Isprepletene borbe: Zeleni paradoks susreće palestinski paradoks

Borba za oslobođenje Palestine i za klimatsku pravdu postale su isprepletene, doslovno i figurativno, u aspektu filozofije, kao i opipljivih posljedica. Oba ova pitanja uzimaju zamah i dobijaju široku međunarodnu podršku, ali se suočavaju sa izazovnom stvarnošću zbog koje se zagovornici osjećaju kao da se utrkuju s vremenom.

Palestinci danas ne samo da su podvrgnuti sve većem ugnjetavanju i ozbiljnim kršenjima ljudskih prava od strane izraelskog aparthejdnog režima, nego se suočavaju i sa predstojećom klimatskom katastrofom. Upravo izraelske meteorološke studije otkrivaju da je Istočni Mediteran jedno od klimatski najranjivijih područja na planeti. Dok su se temperature širom svijeta u prosjeku povećale za 1,1 stepeni Celzijusa od predindustrijskih vremena, u Izraelu/Palestini prosječne temperature su porasle za 1,5 stepeni Celzijusa između 1950. i 2017. godine, uz prognozirano povećanje od 4 stepeni Celzijusa  do kraja vijeka.

Širi Bliski istok suočava se sa sličnim problemom, s temperaturama koje rastu gotovo dvostruko brže od onih u ostatku svijeta što za sobom povlači dalekosežne posljedice po zdravlje i dobrobit otprilike 400 miliona ljudi koji žive u ovoj regiji. Iako je većina bliskoistočnih zemalja među potpisnicama Pariskog klimatskog sporazuma, njihovi čelnici do sada nisu uspjeli zadovoljiti uslove koje sporazum nalaže. Štaviše, kako se povećava međunarodna potražnja, naftom bogate države u regiji nastavljaju povećavati proizvodnju fosilnih goriva. Činjenica da su Ujedinjeni Arapski Emirati odlučili imenovati direktora svoje državne naftne kompanije na poziciju predsjednika ovogodišnje klimatske konferencije u Dubaiju (COP28), da nije tragična, bila bi smiješna.

Međutim, koliko god manjkavo i zabrinjavajuće bilo djelovanje bliskoitočnih čelnika u vezi klimatskih promjena, ono blijedi u poređenju sa licemjerjem njihovih kolega na Zapadu.

Licemjerje zapada

Mišljenje koje je autor David Wallace-Wells nedavno objavio u New York Timesu jezgorvito razotkriva licemjerje moralno superiornijeg stava trenutne američke administracije o klimatskim promjenama potcrtavajući činjenicu da će Sjedinjene Američke Države biti odgovorne za više od jedne trećine cijelokupne planirane ekspanzije fosilnih goriva do 2050. „Dok je predsjednik Biden snažno okarakterisao klimatske promjene kao ‘egzistencijalnu prijetnju’ i najavio osnivanje jedinice za očuvanje klime“, Wallace-Wells objašnjava, „SAD je oborio rekord u proizvodnji nafte.“

Ovo licemjerje savršeno zrcali dugogodišnji odgovor bogatih i moćnih zapadnih nacija na palestinsku tragediju. Iste one nacije koje propovijedaju mir ali podržavaju aprthejd u Palestini također izražavaju svoju posvećenost ublažavanju klimatskih promjena, ali (pored država kao što su Kina, Rusija i Indija) pomažu da globalne emisije CO2 dostignu historijske nivoe.

Zaista, velika obećanja „klimatske pravde“ od zapadnih nacija pokazala su se, nažalost, jednako praznima kao i ona o „pravdi za Palestinu“. U oba slučaja, ove države su deklarativno obećale rješenja, ali su ih odbile provesti, ostavivši siromašne i ranjive zajednice da snose teret njihovih pretjerivanja i licemjerstva.

Štaviše, u oba slučaja su osmislile i provele neadekvatne i kontraproduktivne mehanizme kako bi izgledalo da „pomažu“. Kada je riječ o klimatskim promjenama, smislili su obmanjujuće koncepte poput „kompenzacije ugljika“ i „karbonskih kredita“ kako bi izbjegli značajno djelovanje i pravedan, brzi prelaz na obnovljivu energiju. Kada je riječ o Palestini, osmislili su neizvodive „mirovne planove“ koji služe samo da prodube ugnjetavanje Palestinaca, dok je Izrael proveo navodne pokušaje da „unaprijedi“ život Palestinaca pod okupacijom umjesto da se pozabavi temeljnim pitanjem same okupacije, što bi morao.

Jednako cinični su i rutinski pokušaji Izraela da konfiskuje palestinsku zemlju pod izgovorom „očuvanja životne sredine“. Ova taktika, poznata kao „zeleni kolonijalizam“, razotkriva izraelsko iskorištavanje zaštite životne sredine kako bi raselio autohtono stanovništvo Palestine i iskoristio njegove resurse. Izraelske zelene zone prvenstveno su uspostavljene kako bi se legitimnim učinile zapljene zemlje i spriječio povratak raseljenih Palestinaca, dodatno učvršćujući sistem aparthejda.

‘Ili ćemo preživjeti zajedno, ili završiti u paklu’

Tokom godina, pokret za rješavanje klimatske krize prevazišao je svoje naučno porijeklo, proširio svoje ciljeve i postao borba za pravdu. Kako je izraelski dnevni list Haaretz objasnio u članku iz 2021, to je razlog zbog kojeg su bezbrojne ekološke organizacije širom svijeta javno izrazile svoju podršku palestinskom pitanju. Danas pokret za klimatsku pravdu poziva ne samo na akciju za ublažavanje klimatskih promjena nego i na temeljne promjene u društvenim strukturama koje produžavaju krizu, baveći se pitanjima društvene jednakosti, distributivne pravde i kontrole prirodnih resursa, kao u Palestini.

Izrael zaista pogoršava klimatske rizike s kojima se Palestinci suočavaju uskraćujući im pravo da upravljaju svojom zemljom i resursima i čineći ih ranjivijim na klimatske događaje. Na okupiranoj Zapadnoj obali, gdje Izrael kontroliše više od 60 posto zemlje, on sistematski krade i uništava palestinsku zemlju i vodu, omogućavajući da njegovih 600 hiljada doseljenika ima šest puta više vode od 2,9 miliona palestinskih stanovnika Zapadne obale.

Izraelski napori da iskoristi ekologiju kao izgovor za otimanje zemlje oličeni su u Jevrejskom nacionalnom fondu (JNF), koji kontroliše blizu 11 posto zemlje i igra centralnu ulogu u judaizaciji Palestine. Kako je izvijestio Haaretz, „pokušaj JNF-a da sebe prikaže kao borca ​​u borbi protiv klimatskih promjena je farsa. Njegov doprinos životnoj sredini narušen je rasizmom i sumnjivim poslovima“. Izraelsko čupanje stotina hiljada palestinskih stabala maslina kako bi JNF mogao posaditi uvezena stabla da bi izbrisali sve tragove palestinskog postojanja nije ekološki prihvatljivo, to je ekocid i krajnje kriminalno.

Na mnogo načina, izraelski aparthejd je bio mikrokosmos svijeta prokletog rasizmom, strahom, nasiljem i nejednakošću. I na kraju dana, ili na koncu svega, globalno zagrijavanje, baš kao i izraelski aparthejd, srušit će sve bez obzira na rasu ili status. Ili ćemo preživjeti zajedno, u harmoniji, ili ćemo završiti u paklu.