Očuvanje sjećanja na genocid u Srebrenici

Usmeno prenošenje historije jedan je od načina pamćenja značajnih događaja iz prošlosti. Ali, taj metod nije najbolji za pisanje historije, osim ako se ne koristi moderna tehnologija.

Fondacija Filmom za mir (Cinema for Peace) u Bosni i Hercegovini radi na projektu audiovizuelnog bilježenja svjedočenja preživjelih žrtava genocida u Srebrenici.

Hanija Mehmedović odlučila je svjedočiti – ali, ne pred Sudom nego pred kamerom.

Jednostavan razlog

Ona je jedna od 1.112 Srebreničana koji su to učinili do sada. Razlog je jednostavan – ne žele da svijet zaboravi ono što im se desilo u tom gradu.

„Odlučila sam se, jer trebam, jer trebamo. Trebamo svi znati šta nam se desilo u Bosni i šta se desilo u Srebrenici, da kažem šta sam preživjela“, kaže Mehmedović.

Direktorica ureda Fondacije u BiH Selma Hadžić kaže kako inspiraciju o audiovizuelnom bilježenju životnih priča preživjelih crpe iz jedne jevrejske fondacije za izučavanje holokausta.

„Projekat je pokrenula fondacija Cinema for Peace u Njemačkoj, koja je bila inspirisana Shoah Fondacijom, odnosno Shoah institutom pri univerzitetu u južnoj Californiji, kojeg je pokrenuo Steven Spielberg“, navodi Hadžić.

Naida Balić jedna je od voditeljica intervjua. Kaže da su dosad obavili više od 10 posto od planiranih 10.000 intervjua.

Dva studija

„Dnevno snimamo osam intervjua u Sarajevu, u dva studija. Jedno vrijeme snimali smo i u Tuzli. Na proljeće ćemo početi snimati i u Srebrenici. Planiramo snimiti nekih 10.000 svjedočenja“, ističe Balić.

Zaposlenici Fondacije su zadovoljni odzivom žrtava genocida.

U prostorijama Fondacije svjedočenja se tehnički obrađuju, neka se prevode i postavljaju na web stranicu, a sva ostala arhiviraju, izvijestio je reporter Al Jazeere Harun Karčić.

Izvor: Al Jazeera