske u EU i lišavanje slobode osoba koja su bila neprikosnovena i nedodirljiva – od bivšeg premijera, preko ministara do gradonačelnika Bandića”, kaže Sadiković, „podrazumijeva izgradnju pravne države i funkcionisanje institucija sistema u kojem niko neće biti zaštićen od krivičnog gonjenja“.

Budući da je, među ostalim, stručnjak za lokalnu i regionalnu sammoupravu te javnu upravu, Sadiković je ocijenio i fenomen Milana Bandića kojeg godinama prate afere, ali ga građani uporno biraju na gradonačelničku poziciju.

„Bandić je imao izuzetno dobru sposobnost komunkacije sa javnošću, a građanima se predstavljao kao osoba koja, pored menadžerskih sposobnosti, ima i moralni integritet, te je neko ko ih može na najbolji način predstavljati. To je jedan od razloga njegove uvjerljive i kontinuirane pobjede na izborima za gradonačelnika. No, ne mogu ni na koji način povezati odgovornost građana Zagreba sa ovim što se sada dešava“, ukazuje Sadiković.

Prenoseći cijelu priču iz Hrvatske na područje Bosne i Hercegovine, „iskreno se nada da će doći vrijeme i u BiH kada će oni najodgovorniji i najviši funkcioneri odgovarati za propuste u prigvatizaciji, za zloupotrebu položaja i druga nelegalna djela“.

„Zaista smo fenomen u svemu tome, jer mi nije poznato da je u poslijeratnoj privatizaciji jedan funkcioner ili kantonalni, entitetski ili državni ministar odgovarao za neki propust u privatizaciji, a vidimo kakvi su rezultati te privatizacije. Logičnim se nameće zaključak da u našem pravnom sistemu tužilaštva i sudovi adekvatno ne rade svoj posao“, zaključuje Sadiković.

Izvor: Al Jazeera


Povezane

Više iz rubrike TEME
POPULARNO