Skansi: Eurobasket će koristiti Slovencima

Piše: Mladen Obrenović

Iako je Petru Skansiju na plećima sedam desetljeća, u prvi se trenutak kad ga sretnete, vrlo vitalnog za godine koje stoje iza njegovog imena, logično zapitate – zaigra li taj slavni as jugoslavenske i hrvatske košarke i danas basket? Sâm priznaje kako mu je to teško, a letimičan pogled na karijeru, igračku i sportsku, osvojene titule i medalje, potom i priznanja, govori o tome da je pod koševima i uz teren pokazao toliko toga koliko mnogi koji su izašli pod obruče ili će tek izaći neće još dugo.

Europska, svjetska i olimpijska odličja, igrački i trenerski uspjesi, liderstvo u velikim klubovima… donijeli su mu ulogu savjetnika i predavača u Međunarodnoj košarkaškoj organizaciji, ali i nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora “Matija Ljubek” za životno djelo. Danas je pomoćnik ministra znanosti, obrazovanja i sporta u hrvatskoj Vladi, zadužen za sportski resor.

Na Eurobasketu bit će u dvije uloge – predstavljat će svoju zemlju – bit će njena sportsko-politička reprezentacija, ali i sukomentirati utakmice koje će prenositi Hrvatska televizija. Iako nije trener posljednjih 10 godina, vrlo aktivno prati događanja na košarkaškoj sceni – kako u Hrvatskoj i regiji, tako i u Europi i svijetu, pa ima svoje viđenje činjenice da će na slovenskim košarkaškim terenima u rujnu igrati svih šest reprezentacija iz država koje su nastale raspadom Jugoslavije.

“Ne znam koliko je ta činjenica uspjeh bivše YU-košarke, a koliko je opći pad košarke. Mislim da je nešto po sredini, s obzirom da su 24 reprezentacije uključene po prvi put u Eurobasket, i to bi mogao biti najobjektivniji odgovor. Mislim da je košarka generalno dosta izgubila na kvaliteti, zato što većina vrhunskih europskih košarkaša – ili zbog igre u NBA, ili iz nekih drugih razloga – izbjegava igranje u reprezentaciji, pa su one okrnjenje i nisu kompletne”, postavlja jasnu dijagnozu u razgovoru za Al Jazeeru Skansi.

Kovač olimpijskog srebra iz Barcelone

Kad je hrvatska košarka u pitanju, a tu je najpozvaniji govoriti, jer je, kao izbornik, tvorac, zajedno s košarkašima, najvećeg uspjeha Hrvatske od samostalnosti – srebrne medalje iz Barcelone 1992. godine, svjestan je kako se sve pokušava vratiti na tu razinu uspjeha. Osim te medalje, Hrvatska je osvojila još tri bronce – jednu na Svjetskom prvenstvu 1994. godine u Kanadi te dvije na europskim prvenstvima u Njemačkoj, odnosno Grčkoj. Punih 18 godina poslije toga nisu osvojili ništa.

‘Ne živim u prošlosti’

Budući da će Petar Skansi u Sloveniji tijekom rujna biti i službeno, i privatno, jasno se nameće i pitanje ima li nostalgije, odnosno bude li se emocije kad se okupi ekipa iz slavnih godina. Iskreno odgovara kako „ne živi u prošlosti“.

„Nisam od onih sentimentalaca takve vrste, jer sam imao dugu karijeru kroz igrački, a još više kroz trenerski posao. Kao i svaki trenerski posao, tako je i moj bio vezan uz dosta seljenja i mijenjanja ambijenata, pa sam radio u Italiji, Grčkoj, Sloveniji i Hrvatskoj.

Nisam ni od onih koji imaju jako svježe uspomene na igračke dane, no gostovao sam nedavno u Ljubljani povodom dodjele najviše državne nagrade našem kapetanu Ivi Daneu koju mu je uručio predsjednik Borut Pahor. I tom prilikom lijepo smo se zabavili, obnovili uspomene, bilo je krasno, a i tad su me pitali što osjećam. Odgovorio sam kako osjećam veselje i ništa drugo. Nema ni nostalgije, nema ni žala“, konstatira Skansi.

“U nekoliko navrata Hrvatska je imala nesreću, a u nekim situacijama čak i prilično problematična suđenja, tako da su medalje izmicale, iako u biti kvaliteta nije bitno pala. Sada već imamo nekakav kompleks tih neuspjeha i mislim da je bitno to razbiti kroz jedan uspjeh, koji bi mogao uslijediti. U Sloveniji će biti jako puno reprezentacija koje objektivno žele rezultatski uspjeh, ali i objektivno su jedna sliči drugoj. Sve zavisi od raspoloženja, od kemije u momčadi i fizičke pripreme pojedinih reprezentacije, jer je natjecanje dugo i nakon prolaska prve i druge faze tek nastupa borba za medalje”, prognozira Skansi.

U svježem mu je sjećanju najveće iznenađenje prošlog Eurobasketa – Makedonija, no smatra kako će očekivati da će ponoviti borbu za medalje “malo preambiciozno”. Ukazuje i kako “najviše treba očekivati od srpske reprezentacije, koja tradicionalno ima uspjeha”, no misli i da i Bosna i Hercegovina, i Slovenija, i Hrvatska, a pogotovo Crna Gora “mogu zagorčati svima život”.

“Tko je najperspektivniji od ovih šest reprezentacija nemam hrabrosti reći, niti imam jasnu predodžbu, jer su trening utakmice koje se igraju prije početka službenog natjecanja varljive, lažljive. Tek kad počne ozbiljno natjecanje vidjet ćemo tko sve ima opravdane pozitivne ambicije”, prognozira.

‘Još mogu nešto suvislo reći o košarci’

Po njemu, Eurobasket u Sloveniji vrlo je bitan za promociju jedne zemlje, za promociju košarke i sporta, a pogotovo sportske igre koja je vrlo popularna na ovim prostorima. Prisjeća se i kako je Slovenija, organizirajući Svjetsko prvenstvo 1970. godine, na kojemu je i sâm sudjelovao te stavio oko vrata zlatnu medalju, iskoristila taj sportski događaj “jako dobro”. Isto misli i da će se dogoditi tijekom i nakon Eurobasketa.

Za sukomentiranje na HTV-u priznaje kako je godinama izvan košarke, ali je prati i “još uvijek može nešto suvislo o tome reći”, dok za posao koji trenutačno radi u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta navodi kako mu je vrlo važni ostvariti kontakte s ljudima čije su države prije Hrvatske ušle u Europsku uniju.

“Oni imaju neka iskustva koja nemamo, pa ćemo izmijeniti par riječi, par dojmova o onome što bi trebalo mijenjati u Zakonu o sportu i u sportskim navikama kako bismo napravili iskorak. Sport u Hrvatskoj je na prijelomnoj točki, u kojoj bi trebalo osmisliti i na drugačiji, produktivniji način organizirati, u prvom redu, financiranje sporta, a onda i ustroj, odnosno organizaciju samog sustava kroz udruge te ih modernizirati da ispratimo one pozitivne zakone koji vladaju u Europi. Time bismo, ponajprije, stvorili jednake uvjete za natjecanje svih klubova, bili oni profesionalni ili amaterski”, zaključuje Skansi.

Nostalgičan ili ne, ostaje činjenica da je pred raspad bivše države, točnije 1991. godine, postao dio ekipe od 50 najboljih igrača svih vremena po izboru  FIBA. Jugoslavija je tad imala najviše igrača na popisu, njih 12, koliko je i dovoljno za reprezentaciju. I taj uspjeh, kao i najveći uspjeh na izborničkoj klupi reprezentacije Hrvatske nitko nije dosegnuo. Ostaje mu još uvesti red u hrvatski sport, a poznavatelji prilika tvrde kako je na dobrom putu prema jednoj od medalja, možda i najsjajnijoj.

Izvor: Al Jazeera