Čelični Sarajlija na triatlonu Ironman

Piše: Sead Fadilpašić

U nedjelju, 1. jula, Klagenfurt će biti domaćin Ironman triatlona – utrke koja testira ljudsku odlučnost, mentalnu disciplinu i granice fizičke izdržljivosti.

Jedni će reći da je to događaj koji ne predstavlja ništa drugo no nepotrebnu smetnju svakodnevnoj rutini, pogotovo kada moraju ostaviti svoje automobile u garažama, jer je saobraćaj zaustavljen. Drugi će, ipak, pitati “kol'ko sve to košta?” i “gdje sam ja tu?”, vjerovatno dva najčešća pitanja našeg društva u proteklih desetak godina.

Istina je da su i jedna i druga strana sastavni dijelovi maratonske trke, no ako zaronimo malo dublje, ispod finansijske površine i saobraćajnog kolapsa, veoma brzo postaje jasno da je Ironman više od same utrke – to je festival sporta, slavlje zdravog pogleda na život i velika turistička atrakcija koja uljepšava svaku sredinu u kojoj se održi.

U nedjelju će Klagenfurt biti domaćin ove utrke i bit će centar dobrog raspoloženja Evrope. Trka koja zahtijeva obimne pripreme te završavanje kvalifikacijske utrke Half Ironman (70,3) ove godine imat će predstavnika i iz Bosne i Hercegovine. Po prvi put ova zemlja će se pridružiti svojim susjedima, Hrvatskoj i Srbiji, a u centru pažnje će biti pozitivna priča i nagrada za enormni trud pojedinca.

Tomislav Cvitanušić nije profesionalni sportaš. To je “sasvim običan” čovjek, koji ujutro ide na posao, često zaglavi u saobraćaju i stoji u redu kada treba platiti režije.

Nešto više

Ali, s druge strane, on je čovjek koji na nepotrebni dvominutni muzički performans isfrustriranog komšije, koji je od nervoze “sjeo” na automobilsku sirenu, odgovara smješkom. To je čovjek kojeg, nakon napornog radnog dana, nećete vidjeti ispred televizora da gleda krimi serije.

“Sit sam loših vijesti koje dominiraju medijima”, kaže Tomislav kada ga pitam zašto ulaže toliko napora za stvari od kojih, osim duševne satisfakcije, nema koristi. “Čovjek se bolje osjeća nakon bavljenja sportom. To je odličan način za ventiliranje stresa i druženje.”

A kada su godine i kojekakve obaveze stigle veći dio njegovog društva i kada su grupni sportovi postali nemogući, trčanje se samo nametnulo kao rješenje.

Onda su se počeli redati maratoni: Češka, Italija, Austrija, Sjedinjene Američke Države, Španija, Hrvatska, Slovenija, Danska… sve su to mjesta na kojima je Tomislav trčao. I na red je došao Ironman.

“Nakon osam istrčanih maratona, pokušao sam napraviti nešto više. Jer, u jednom trenutku dođeš u situaciju kada se zapitaš šta dobro možeš uraditi za svoju sredinu, nakon što uradiš sve dobro za sebe.”

A ono dobro što Tomislav može učiniti za svoju sredinu je promocija zdravog života i sportske kulture – on je ujedno i jedan od organizatora sarajevskog polumaratona.

Najbolji ambasadori

“Bilo gdje u svijetu kada kažete Srbija – dobijete odgovor ‘Novak Đoković’. Sportisti su najbolji ambasadori zemlje, a sportska dešavanja vrhunska turistička atrakcija. Svaka čast nama na ćevapima, ali mi imamo mnogo više za ponuditi od toga”, govori Tomislav i zaključuje kako Bosna i Hercegovina još uvijek nije na istom nivou sa susjedima kada je u pitanju svijest o sportu.

“Bivši predsjednik Srbije Boris Tadić trčao je s maratoncima. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić trči Zagrebački maraton. Mi imamo prvaka Evrope u džudou, koji faktički mora prositi da bi otišao na Olimpijadu. Ljudi koji bi trebali raditi na promociji sporta u Bosni i Hercegovini ne vide dalje od ćoška.”

Pripreme za ovo takmičenje je uspješno završio najviše zahvaljujući vlastitoj upornosti i podršci prijatelja i radnih kolega. Sponzore je, kako kaže, moguće naći, ali su ljudi koji podržavaju sportiste prava rijetkost.

“Ljudi kolutaju očima kad im kažem koliko to košta.”

Ali, nije nemoguće. Dobio je podršku direktora Olimpijskog bazena Otoka, koji mu je omogućio prostor za vježbe, a prijatelji iz plivačkog kluba H20 su mu pomogli na usavršavanju plivačke tehnike.

Cilj mu, kako i sam kaže, nije završavanje utrke u posebnom vremenskom roku – za prvi put će se zadovoljiti samim završavanjem utrke, koja traje 17 sati. A u budućnosti želi pomjeriti vremenske granice, ali i one fizičke – na vrhu Mont Blanca.

Izvor: Al Jazeera