Urbani safari u Belgiji
Šarlru je grad u Belgiji, nedaleko od Brisela.
Razvijao se zbog tvornica koje su nekada zapošljavale hiljade ljudi.
Danas je to grad koji je najpoznatiji po aerodromu za avione niskotarifnih aviokompanija.
Aerodrom još živi, ali tvornice se jedna po jedna zatvaraju.
I dok svi koji u Brisel putuju jeftinim letovima, sa aerodroma u Šarlruu autobusom direktno nastave dalje, novinarka Al Jazeere Katarina Drlja istraživala je šta nudi sam centar tog grada.
“Iskorištene igle na tek poluskrivenim stepenicama. Sred bijela dana mimoilazi nas dama noći. Beskućnici spavaju u sjeni propale tvornice”, javlja Drlja.
U sukobu s gradom
Slika je to koja stanovnike Šarlrua ne iznenađuje, ali i slika koju turisti obično ne vide.
No, sve više ljudi zanima upravo taj dio priče o ovom gradu.
Takozvanog urbanog safarija prisjetio se Nicolas Buissart.
Na pitanje da li mu i koliko posao cvjeta – ne odgovara pred kamerom.
Ali, ogorčen je, kaže, nad slikom svoga grada koji se ne razvija.
“Ovdje je ostatak tvornice željeza, ostatak, kako kažemo, zapadnih vrata, jer je ovo zapadni dio grada. Prije 100 godina ovo je bila najveća industrijska zona u svijetu. Puno su već uništili, ali ovo je ostalo.”
Turistima pokazuje doslovno propale dijelove grada, dijelov, koje službena turistička zajednica želi sakriti.
I zato što sam neumorno upozorava na pogrešne odluke gradskih vlasti, u sukobu je s gradom.
“Bizarni ljudi i pogrešne odluke nisu neka posebnost Šarlrua. Ima toga svugdje po svijetu. Ali, ovdje, izgleda, kao da se na jednom mjestu baš puno toga nakupilo”, govori Buissart.
A nekada se u ovom gradu, 50-ak kilometara iz Brisela, pisalo zlatno doba.
“Neki smatraju kako je Šarlru najnevjerojatniji industrijski grad u Europi. Nicolas Buissart dao mu je etiketu najružnijeg grada u svijetu. Kakogod, činjenica je da ovaj grad danas propada. A s njim i ljudi”, javlja Drlja.
Claude Van Den Berge jedan je od navodno hiljada onih koji su ostali bez posla kada je ugasila još jedna od tvornica koje su zapravo stvorile Šarlru.
“Bile su mi 23 godine kada su zatvorili prvu tvornicu. Tada sam prešao u tvornicu kemikalija i tamo sam radio 18 godina. Nakon toga sam 10 godina radio samo privremene poslove. Sada mi je 58 godina i za platu koju svojim iskustvom zaslužujem me niko ne želi zaposliti. Prestar, preskup”, govori Van Den Berge.
Od Belgije prima socijalnu pomoć – 900 eura mjesečno.
Drugi problem je kriminal: službena statistika pokazuje kako se u posljednjim godinama smanjuje, ali reputacija ostaje.
Kažu, naime, da je ovo grad s najviše kriminala u Belgiji.
Silvana Maurizio više se slaže s reputacijom nego statistikama.
“Jako je teško. Sve je više stranaca koji dolaze u Šarlru. Svugdje se već susrećemo s agresivnim ljudima. Pljačkaju nas. Bojimo se putovati podzemnom željeznicom. Sve je teže i teže.”
No, neki drugi u njemu vide bezbroj mogućnosti.
‘Puno mogućnosti’
Rita Kelchtermans, turistkinja, kaže: “Sve zgrade su prazne. Mogli bi nešto učiniti s njima. Mislim da im treba nekoliko projekata. Neko bi mogao doći i učiniti nešto s umjetnošću, ili neki projekt ulične umjetnosti. Vidjeli smo nekoliko pokušaja. Svakako je tu puno mogućnosti.”
Napušteni dijelovi tvornice mogli bi biti zabavni park.
Brda ugljena koja je s godinama već prekrila trava mogla bi biti idealna mjesta za piknike.
Kada bi barem i gradski političari sve to vidjeli, nada se Buissart.
“Ne znam šta rade, ali tu nisu puno učinili u proteklih 30 godina. No, uskoro će izbori. Kažu da će ovaj put promjeniti stvari”, kaže Buissart.
Samo se nada da će te promjene biti drugačije.
Jer, dosadili su mu i biznismeni i političari koji misle samo na profit, a ne na ljude za koje je tu iz godine u godinu sve manje posla.
Izvor: Al Jazeera