Četiri noge bliskoistočnog stola

Historija, geopolitička stvarnost i sociologija naučili su nas jednoj istini: ako razmišljamo o Bliskom istoku kao stolu koji treba da stoji uspravno, onda treba imati četiri noge: Tursku, Saudijsku Arabiju, Egipat i Iran.

Ako jedna noga ovog stola bude polomljena, onda sto više neće moći stajati uspravno.

Ako želimo jesti za čvrstim stolom, sve četiri zemlje moraju stajati uspravno, djelovati usklađeno i međusobno sarađivati.

Evropa je uspjela, zašto ne možemo i mi?

S ove tačke gledišta, neki mogu pomisliti da je to nemoguće. Međutim, stvarna politička realnost pokazuje da to nije nemoguća stvar. Naprotiv, to je prijeka potreba. Nakon Drugog svjetskog rata, Engleska, Njemačka, Italija i Francuska, koje su se međusobno klale i ubijale, pri čemu je stradalo 70 miliona ljudi, udružile su se i formirale Evropsku uniju, iako je tada u sve to bilo teško povjerovati.

Međutim, kada su uzeti u obzir interesi država i naroda koji u njima žive, postalo je jasno da je uspostavljanje ove unije neophodno.

Kada su 1957. godine u dvorani Orazi Curazi palače Campidoglio u Rimu, ispred kipa Pape, potpisali ovaj sporazum, krv na njihovim rukama prolivena tokom rata još se nije bila ni osušila.

Ostavili su po strani krvoproliće, svađe i zamjerke iz prošlosti i potpisali sporazum koji će svima biti od koristi. U konačnici, čini se da su svi imali koristi od ovog sporazuma. Šta onda sprječava nas da uradimo nešto slično?

Islamski svijet se suočava s najvećim izazovom

Danas se Bliski istok suočava s najvećim haosom od Prvog svjetskog rata. U pet zemalja se vodi građanski rat, dok su veliki nemiri i nestabilnost prisutni u deset zemalja kao posljedica vojnih udara, ekonomske krize i terorističkih napada.

Također, Izrael drži Palestinu pod okupacijom, a u Gazi je ubio gotovo 30.000 civila. Pored toga, Sjedinjene Američke Države, Velika Britanija i Izrael bombardiraju Jemen, Siriju i Liban.

Dok se dešavaju sve ove stvari, islamske zemlje ne mogu zajednički djelovati, donositi odluke niti intervenirati u događajima. Živimo u stanju potpune paralize i haosa.

Islamski svijet nikada ranije nije svjedočio takvom rasulu. Kada se četiri zemlje posvađaju, onda dolazi do ovako velikog haosa.

Međutim, postoji samo jedan način da se ovo prevaziđe, a to je da se popravi rasklimani sto. Zbog toga je potrebno da se četiri najveće i najvažnije zemlje u regiji udruže, odnosno zemlje koje čine osnovu ovog stola.

Da, između njih postoje veliki problemi, ozbiljna ideološka neslaganja, razlike u mišljenjima i sukobi. Ali, vjerujte mi, ti problemi nisu veći od onih koje imaju zemlje članice Evropske unije.

Kad god su se ove četiri važne zemlje posvađale, islamski svijet je napadnut, njegovi gradovi su uništeni, a milioni ljudi su protjerani iz svojih domova.

Zapadne zemlje uvijek nastoje izazvati svađu i sukobe između ove četiri važne države kako bi ih spriječile da se udruže i sačuvaju stabilnost stola.

Zbog sukoba između Egipta i Turske, Irana i Saudijske Arabije, Izrael može tako slobodno djelovati i držati Palestinu pod okupacijom.

Zato Rusija može jednostavno ući u Siriju i uspostaviti bazu. Zato Francuska može lako bombardirati Libiju i podijeliti je na dva dijela.

Zato Britanija i Sjedinjene Američke Države mogu lako bombardirati Jemen. Zato Izrael može lako bombardirati Liban i Siriju i izvršiti atentate.

Postoji još nešto ozbiljnije u svemu tome:

Imperijalističke zemlje iskorištavaju sukobe između ove četiri zemlje i drugih zemalja pod njihovim utjecajem i prodaju im oružje vrijedno milijarde dolara. Čak smanjuju cijenu oružja kako bi ih potakli da se više ubijaju.

Bit će još okupacija i genocida

Da, mi imamo zamjerke na politiku, ideološke strukture i djelovanje ovih država, ali vrijeme je da se sve to zaboravi.

Razlog zašto se ne donose zajedničke odluke u Organizaciji islamske saradnje, Arapskoj ligi i Afričkoj uniji i zašto se ne pruža pomoć Palestini je taj da se ove četiri zemlje ne mogu dogovoriti jedna s drugom.

Živimo u veoma opasnom vremenu. Ako se islamski svijet, a posebno ove četiri zemlje, ne okupe i ne dogovore, i druge zemlje će doživjeti okupaciju i genocid koji je pretrpjela Palestina.

Haos koji proživljavamo odlična je prilika za imperijalističke zemlje na Istoku i Zapadu koje gledaju s pohlepom na resurse, naftu i trgovinu u islamskim zemljama.

Ovdje, također, ne trebamo zaboraviti da u islamskim zemljama ključa bijes javnosti zbog palestinskog pitanja. Njihove reakcije na politiku zemalja u kojima žive su ogromne. Iako su u nekim zemljama zabranjene propalestinske demonstracije, građani tih zemalja pokušavaju izraziti svoju podršku Palestini na društvenim mrežama.

Ne može se očekivati da će se ovaj pritisak i neslaganje s takvom politikom nastaviti izražavati na ovaj način. Uskoro će na ulicama početi protesti i demonstracije protiv vlasti.

Neće postojati geografsko područje na kojem će naša djeca živjeti

Ove četiri države ne bi trebale čekati da izbiju nemiri na ulicama i da zapadne zemlje nastave s okupacijom i genocidom. Umjesto toga, moraju se sastati i dogovoriti, a zatim uvjeriti druge zemlje da promijene sudbinu Bliskog istoka i islamskog svijeta.

Tokom posjete predsjednika Erdogana Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Egiptu, čelnici ovih zemalja su se rukovali kako bi ostavili neslaganja po strani.

Sada je vrijeme da i druge države učine isto. Teheran, Rijad, Kairo i Ankara moraju ugostiti predsjednike država i poslati snažne poruke svijetu.

U suprotnom, nećemo imati mjesto na kojem bi naša djeca mogla živjeti.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.