Izrael ne pljačka samo gradove u Gazi, nego i prirodne resurse

Tokom proteklih nekoliko mjeseci, pojavili su se užasni snimci iz zone sukoba u Gazi na kojima izraelski vojnici pljačkaju kuće Palestinaca koji su pobjegli od njihove brutalne agresije. Vojnici se na snimcima smiješe kameri i pokazuju satove, nakit, novac, pa čak i tepihe i dresove koje su ukrali iz palestinskih kuća. Historijski artefakti koji su ukradeni iz Gaze čak su izloženi u Knesetu.

Dok su slične pljačke ruskih vojnika u Ukrajini dobro dokumentovane i ismijavane, međunarodni mediji nisu obratili pažnju na Izraelce koji pljačkaju Gazu.

Nekima je možda teško povjerovati da bi se dobro plaćeni vojnici bogate države upustili u takve zločine, ali za narod Palestine, ovo nije iznenađenje. Prizori na ovim snimcima uveliko podsjećaju na ono što su Palestinci gledali da se dešava njihovoj imovini dok su bježali od etničkog čišćenja od strane cionističkih snaga za vrijeme Nakbe 1948.

Kako izraelski historičar Adam Raz opisuje u svojoj nedavno objavljenoj knjizi Looting of Arab Property in the War of Independence, jevrejski borci i civili pljačkali su sve od nakita, knjiga, izvezenih haljina i stoke do namještaja, kuhinjskog posuđa, pa čak i podnih pločica.

Kada je uspostavljena, država Izrael nastavila je krasti od Palestinaca u većim razmjerima, oduzimajući im zemlju i imovinu. Pljačkani su i palestinski prirodni resursi, posebno voda. Rat u Gazi danas služi kao zgodno pokriće za još jednu krađu velikih razmjera; ovaj put Izrael želi opljačkati morske rezerve gasa koje su vlasništvo države Palestine.

Izraelsko Ministarstvo energetike i infrastrukture krajem oktobra je najavilo da je dodijelilo koncesije za istraživanje prirodnog gasa izraelskim i stranim kompanijama u zonama koje se u značajnoj mjeri preklapaju sa pomorskim granicama Gaze.

Zna se da Izrael kao okupator ni u kojim uvjetima nema pravo dodjeljivati dozvole u predjelima nad kojima nema suverenitet.

Zašto su strane kompanije nastavile učešće u sporazumu?

Palestina je potpisnica Konvencije UN-a o pomorskom pravu (UNCLOS) i proglasila je svoje pomorske granice u skladu s tim načelima.

Izrael nije potpisao UNCLOS. Osim toga, on ne priznaje državu Palestinu i nedavno je podebljao svoje stajalište glasanjem u Knesetu o „protivljenju jednostranom priznanju palestinske države“ uprkos rastućim pozivima na globalnom nivou, uključujući i iz SAD-a, njegovog glavnog sponzora, za dvodržavno rješenje.

Kombinacija ovih stavova pružila je Izraelu izgovor za nepriznavanje pomorskih granica Palestine i za eksproprijaciju resursa u ovim predjelima. Ove izraelske pretenzije, naravno, ne čine njegove postupke legalnim.

Morate se zapitati zašto su strane kompanije, uključujući italijanski Eni, britanski BP i Danu Petroleum, podružnicu korejske Nacionalne naftne korporacije, odlučile nastaviti učešće u ovom sporazumu, posebno usred trenutne izraelske kampanje koju je Međunarodni sud pravde identifikovao kao vjerodostojan slučaj genocida.

Osmog februara, četiri organizacije za ljudska prava u Izraelu i Palestini – Adalah, Al Mezan, Al-Haq i Palestinski centar za ljudska prava, izdale su zajedničko saopštenje o dodijeljenim dozvolama za istraživanje gasa u vodama okupirane Palestine.

Objavili su da su poslali pismo izraelskom Ministarstvu energetike i infrastrukture, zahtijevajući da dodjela i s njom povezani tender budu poništeni. Također su kazali da su poslali pravne obavijesti kompanijama Eni, Dana Petroleum i izraelskom Ratio Petroleumu, tražeći od njih da ne poduzimaju nikakve aktivnosti vezane za ove dozvole.

„Trebate biti svjesni da Međunarodni krivični sud vodi aktivnu istragu međunarodnih zločina počinjenih na teritoriji države Palestine i ima nadležnost da istraži i procesuira sve pojedince koji su odgovorni za ratne zločine, uključujući i pljačku. Saučesništvo u ratnim zločinima kao što je pljačka također je ozbiljno krivično djelo i korporacije mogu biti podvrgnute individualnoj krivičnoj odgovornosti … Saučesništvo u kršenjima [međunarodnog humanitarnog prava] može izložiti kompanije poput vaše – i vaše menadžere i osoblje – riziku od građanskih tužbi za štetu“, pisalo je u upozorenju.

Osim nelegalnosti tendera za gas prema međunarodnom pravu, važno je ovdje istaknuti uključenost evropske kompanije Eni. Njena saradnja sa izraelskim projektom istraživanja gasa u suprotnosti je sa dugogodišnjim stavom Evropske unije prema kojem „svi sporazumi između države Izrael moraju nedvosmisleno i izričito navesti da se ne odnose na teritorije koje je Izrael okupirao 1967.“

Izraelsko saopštenje o dodijeljenim dozvolama objavljeno je nešto više od godinu dana nakon što je EU 15. juna 2022. potpisala memorandum o razumijevanju s egipatskim i izraelskim ministrima energetike o regionalnoj saradnji na ekstrakciji gasa. To se dogodilo nekoliko mjeseci nakon početka ruske invazije na Ukrajinu i usred pokušaja Evropske unije da nađe alternative ruskom gasu.

Zanimljivo je da je memorandum o razumijevanju izostavio klauzulu o teritorijalnosti koju se Evropska unija obavezala uključiti kako bi zaštitila palestinske teritorije i vode od iskorištavanja kroz ilegalnu aktivnost. Zastupnici u Evropskom parlamentu iznijeli su ovo pitanje pred Evropskom komisijom sedmicu nakon potpisivanja memoranduma o razumijevanju.

EU bi mogla ispraviti greške

Evropska komisija je u odgovoru odbacila značaj izostavljanja klauzule o teritorijalnosti navodeći tehničko objašnjenje – tvrdeći da je memorandum o razumijevanje neobavezujuće prirode i stoga se „nikakva teritorijalna klauzula o primjenjivosti ne smatra neophodnom. Međutim … provedba memoranduma o razumijevanju neće se ni u kojem obliku primjenjivati na okupirane palestinske teritorije što podrazumijeva da izraelske isporuke prirodnog gasa prema provedbi memoranduma o razumijevanju ne smiju potjecati iz resursa prisvojenih s palestinskih teritorija koje je okupirao Izrael.“

U tom kontekstu postoje dva pitanja koja vrijedi postaviti Evropskoj komisiji: Je li ovaj propust potaknuo kršenje palestinskih prava od strane Izraela i kakva će biti sudbina uključenosti kompanije Eni u ovaj projekat?

Ovaj razvoj događaja dešava se u ključnom trenutku kada su države Evropske unije zauzele izuzetno problematične stavove o ratu u Gazi, podržavajući „pravo na samoodbranu“ okupatora protiv okupiranog i šaljući oružje okupatoru.

Povrh toga, države EU-a su obustavile finansijsku podršku za UNRWA-u, praktično jedinu slamku spasa za ljude u Gazi u kojoj vlada glad.

Iako je nedavni stav Zapada protiv nasilnih, ilegalnih doseljenika na Zapadnoj obali korak u pravom smjeru, neuspjeh u zaustavljanju očitih pokušaja Izraela da pljačka palestinske resurse uz pomoć evropskih kompanija dodatno će učvrstiti rastući cinizam na globalnom jugu o dvoličnosti Zapada kada je riječ o primjeni međunarodnog prava.

Evropska unija bi mogla ispraviti neke od grešaka koje je napravila tako što će pomoći Palestincima da iskoriste svoje prirodne resurse. Usred priče o obnovi Gaze nakon rata i o tome ko bi je trebao finansirati, važno je razmotriti velike izvore gasa u vodama Gaze kao značajan finansijski resurs koji se može iskoristiti za osiguravanje prosperitetne budućnosti za palestinski narod. EU može odigrati ključnu ulogu u pružanju pomoći Palestincima u razvijanju i iskorištavanju ovih izvora, što je njihovo suvereno pravo.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.