IHH: Humanitarci koji riskiraju živote

Razgovarao: Jasmin Redžepi

Kilis, turski grad sa manje od 100.000 stanovnika, primio je više od 100.000 sirijskih izbjeglica. Turska humanitarna organizacija IHH redovno dostavlja pomoć za njih 80.000: 50.000 koji se nalaze u gradu, te za ostatak smješten u kampovima, koji su na teret države.

“U našem regionu su 3 velika kampa o kojima se stara država, a u koje smo djelimično investirali i mi. Tako smo u najvećem i najmodernijem kampu ‘Javuzlu’ investirali i sagradili 1.000 kontejnera za smještaj, bolnicu, školu, obdanište i džamiju. Izbjeglice u državnim kampovima imaju sve uslove za dostojanstven život, edukaciju za mlade, hranu i zdravstveno osiguranje. Međutim, zato za one koji su van tih kampova cijela odgovornost spada na nas. Mi im obezbeđujemo prehrambene i higijenske pakete, odjeću i sa lokalnim vlastima obezbjeđujemo besplatnu zdravstvenu pomoć”, kazuje Erhan Musab, koordinator aktivnosti kancelarije turske humanitarne organizacije IHH u Kilisu.

On je veteran na polju humanitarnih aktivnosti u regiji. Razgovor vodimo u Kilisu, gdje sirijske izbjeglice i dalje pristižu.

• Na koji način izbjegli iz Sirije pristižu ovdje?  

– Izbjeglice većinom dolaze ilegalno prelazeći granicu, a veliki je broj onih koji su ušli u Tursku kao turisti ili gosti, pa su se, kada im je nestalo ušteđevine, prijavili kod nas ili kod države. Većinom se radi o familijama, odnosno majkama sa djecom ili starijim ljudima sa unučadima. Jedan broj te djece su siročad koja su izgubila očeve u ratu.

• Budući da je broj stanovnika i broj izbjeglica praktično izjednačen, kako se odvija život u gradu?

– Što se toga tiče nema nikakvih velikih bezbjednosnih problema. U gradu je relativno mirno. Jedini problem je ekonomski. Nema dovoljno posla za još jedan grad u gradu.

• Koje su vaše aktivnosti u Siriji?

– U Siriji imamo razičite aktivnosti, od pozicioniranja kampova, postavljanja šatora, izgradnje improviziranih kuhinja, bolnica i škola, podjele higijenskih paketa i odjeće do kopanja bunara za vodu i prenošenja teško ranjenih civila u Tursku na urgentnu hirurgiju. Nije lako sve stići, jer je novih izbjeglica svakim danom sve više. Imamo i mobilne kuhinje koje spremaju ručak za nekoliko hiljada ljudi. Jedan od kampova je namijenjen samo za djecu bez roditelja. Ima ih stotinjak.

Ovi kampovi su u boljem stanju od onih koji su u unutrašnjosti zemlje. Njima su vjerski lideri dozvolili da jedu čak i mačke i pse, jer se nema šta drugo, samo kako bi se preživjelo. Do njih je teško doći. Put od nekadašnjih 6 sati sada prelazimo po sedmicu dana. Prepreke su različite: od razrušene infrastrukture i puteva do međusobnih vojnih sukoba unutar opozicionih snaga. Samo najhrabriji se odlučuju riskirati svoj za tuđe živote. Te su nam grupe čak ubile i kolegu u Siriji, koji je vozio delegaciju iz Malezije. Preminuo je u turskoj bolnici od krvarenja.

S druge strane, režim nam je tri puta bombardovao bolnicu u izbjegličkom kampu i mi smo je tri puta obnavljali.

Teško je i kada nam djeca zimi umiru od hladnoće. Nema dovoljno nafte, a ni drva za grijanje. To nam je sljedeći izazov – ugrijati djecu, zaštititi ih od niskih temperatura.

• Zar vam nije bila od pomoći prošlogodišnja akcija „Hljeb i ćebe za Siriju“?

– Svakako da nam je puno toga olakšala i da su se, zahvaljujući donacijama humanih ljudi iz ove akcije, spasili mnogi životi, ali, ipak, nije bila 100% efektivna. Iako nema snijega, zime su suhe i hladne, sa postojanim vjetrovima, pa je zato vrlo teško da se ljudi u šatorima ugriju.

• Radite li na terenu s nekom drugom međunarodnom organizacijom, UNHCR-om ili Crvenim polumjesecom?

– Ni jednih ni drugih nema da pomognu na terenu u Turskoj ili u Siriji. Zamislite, na terenu smo sami, osim što ponekad neka humanitarna organizacija uradi poneki manji projekat. Upravo sada sa humanitarnim organizacijama iz Katara i iz Engleske spremamo lokaciju, infrastrukturu i uslove za jedan novi veliki kamp unutar Sirije, za nekoliko hiljada ljudi.

• Koliko aktivista radi u IHH-u Kilis i za koliko dugo se spremate da ćete raditi?

– Nas je 50 aktivista, ali desetine volontera su uvijek u Turskoj i u Siriji, koji nam se rado pridružuju i pomažu. Iako je teško i ovo što sada radimo, spremamo se za još teže uslove. Po onome što se vidi na terenu, po tome da su određene zemlje otvoreno i vojno na strani režima, a da međunarodna zajednica ne radi ništa da to spriječi, narod će još puno stradati. Mi se spremamo pomagati još najmanje deset godina.

Izvor: Al Jazeera