Zašto izraelski vojnici dijele eksplicitne snimke ubistava iz svog genocida u Gazi?

Decenije nekažnjivosti, ne samo za izraelski režim nego i za pojedince krive za ratne zločine, dovele su nas do ove tačke.

Od početka genocida u Gazi u oktobru, izraelski vojnici na društvenim mrežama objavljuju ono što se može opisati samo kao eksplicitni snimci ubistava (AFP)

Od početka genocida u Gazi u oktobru, izraelski vojnici na društvenim mrežama objavljuju ono što se može opisati samo kao eksplicitni snimci ubistava (engl. snuff videos). Na tim snimcima vide se vojnici koji, često vidno raspoloženi, čine ratne zločine nad Palestincima.

Na jednom snimku, izraelski vojnik obučen u kostim dinosaura puni tenk artiljerijskim granatama i pleše dok se granate ispaljuju u pravcu Gaze. Na drugom snimku, vojnik posvećuje eksploziju svojoj dvogodišnjoj kćerci za rođendan. Nekoliko trenutaka kasnije, palestinsku stambenu zgradu iza njega dižu u zrak. Drugi snimci prikazuju izraelske vojnike kako pale palestinske zalihe hrane tokom kampanje izgladnjivanja i ismijavaju palestinske zarobljenike civile, gotovo do gola svučene i s povezom preko očiju.

Na društvenim mrežama je uslijedio šok i zaprepaštenost Palestinaca i njihovih saveznika, a mnogi su primijetili da ovi snimci trebaju biti iskorišteni kao dokazi u slučaju protiv izraelskog režima za genocid pred Međunarodnim sudom pravde u Hagu. Zaista, najnovija agresija na Gazu jedan je od vizualno najbolje dokumentovanih zločina u historiji. A genocidnu namjeru nikada nisu tako otvoreno izrazili i vojnici i političke vođe.

Zaprepaštenje drskošću vojnika koji dijele snimke

Čak su i oni koji podržavaju izraelski režim zaprepašteni drskošću s kojom izraelski vojnici dijele ove snimke. Britanski TV voditelj Piers Morgan, naprimjer, na paltformi X, bivšem Twitteru, je napisao: „Zašto se izraelski vojnici i dalje snimaju dok rade ovakve grubosti i bešćutnosti? Zašto ih njihovi zapovjednici ne zaustave? To čini da izgledaju bezosjećajno dok tako veliki broj djece u Gazi biva ubijen.“ Morganu, čini se, nije problem to što vojnici rade, nego to što se snimaju dok to rade.

Ljudima koji su manje upoznati s kontekstom može biti čudno što se ovi vojnici upliću u takve užasne zločine bez dvoumljenja. Ali, oni koji bolje poznaju cionistički doseljenički projekat u Palestini znaju da su nas decenije nekažnjivosti ne samo za izraelski režim nego i za pojedince koji su krivi za ratne zločine, dovele do ove tačke.

Zaista, izraelski režim se još nije suočio sa ozbiljnim posljedicama od trećih država za zločine koje čini na palestinskim narodom od svog osnivanja. Umjesto tog, uživa izuzetne diplomatske i trgovinske odnose sa većim dijelom zapadnog svijeta i najveći je primalac američke pomoći. Umjesto da bude izopćen iz globalnih institucija i događaja, uključen je i slavljen od Evrovizije do Olimpijade.

Postoji još jedan aspekt izraelske nekažnjivosti koji se često zanemaruje: izraelski vojnici rutinski priznaju užasne zločine koje čine protiv Palestinaca kako bi oprali svoju savjest i oslobodili se lične odgovornosti ali nikada se nisu suočili s bilo kakvom odgovornošću.

Sami Izraelci opisuju ovu praksu kao „yorim ve bochim“, što na hebrejskom znači „pucati i plakati“. Omiljena razonoda cionističke ljevice, zauzima centralno mjesto u desecima izraelskih filmova i dokumentaraca.

Potpuna nekažnjivost za brutalno postupanje i ubijanje Palestinaca

Uzmimo za primjer poznati film Tantura, nazvan po palestinskom ribarskom selu koje je podvrgnuto masakru 1948. godine. U ovom filmu, nekoliko izraelskih veterana s lakoćom govori o činjenici da su ubili stotine palestinskih civila. Drugi otvoreno priznaju da su učestvovali u etničkom čišćenju, a ipak su svi predstavljeni kao kompleksne ličnosti pogođene traumom koju su nanijeli Palestincima.

Princip „yorim ve bochim“ prisutan je i u radu izraelske nevladine organizacije Breaking the Silence. Miljenica liberalnog Zapada, ova organizacija izraelskih vojnih veterana pokušava razotkriti stvarnost „okupiranih teritorija“ pružajući prostor izraelskim vojnicima da samouvjereno prepričavaju svoja iskustva u izraelskoj vojsci i povremeno priznaju da su učestvovali u sistemskom zlostavljanju i razaranju. Svjedočanstva na njihovoj web-stranici izuzetno su teška za čitati, posebno sada kada svjedočimo dešavanjima u Gazi. Ali, ni na jednom mjestu ova organizacija ne poziva na odgovornost niti adresira pitanje o tome kako bi mogla izgledati pravda za Palestince koje su vojnici s kojima oni rade sistematski zlostavljali decenijama.

Stvarnost je da je tokom proteklih sedam i po decenija, prisutna potpuna nekažnjivost za brutalno postupanje i ubijanje Palestinaca. Genocid koji je u toku u Gazi i način na koji ga počinioci dijele tako besramno na društvenim mrežama manifestacija je te nekažnjivosti. Jedini način da se on zaustavi i nikada ne ponovi je da se na odgovornost pozovu ne samo oni koji su učestvovali u genocidu, nego i oni koji su bili saučesnici.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku Al Jazeere.

Izvor: Al Jazeera

Pregled vijesti, tema, mišljenja, blogova sa Balkana i iz svijeta u samo jednom kliku
Pročitajte sada