Šta Siriju čini tako poželjnom: Transformacija koju gledaju s nadom i divljenjem
Današnja borba Sirije za dostojanstvenu i stabilnu državnost odgođeni je vrhunac – historijske, ali ugašene – decenije masovnog arapskog ustanka za demokratiju, pluralizam i jednaka prava za sve.

Sirija danas predstavlja najdinamičnije diplomatsko polje djelovanja na Bliskom istoku jer se oko nje najviše spore, kao što su to činili hiljadama godina. Ishod borbe za kontrolu nad sirijskom vlašću i savezima definisat će političke trendove u Levantu i širem Bliskom istoku u godinama koje dolaze.
Tri koncentrična kruga domaćih, regionalnih i globalnih aktera bore se za moć i utjecaj u Siriji zbog jedinstvene pozicije i statusa ove države. Sirija je rijetka potpuna i značajna arapska država, zbog svojih ljudskih i prirodnih resursa, strateške geografije i političkih, kulturnih i etničkih veza na Bliskom istoku i u svijetu.
Nastavite čitati
list of 4 itemsPet prepreka s kojima se suočava Trumpov plan za Gazu
Američki zvaničnici povlače elemente Trumpovog plana za ‘preuzimanje’ Gaze
Arapski šefovi diplomatija pisali Rubiju o Gazi i Bliskom istoku
Sirija danas, čak i u zapuštenom stanju nakon pola stoljeća autokratske zloupotrebe i 13 godina rata, ugošćuje stotine diplomata, poslovnih ljudi, građanskih aktivista i avanturista. Međutim, to nije novost.
Narodi i vladari zemlje Sirije to su iskusili tokom posljednjih 5.000 godina, otkako su Damask i Halep postali produktivni, dinamični i strateški urbani centri u trećem mileniju p.n.e. Kroz zabilježenu historiju ljudskih naselja, zemlja i narod Sirije dosljedno su proizvodili znanje, sisteme vrijednosti, hranu, bogatstvo, kulturu, tehnologiju i identitete koji su učinili njihovu zemlju strateškom i priželjkivanom globalnom raskrsnicom.
Kada putujete kopnenim putem po Siriji otkrivate mreže puteva, utvrda, farmi i vodenih sistema koje se preklapaju i urbane centre koji su dugo opsluživali trgovinske puteve na relaciji istok-zapad i sjever-jug i koji povezuju Aziju, Evropu i Afriku. Duž njih su smješteni glavni sirijski trgovački gradovi – Halep, Damask, Homs, Hama, Deir az-Zor, Palmyra, Deraa, Latakia i drugi – koji su odigrali istaknute uloge u historiji ove države. Različite etničke i vjerske grupe koegzistirale su u ovim strateškim urbanim centrima – suniti, šiiti, alaviti, druzi, kršćani, Armenci, Jevreji, Arapi, Kurdi, Čerkezi i drugi. Kroz historiju, živjeli su zajedno pregovarajući o razlikama kroz formalne i neformalne mehanizme u ovim gradovima.
Bila i ostala posebna
Sirija je bila i ostala posebna jer je najpotpunija arapska država koja uživa sva obilježja istinske državnosti i nacionalnosti. Među njima su plodna zemlja i izvori vode, mineralno i poljoprivredno bogatstvo, industrijska baza, ljudski potencijal u iskusnim građanima, sposobni menadžeri i poduzetni poslovni ljudi, pluralističko građanstvo širom dinamičnih i kreativnih urbanih centara, uz stara sela i ruralna naselja, jak nacionalni i kulturni identitet i pristup kopnom i morem bogatstvu i trgovačkim rutama tri kontinenta.
Sirija je i značajna država zbog svog unutrašnjeg bogatstva i strateškog geografskog položaja. Drevna i moderna carstva – od Grčke, Rima, Perzije, Bizantije i Indije do Velike Britanije i Francuske, Rusiju i SAD da ne spominjemo – borila su se da kontrolišu Siriju kako bi osigurali pristup njenim resursima i važnim transkontinentalnim rutama koje je presijecaju. Ako želite iskusiti kako to funkcioniše, provedite nekoliko dana u hotelu Sheraton u Damasku.
Više od bilo koje druge arapske zemlje, uključujući moderni Egipat i energentima bogate zaljevske države, Sirija je značajna jer emituje širom regije valove emocija i identiteta koji odražavaju ono što obični Arapi traže kako bi ispunili svoje ljudske i građanske aspiracije. U različitim trenucima u prošlom stoljeću, ovi sentimenti proizilazili su iz područja pluralizma, konstitucionalizma, islamizma, antikolonijalizma i arabizma.
Iskustvo Sirije je iskustvo cijelog arapskog svijeta
Sirija je značajna i za ljude širom svijeta jer nas njeno iskustvo podsjeća u jednom potezu na cijelu modernu arapsku regiju: njene snage, slabosti, neuspjehe, identitete i aspiracije.
„Sirija“ je hiljadama godinama podrazumijevala širu oblast Sirije ili Bilad-el-Sham („Zemlju Šama“), koja je obuhvatala većinu Levanta i dijelove teritorija Plodnog polumjeseca koji su sada Liban, Sirija, Jordan, Izrael, Palestina i dijelove Turske i Iraka.
Nakon raspada Osmanskog carstva, francusko-britanski imperijalni militarizam spriječio je rađanje ustavne monarhije usidrene u izabranoj skupštini 1920. godine. Naknadno kolonijalno uređena država predvidljivo je patila od istih problema i ranjivosti koje danas definiraju većinu arapskih zemalja.
To uključuje antikolonijalni otpor i borbu za nezavisnost koja nikada nije postigla puni suverenitet, neprekidne strane vojne intervencije, pokušaje konsultativnog i participativnog donošenja odluka koji su uvijek završavali u diktaturama i vojnoj vladavini, periode istinskog razvoja u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, infrastrukturi i ekonomskom rastu koji su na kraju stagnirali i propadali zbog korupcije, lošeg upravljanja i nedostatka odgovornosti, te pluralistička društva koja su često podlijegala sektaškim ratovima, podsticana spoljašnjim silama.
Priprema duga 5.000 godina
Danas mnogi Arapi i drugi građani naše regija prate transformaciju Sirije s nadom i divljenjem. Svi želimo da Sirija postane prva samoopredijeljena, građanski potvrđena, istinski demokratska i suverena država modernog arapskog svijeta.
Nikome od nas nije promaklo da sadašnje sirijsko rukovodstvo potiče iz pobunjeničkih grupa koje su ojačale u borbama u američki okupiranom Iraku i svrgnule režim Bashara al-Assada uz pomoć SAD-a, Izraela, Turske i drugih nesirijskih snaga. Zbog tog samo jače navijamo za Sirijce da ostvare svoje ambiciozne ciljeve.
Regionalne i međunarodne sile koje rade prekovremeno kako bi utjecale na novo sirijsko rukovodstvo koristit će mito, oružje i podvale kako bi osigurale da nova Sirija bude usklađena s njima. Ako novi autoriteti pruže otpor, sigurno će se suočiti s pokušajima nadahnutim i finansiranim od stranih sila da ih svrgnu, kao što se toliko puta dogodilo u prošlosti širom ove regije.
Na neki način, današnja borba Sirije za dostojanstvenu, stabilnu državnost odgođeni je vrhunac historijske, ali ugašene decenije masovnog arapskog ustanka za demokratiju, pluralizam i jednaka prava za sve. Kao što je bilo 1920. godine, Sirija danas također testira može li strana sila dopustiti njenim građanima da se sami definišu i postave primjer za ostatak regije. Ako postoje arapski građani koji to mogu postići, to su Sirijci, jer se za ovaj trenutak pripremaju već 5.000 godina.
Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.