Šta Siriju čini tako poželjnom: Transformacija koju gledaju s nadom i divljenjem

Današnja borba Sirije za dostojanstvenu i stabilnu državnost odgođeni je vrhunac – historijske, ali ugašene – decenije masovnog arapskog ustanka za demokratiju, pluralizam i jednaka prava za sve.

Svi žele da Sirija postane prva samoopredijeljena, građanski potvrđena, istinski demokratska i suverena država modernog arapskog svijeta (Yosri Aljamal / Reuters)

Sirija danas predstavlja najdinamičnije diplomatsko polje djelovanja na Bliskom istoku jer se oko nje najviše spore, kao što su to činili hiljadama godina. Ishod borbe za kontrolu nad sirijskom vlašću i savezima definisat će političke trendove u Levantu i širem Bliskom istoku u godinama koje dolaze.

Tri koncentrična kruga domaćih, regionalnih i globalnih aktera bore se za moć i utjecaj u Siriji zbog jedinstvene pozicije i statusa ove države. Sirija je rijetka potpuna i značajna arapska država, zbog svojih ljudskih i prirodnih resursa, strateške geografije i političkih, kulturnih i etničkih veza na Bliskom istoku i u svijetu.

Sirija danas, čak i u zapuštenom stanju nakon pola stoljeća autokratske zloupotrebe i 13 godina rata, ugošćuje stotine diplomata, poslovnih ljudi, građanskih aktivista i avanturista. Međutim, to nije novost.

Narodi i vladari zemlje Sirije to su iskusili tokom posljednjih 5.000 godina, otkako su Damask i Halep postali produktivni, dinamični i strateški urbani centri u trećem mileniju p.n.e. Kroz zabilježenu historiju ljudskih naselja, zemlja i narod Sirije dosljedno su proizvodili znanje, sisteme vrijednosti, hranu, bogatstvo, kulturu, tehnologiju i identitete koji su učinili njihovu zemlju strateškom i priželjkivanom globalnom raskrsnicom.

Kada putujete kopnenim putem po Siriji otkrivate mreže puteva, utvrda, farmi i vodenih sistema koje se preklapaju i urbane centre koji su dugo opsluživali trgovinske puteve na relaciji istok-zapad i sjever-jug i koji povezuju Aziju, Evropu i Afriku. Duž njih su smješteni glavni sirijski trgovački gradovi – Halep, Damask, Homs, Hama, Deir az-Zor, Palmyra, Deraa, Latakia i drugi – koji su odigrali istaknute uloge u historiji ove države. Različite etničke i vjerske grupe koegzistirale su u ovim strateškim urbanim centrima – suniti, šiiti, alaviti, druzi, kršćani, Armenci, Jevreji, Arapi, Kurdi, Čerkezi i drugi. Kroz historiju, živjeli su zajedno pregovarajući o razlikama kroz formalne i neformalne mehanizme u ovim gradovima.

Bila i ostala posebna

Sirija je bila i ostala posebna jer je najpotpunija arapska država koja uživa sva obilježja istinske državnosti i nacionalnosti. Među njima su plodna zemlja i izvori vode, mineralno i poljoprivredno bogatstvo, industrijska baza, ljudski potencijal u iskusnim građanima, sposobni menadžeri i poduzetni poslovni ljudi, pluralističko građanstvo širom dinamičnih i kreativnih urbanih centara, uz stara sela i ruralna naselja, jak nacionalni i kulturni identitet i pristup kopnom i morem bogatstvu i trgovačkim rutama tri kontinenta.

Sirija je i značajna država zbog svog unutrašnjeg bogatstva i strateškog geografskog položaja. Drevna i moderna carstva – od Grčke, Rima, Perzije, Bizantije i Indije do Velike Britanije i Francuske, Rusiju i SAD da ne spominjemo – borila su se da kontrolišu Siriju kako bi osigurali pristup njenim resursima i važnim transkontinentalnim rutama koje je presijecaju. Ako želite iskusiti kako to funkcioniše, provedite nekoliko dana u hotelu Sheraton u Damasku.

Više od bilo koje druge arapske zemlje, uključujući moderni Egipat i energentima bogate zaljevske države, Sirija je značajna jer emituje širom regije valove emocija i identiteta koji odražavaju ono što obični Arapi traže kako bi ispunili svoje ljudske i građanske aspiracije. U različitim trenucima u prošlom stoljeću, ovi sentimenti proizilazili su iz područja pluralizma, konstitucionalizma, islamizma, antikolonijalizma i arabizma.

Iskustvo Sirije je iskustvo cijelog arapskog svijeta

Sirija je značajna i za ljude širom svijeta jer nas njeno iskustvo podsjeća u jednom potezu na cijelu modernu arapsku regiju: njene snage, slabosti, neuspjehe, identitete i aspiracije.

„Sirija“ je hiljadama godinama podrazumijevala širu oblast Sirije ili Bilad-el-Sham („Zemlju Šama“), koja je obuhvatala većinu Levanta i dijelove teritorija Plodnog polumjeseca koji su sada Liban, Sirija, Jordan, Izrael, Palestina i dijelove Turske i Iraka.

Nakon raspada Osmanskog carstva, francusko-britanski imperijalni militarizam spriječio je rađanje ustavne monarhije usidrene u izabranoj skupštini 1920. godine. Naknadno kolonijalno uređena država predvidljivo je patila od istih problema i ranjivosti koje danas definiraju većinu arapskih zemalja.

To uključuje antikolonijalni otpor i borbu za nezavisnost koja nikada nije postigla puni suverenitet, neprekidne strane vojne intervencije, pokušaje konsultativnog i participativnog donošenja odluka koji su uvijek završavali u diktaturama i vojnoj vladavini, periode istinskog razvoja u obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti, infrastrukturi i ekonomskom rastu koji su na kraju stagnirali i propadali zbog korupcije, lošeg upravljanja i nedostatka odgovornosti, te pluralistička društva koja su često podlijegala sektaškim ratovima, podsticana spoljašnjim silama.

Priprema duga 5.000 godina

Danas mnogi Arapi i drugi građani naše regija prate transformaciju Sirije s nadom i divljenjem. Svi želimo da Sirija postane prva samoopredijeljena, građanski potvrđena, istinski demokratska i suverena država modernog arapskog svijeta.

Nikome od nas nije promaklo da sadašnje sirijsko rukovodstvo potiče iz pobunjeničkih grupa koje su ojačale u borbama u američki okupiranom Iraku i svrgnule režim Bashara al-Assada uz pomoć SAD-a, Izraela, Turske i drugih nesirijskih snaga. Zbog tog samo jače navijamo za Sirijce da ostvare svoje ambiciozne ciljeve.

Regionalne i međunarodne sile koje rade prekovremeno kako bi utjecale na novo sirijsko rukovodstvo koristit će mito, oružje i podvale kako bi osigurale da nova Sirija bude usklađena s njima. Ako novi autoriteti pruže otpor, sigurno će se suočiti s pokušajima nadahnutim i finansiranim od stranih sila da ih svrgnu, kao što se toliko puta dogodilo u prošlosti širom ove regije.

Na neki način, današnja borba Sirije za dostojanstvenu, stabilnu državnost odgođeni je vrhunac historijske, ali ugašene decenije masovnog arapskog ustanka za demokratiju, pluralizam i jednaka prava za sve. Kao što je bilo 1920. godine, Sirija danas također testira može li strana sila dopustiti njenim građanima da se sami definišu i postave primjer za ostatak regije. Ako postoje arapski građani koji to mogu postići, to su Sirijci, jer se za ovaj trenutak pripremaju već 5.000 godina.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Reklama